Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

četvrtak, 30. rujna 2010.

Lahiri Mahasaya - obljetnica rođenja


Babaji je inicirao Lahirija Mahasayu u drevnu znanost kriya yoge. Kriya yoga, koje je bila daleko od dohvata običnih smrtnika, zahvaljujući velikom srcu Lahirija Mahasaye koji je od Babaji-ja dobio dopuštenje da podučava ovu svetu tehniku ne samo rijetkim odabranima već i svima koji iskreno zatraže inicijaciju, proširila se tako ne samo Indijom već i čitavim svijetom.

Od tog dana Lahiri Mahasaya (Mahasaya je titula koja znači: onaj koji ima širokogrudni um) nije vodio uobičajeni kučedomačinski život. Počeo je intenzivnu sadhanu – duhovnu praksu – ali istodobno je vodio obiteljski život i redoviti odlazio na posao sve dok nije otišao u zasluženu mirovinu. Nakon toga se je potpuno posvetio velikoj rijeci nadolazečih učenika koji su dolazili noću i danju tražeći inicijaciju u kriya yogu te duhovnu okrepu.

Njegov život nije bio samo med i mlijeko; bio je ispunjen patnji, tugama i brojnim poteškoćama. Unatoč svemu uspio je održati ujednačenost uma u svim situacijama. Kada bi inicirao učenike tražio je slijedeće od svojih učenika:
- ne otkrivajte tehnike
- gledajte sve žene kao svoju majku
- vježbajte kriyu sve dokle tijelo postoji; kada ste bolesni vježbajte mentalnu kriyu
- pokušajte savladati ljutnju i strasti; vježbajte samokontrolu
- okružite se svakodnevno sa mudracima i svecima; čitajte Gitu redovito i budite ponizni

Mnogi učenici Lahirija Mahasaye dostigli su visoki stupanj samospoznaje. Neovisno o kasti, boje kože, spolu, religiji i slično primao je sve učenike koje su mu iskreno i ponizno prišli i tražili vodstvo.

On se naziva i otac kriya yoge. Svoju milost i blagoslove je podarivao ljudima svih društvenih staleža. Nije diskriminirao nikoga, svi su u njemu pronašli duhovnu zaštitu, podjednako kučedomaćini i monasi, Kršćani Muslimani i Hindusi.

Evo i petpropovijedi koje je zabilježio Sri Yukteswar:
- budi manji od makova zrna, služi svoga bližnjega, štuj i podredi se Bogu
- uvijeg radi satsangu – meditirajući, družeći se sa svetim ljudima, studiranjem duhovnih knjiga; u svakom trenutku budi uronjen u dušu ili Boga
- ponekad budi uključen u grupnu raspravu na temu meditacije i satsanga
- nemoj omalovažavati ni jedno duhovno ime
- svake godine, odmakni se od obitelji, budi u društvu gurua jednom mjesečno, 15 dana, jedan tjedan ili barem tri dana

Evo i neke od božanskih poruka koje je Lahiri davao učenicima:

