Sri Rama - uvod u život i učenja (mladost, život i smrt)

Mladost u neznanju pada u zagrljaj različitim sklonostima nemirnog uma i bačena je na milost i nemilost. Demon požude koji se skriva u predjelu srca uzima pod svoja krila mlade ljude koji gube samokontrolu.

Jednostavnije bi bilo prijeći nemirnu rijeku nego napustiti žudnje mladosti. Mladost je uzrok propadanja onoga tko ne rasuđuje.

Kao što sreća napušta onoga tko je rođen pod nesretnom zvijezdom, tako i ptica mladosti odleprša iz tijela vrlo brzo.

Nerazumnost je najblaži opis osobe koja je fascinirana i nadahnuta mladošću koja je kratkog vijeka.

O sadhu, samo njih treba štovati te samo oni se čovjekom mogu zvati koji su prošli krizu mladenaštva sa lakoćom.

Prijeći ocean prepun krokodila bilo bi lakše, ako se usporedi sa strašću za vrijeme mladenaštva koje je ispunjeno zlom i nabujalom rijekom požude.

O mudri čovječe, mldost koja je ogrnuta poniznošću i osvjetljena vrlinama poput dobrote, lijepa je mladost. Na ovome svijetu takvu mladost je teško naći.

Kao što mraz uništava lotos, a rijeka drveće u porječju, tako polako gubitak energije uništava mladost. Kako se samo tijelo poružni čovjeka koji se poigrava sa svojim osjetilima.

Kao što kapi vode vise na vršcu lista tako i čovjekov život iznenada napušta ovo nečisto tijelo.

Život je uzrok tuzi onih koji nisu razvili sposobnost razlučivanja i čija srca su izranjivana sa zmijom osjetila.

S druge, pak, strane život znaći sreću onima koji su pronašli mir i spoznali Istinu.

Naš je život prolazan poput jesenjig oblaka. Unatoč ispraznosti života, samo luđaci žude za dugovječnosti jer to na kraju uvijek donosi tugu.

Kao što mačka s pažnjom promatra miša, smrt na isti način osmatra svakoga od nas. Ljudi koji žive u neznanju smatraju barem što se njih tiče da će dani i noći dolaziti i odlaziti unedogled.; oni ne vide vrijeme koje neumoljivo maršira. Neprijatelji poput bolesti pristižu čovjekovo tijelo i uništavaju ga. Starost poput tigrice skače na tjelo i napada ga. Smrt uvijek promatra i čeka kada će prisvojiti tijelo.

Život je prolazan, ali samo luđaci ga mogu doživljavati kao stvarnog te spetljati se u njegovu mrežu. Sunce izlazi i zalazi svaki dan; nađ životni vijek je svakim danom sve kraći. Čak promatranjem drugih ljudi kako stare i umiru nitko ne shvaća da će to biti i njohova sudbina.

Kao što zrela voćka neizbježno pada sa stabla tako i čovjek jednom rođen na zemlji mora nestati. Noć koja prođe nikada se ne vraća. Rijeka Ganga svoje vode ulijeva u ocean ali ih nikada ne vraća natrag. Bez obira stojite li mirno ili se krećete vaši dani prolaze. Žalite za samim sobom; zašto žaliti za drugima?

Nikoga na zemlji ne zaobilaze tokovi prirode. Žaljenje za umirujućima nema koristi. Nitko to ne može izbjeći kada dođe njegov red.