- i duhovni i materijalni uspjeh su mogući; materijalni uspjeh teškim radom a duhovni kroz postizanje mudrosti
- samospozanja se ne postiže postom, ritualom ili uranjanjem u svete rijeke; kontrolom tijela i uma, jedenjem satvičke hrane i njegovanjem satvičkih misli su povoljne aktivnosti koje vode bogospoznaji; povlačenjem uma iz svjetovnih stvari te uranjanjem iznutra osoba će otkriti skriveno blago koje se nalazi unutar svakoga pojedinca
- neprestano promatraj sebe
- jedan dodir gurua može podići učenika na visku razinu ali samo njegova iskrena vježba povezana sa ljubavlju, vjerom i devocijom će ga odvesti do bogospoznaje
- kada se komad ugljena ubaci u vatru sva nečistoća nestaje
- sveci i mudraci u božanski ali veći od njih je moj Guru
- Bog radi sve; život je samo sredstvo; ako netko živi na način da sve predaje Njemu osoba neće imati više briga
- kriya yoga bi se trebala vježbati za postizanje oslobođenja; dugovječnost i užitak su samo prolazni
- oslobođenje je krajnji cilj kojeg se treba postići
- ako osoba radi sa unutrašnjom odvezanošću živjeći čak i u svijetu tada radi na ublažavanju loše karme
- svijet je poligon mnogih testova na mnogim poljima; nemojte biti obmanjeni sotonskom silom; uvijek neka sse tvoj um osmara u Duši
- svaki čovjek je po prirodi božanski; niti jedan čovjek je zao; samo je um taj koji može biti dobar ili loš
- svetac je onaj koji se nikada ne žali na poteškoće; nikada nije ljubomoran na druge niti nanosi štetu ili uzrokuje strah u drugima
- nemoj isprazno pričati o guruu; ne sjedi na udaljenosti od gurua a da ga pri tom ne možeš vidjeti; služaj pozorno kada govori
- napusti mjesto na kojem se loše govori o guruu
- dok jedeš hranu vjeruj da gurudev jede kroz tebe
- meditacije je smirivanje uma; sadhana ne napreduje bez kontrole uma
- ako Ga želiš spoznati uđi duboko u tjelesni hram
- kontroliraj um i ne budi njegov rob; kriya yoga pomaže da se um stavi pod kontrolu
- Bog se može spoznati kroz kriyu živječi čak i svjetovni život

ponedjeljak, 27. rujna 2010.

Meditacija na srčanu čakru


Evo jedne meditacije koju nam je Swami Vishwananda dao:

- svu svoju pažnju usmjeri na srce; potpuno se koncentriraj na njega.

- polaku udiši i izdiši

- pažnju usmjeri na srčanu (anahata) čakru

- poniri dublje i dublje u nju

- kada se misli pojave, nemoj se poistovjetiti s njima

- dopusti ovim mislima da prođu poput vjetra

- nastavi se koncentrirati na srčanu čakru

- osjeti ljubav, radost i sreću koja iz nje izvire, osjeti srce duboko iznutra

- dopusti da to zrači kroz čitavo tijelo

- cijelo tijelo je sastavljeno od ove moćne božanske ljubavi i svjetla

- ti jednostavno jesi... uživaj u ovoj ljubavi

- potpuno si uronjen u njoj

- osjećaš se sretnim, sreća koju nikada nisi imao do sada

- što god od sada uđe u tvoj um nema značenje

- dopusti si da ponireš sve dublje u sadašnji trenutak

- ostani barem 5 minuta u ovom stanju meditacije

- om shanti, shanti, shanti-i - shri gurubhyo namaha hari om

nedjelja, 26. rujna 2010.

Lahiri Mahasaya - Yogavatar - inkarnacija mudrosti (obljetnica velikog yogijevog svjesnog izlaska iz tijela)


„Tko može razumijeti našeg nedokučivog gurua“, njegovi napredni učenici bi znali govoriti. Čak se i veliki Sri Yukteswar često divio njegovoj mudrosti, koju je dobio posve nesvjesno sjedeći pred stoplalima svog velikog gura i slušajući ono što je naočigled izgledalo kao jednostavne priče ispunjene dobrim humorom.

Gurudev, Lahiri Mahasaya, nije osobno napisao ni jednu knigu. Pripisati bilo koju knjigu upravo njebu bilo bi kao da ga omalovažavamo. Njegovo znanje, interpretacije i riječi mudrosti kada ih je prenašao svojim učenicima uspjelo je nadahnuti mnoge učenike da napišu mnoge knjige. Često jezik, idiomi i izrazi ovog spoznatog gurua izgledaju posve izvan našeg poimanja.

Shri Shyamacharan Lahiri, obiteljski čovjek i otac petoro djece, rođen je 30. rujna 1828. sedmog dana proslave devetnice majke Durge, festival poznat pod imenom Navaratri. Njegovo rođenje je označilo novo doba u razvoju svijesti čovječanstva.

Njegovo duhovno rođenje se dogodilo u 33. godini života kada je pod čudnovatim okolnostima susreo svog učitelja velikog Mahavatara Babaji-ja.

Paramhansa Yogananda, u svojoj autobiografiji opisuje Lahirijev susret s Mahavatarom:

„Konačno sam stigao na zaravan okružen pećinama. Na jednoj od stijena stajao je neki mladić smješeći se i prućajući mi ruku u znak dobrodošlice. Sav zaprepašten opazio sam da mi je vrlo sličan po svemu osim po svojoj kosi bakrene boje.

'Došao si, Lahiri!' Svetac mi se ljubazno obratio na hinskom. 'Odmori se ovdje u ovoj pećini. Ja sam bio taj koji te zvao.'...

Budući da sam zaprepašteno šutio, svetac mi se približio i blago me udario po čelu. Od njegovog magneskog dodira mozgom mi je prošla čudesna struje izazvavši u meni drage uspomene iz prošlog života.

'Ti si moj guru Babaji koji je uvijek bio moj!' Savladan neizdrecivim uspomenama suznih sam očiju zagrlio stopala svog učitelja.

'Čekao sam te ovdje više od tri desetljeća – čekao da mi se vratiš!' U Babaji-jevom glasu odzvanjala je nebeska ljubav. 'Iskliznuo si mi iz ruku i nestao u burnim valovoma s onu stranu smrti. Dotaknuo te čarobni štapić karme, i ti se nestao! Ti si mene izgubio iz vida, ali ja tebe nikad! Slijedio sam te preko blistavog astralnog mora po kome plove nebeski anđeli. Slijedio sam te kroz tamu i svjetlo, krou oluje i promjene kao majka ptica koja čuva svoje mladunče. Kad si proživio svoj ljudski rok u maternici i rodio se, moje je oko bdjelo nad tobom. Kad si na pijesku Nadiye kao dijete sjedio u položaju lotosa, bio sam nevidljivo prisutan! Strpljivo mjesec za mjesecom, godinu za godinom, bdio sam nad tobom čekajući ovaj savršen dan. Sada si sa mnom! Gle evo tvoje voljene pećine koju sam održavao čistom, da bi je ti našao spremnom. Evo tvoje svete ponjave za asane na kojoj si svakodnevno sjedio da bi sveoje gladno srce ispunio Bogom! Pogledaj svoju zdjelu iz koje si tako često pio nektar koji sam ti pripremao! Vidiš li kako sam sjajno izglačao mjedenu čašu da bi opet mogao iz nje piti! Drago moje dijete, da li sada shvaćaš?'

'Što da kažem, učitelju moj' slomljeno sam promrmljao. 'Je li ikada itko čuo za takvu besmrtnu ljubav? Bacio sam dug i ushićen pogled na svoje vječno blago, svoga gurua u životu i smrti.“

Dobiti satgura kao svog duhovnog vodića i primiti inicijaciju od njega jedno je on najdragocjenijih postignuća.

subota, 25. rujna 2010.

Dječak koji je želio sresti Boga


Dječak je želio sresti Boga. Znao je da treba dugo putovati do mjesta gdje on živi, pa je zato spremio svoju prtljagu s omiljenim kolačićima i pakiranjem od 6 boca voćnog soka te započeo svoju pustolovinu.

***

Kad je odmakao tri reda kuća, susreo je nekog starca. Sjedio je u perivoju i mirno hranio nekoliko golubova.

Dječak je sjeo blizu njega i otvorio svoju prtljagu. Upravo se htio osvježiti voćnim sokom kad spazi da starac izgleda gladan, pa mu ponudi jedan kolačić.

Starac ga je zahvalno primio i nasmiješio se dječaku. Njegov je osmijeh bio tako prijateljski da je dječak zaželio ponovno ga vidjeti, pa mu je sada ponudio bočicu voćnog soka.

Starac mu se ponovno nasmiješio. Dječak je bio izvan sebe. Sjedili su čitavo popodne jedući i smijući se, bez da su izgovorili jednu jedinu riječ.

U međuvremenu se smračilo, dječak je osjetio umor i ustao je da pođe, ali tek što je napravio nekoliko koraka okrenuo se, potrčao natrag do starca i snažno ga zagrlio. Starac mu je darovao najveći smiješak do sada.

Kada je dječak ubrzo otvorio vrata svoje kuće, majka je bila iznenađena radošću na njegovom licu. Upitala ga je: »Što je to što si danas učinio da te je tako razdragalo?«

Odgovorio je: »Objedovao sam s Bogom«. No, prije nego što je njegova majka uspjela odgovoriti, dodao je: »Znaš što! Bog ima najljepši osmijeh koji sam ikada vidio«.

U međuvremenu starac, također prožet radošću, vratio se kući. Njegov je sin bio začuđen odsjajem mira na njegovu licu i upitao ga je: »Tata, što je to što si danas učinio da te je tako razdragalo?«

Odgovorio je: »Jeo sam kolačiće u perivoju s Bogom«. Za svaki slučaj, prije nego što je njegov sin odgovorio, dodao je: »Znaš što! Puno je mlađi nego što sam mislio.«

***

Prečesto podcjenjujemo snagu dodira, smiješka, ljubazne riječi, uha koje nas sluša, iskrene pohvale ili najmanji čin pozornosti, a svi oni imaju snagu darovati nam život. Ljudi ulaze u naš život za vrijeme nekog razloga, godišnjeg doba ili za čitav život. Sve ih jednako primi i objeduj s Bogom!

ponedjeljak, 20. rujna 2010.

Poruka ljubavi


Danas slavimo Radhashtami. Što Radharani predstavlja? Bhakti, predanost! Ali predanost kome? Predanost Krišni. Istina, ali predanost Krišni je bila potpuna i usmjerena samo prema njemu. Njena predanost nije imala ograničenja. Zato se njena predanost smatra najvišim aspektom predanosti što se rijetko može postići. U povijesti su neki sveci primili tu milost da vole Boga na taj način. Ali taj oblik predanosti znači otklanjanje vlastie volje i dopušta da samo Bog radi kroz njih. I to se danas slavi: ta velika predanost. Čak i gopiji su imali veliku predanost ali njihova predanost nije mogla usporediti sa onom koju je imala Radha. Jer svaki njen dio bio je Krišna. Zato su uvijek Radhi ustupili prvo mjesto, a sebe stavljali odtraga. Jer su znale... naravno da su unutra bile ljubomorne i pitale se zašto Krišna voli više nju nego njih. Ali ona predstavlja svih njih; jer je ona ova Shakti, ova snaga koja je ispunjala sve gopije i dala snagu svim gopijima da vole Krišnu na isti način. Naravno onaj koji daje snagu je snažnije od ostalih. To vam je isto kao kad dotaknete izvor struje u utičnici i na glavni izvor. Struja je ista, osjetit ćete je, ali kod prvog ćete samo osjetiti, a kod drugog ćete umrijeti.

Isto je kod Radha-bhakti. Nije poznavala nikoga; znala je samo za Krišnu. Nije odlazila na druga mjesta, samo na jedno i dobila je sve. To me je posjetilo na Ramakrišnu i ono što je rekao. Molio se je Božanskoj Majci: "O Majko, nemam nikoga u životu, ali ako bi mi dala samo jednog vrijednog iskrenog učenika bio bih sretan." On je činio velike pokore kako bi dobio to. A koji je to bio učenik? Vivekananda. Samo jedan. Vivekananda nije gledao lijevo ili desno. Tražio je ali kada je našao što je tražio nije više lutao.

Kad sam putovao sa punditom, Sathya Narayan Dasom, bilo je smiješno. Bio je netko tamo i razgovarao je s tom osobom. Rekao je osobi: "Dovodiš ljude učitelju, a tko je tvoj guru." Ta osoba je pokazala prstom na mene. Tada ga je ovaj pitao, "Tko je tvoj cilj?" Dodirnuo je moja stopala i rekao, "On!" Tada je rekao toj grupi ljudi, "Zašto ideš unatraške. Ako si došao do svog cilja zašto ne dovodiš ljude isto do tog cilja."


Netko mi je prije nekoliko dana poslao e-mail u kojem je proslijedio internet stranicu nekog drugog gurua. Lijepo je tražiti na deset strana. Lijepo je puniti um lijepim riječima, ali ako ste pronašli svoj cilj ne trebate tražiti drugdje. Ono malo što vam kažem, kada biste to vježbali, napredovali biste mnogo brže nego da slijedite stotinu stvari u vašem umu. Ali ako želite hraniti svoj um tada ovo nije mjesto za vas... Onda ću biti sretan ako vi sami napustite ovo mjesto. Idite i nađite svoj put te hranite svoj um koliko želite. To bi me najviše usrećilo. Možda jednog dana.... poput noćnih leptirica koje uvijek umru kada slete na svjetlo, tako nakon duge potrage osoba će naposlijetku umrijeti u tom svjetlu.

Pitajte Radharani da vam da tu predanost, ako želite. Ali ako želite tražiti, onda to i činite. Ako ste pronašli cilj, ako mislite da na jednom mjestu možete dobiti sve onda ću biti najsretnija osoba da vam to i dam. Ali ako u sebi samima ne osjećate da pripadate ovom mjestu kako onda mislite da će vam to netko dati. Nije tako lako.

Ramakrišna je imao mnogo ljudi oko sebe ali žudio je za jednim iskrenim učenikom, jednim predanikom. Na isti način žudio je za iskrenosću u vašim srcima. Ali za to trebate i iskreni um. Ako osoba to nema onda vi ovdje ne pripadate. Ako uistinu želite biti ovdje onda dubite samo jednu rupu.

Znajte jednu stvar, ja se ne dokazujem riječima niti hvaleći sebe. Ja uvijek pričam o poniznosti, a što je to? Uvijek govorim na način da svi razumiju. Za to ne koristim velike riječi. Ne želim vam puniti um sa stvarima. Uvijek i govorim da ne biste trebali slušati um i zašto bi vam onda punio um. Recite mi... Ako želim da vam um bude miran moram vam ga hraniti tako da ostane miran. Ne mogu ga hraniti da traži još više. Ako ga hranite da traži još više onda ćete stagnirati.

Put bhakti nije sa umom. Ako uma ima previše srce će se zatvoriti. Ako srca ima puno otvarat će se i više. Što se više otvori to će se i duša više otvarati. Što ste više u umu to ste dalje od duše. Možete razumijeti dušu i nadijeniti joj mnoga imena, možete je objasniti sa različitih stanovišta i raščlaniti na mnoge dimenzije ili raščlaniti na mnoge elemente ali sve će to ostati samo na nivou uma.

Zato milošću Radharani, to je sve što tražim. Ako želite biti poput nje... neću reći biti poput nje jer ne možete biti poput nje. Čak i da kroz deset života pokušavate biti poput nje neće vam poći za rukom biti poput nje. Ali se možete potruditi da budete barem poput njene sjene. Kao što su gopiji bili njena sjena. Možete je moliti da vam podari milost da imate iskrenu predanost i predanost koja je usmjerena bez premca na cilj. Tada ćete ispunini svrhu vašeg postojanja ovdje. U suprotnom se to neće dogoditi. Možete dolaziti život za života i to nećete postići. Jer razvijate sistem kopanja rupe na deset različitih mjesta. To je isto govorio Ramakrišna, zar ne?

Molite ju na ovaj znakoviti dan njene pojave, da vam podari milost takve predanosti da se uistinu istinska bhakti-predanost probudi u vama ne samo u umu već duboko u srcu. I tek tada mogu reći da pripadate meni. Dokle god nemate to...

Kao što je i Isus rekao, mnogi će se pozivati na mene ali ih ja neću poznavati.

Vi poznajete samo dio vas. Znate samo igru zašto ste ovdje, ali na onom drugom svijetu ne znate igru. Samo je ja znam. To će vas pokazati, ne kroz riječi već samo kroz srce.

nedjelja, 19. rujna 2010.

Tri drveta


Jednom rasla tri drveta na brdu u šumi. Razgovarali su o svojim nadama. Prvo drvo je započelo: Nadam se da ću jednom biti kutija za blago, napunjena zlatom, srebrom i dragim kamenjem. Bila bi ukrašena rezbarijama i svi bi vidjeli moju ljepotu.

Zatim drugo drvo reče: Jednom ću biti moćan brod. Nosit ću kraljeve preko mora i plovit ću u sve krajeve svijeta. Svi će se osjećati sigurno zbog čvrstoće mog trupa.

Naposljetku, oglasi se i treće drvo: Želim narasti, biti najveće drvo u šumi. Ljudi će gledati moje grane na vrhu brda i mislit će na nebo i na Boga. Bit ću najveće drvo i ljudi će me zauvijek pamtiti.

Nakon nekoliko godina molitve da se njihovi snovi ostvare, grupa drvosječa stigla je do njih. Onaj koji je stigao kod prvog drveta pomislio je: Ovo drvo je čvrsto, moći ću ga prodati tesaru... i počne ga sjeći. Drvo je bilo sretno jer je znalo da će tesar iz njega načiniti kutiju za blago.

Kod drugog drveta, drvosječa je rekao: Ovo drvo je čvrsto, moći ću ga prodati brodogradilištu... I drugo je drvo bilo sretno jer je znalo da je na putu da postane moćan brod.

Kada je drvosječa stigao do trećeg drveta, ono se uplašilo jer je znalo da, ako ga posijeku, njegovi se snovi neće ostvariti. Ne trebam ništa specijalno od drva, pa ću uzeti ovo reče drvosječa i sruši ga.

Kada je prvo drvo stiglo do tesara, on je od njega napravio kutiju za hranjenje životinja. Zatim ga je stavio u štalu i napunio sijenom.

Drvo se razočaralo jer to nije bilo ni blizu onoga za što je molio. Od drugog je drveta napravljen mali ribarski brodić, a njegovi snovi o velikom i moćnom brodu, potonuli su. Treće je drvo bilo izrezano u velike komade i ostavljeno u tami.

Godine su prolazile, a drveća su zaboravila svoje snove.

Jednoga su dana muškarac i žena došli u štalu. Žena je rodila dijete i stavila ga u sijeno, u kutiju koja je bila napravljena od prvog drveta. Muškarac je želio načiniti kolijevku, ali je i kutija bila dostatna. Drvo je osjećalo važnost trenutka i znalo je da u sebi ima najveće blago svih vremena.

Godine su i dalje prolazile, kad je grupa muškaraca isplovila ribarskim brodom napravljenim od drugog drveta. Jedan od njih bio je umoran te je zaspao, ali je stigla oluja, a drvo nije bilo uvjereno da će biti dovoljno snažno da im pruži sigurnost. Tada su probudili muškarca koji je spavao, a ona je rekao Mir i oluja je prestala. U tom je trenutku drvo znalo da prevozi Kralja svih kraljeva.

Konačno, netko je došao i iz mraka uzeo treće drvo. Nosio ga je ulicama dok su mu se ljudi izrugivali. Kada je stao, prikovan je za njega, podignut u zrak i ostavljen tako da umre. Kada je došla nedjelja, drvo je shvatilo da je dovoljno jako da stoji na vrhu brda i bude bliže Bogu nego itko drugi...

Svima su nam se u životu dogodili trenuci koji se nisu odigrali onako kako smo mi to htjeli. I pitamo se zašto? Uzorak Božje ljubavi možemo usporediti s reljefima na nošnjama naših starih: s unutarnje strane jedino što vidimo, su niti i konci koji vise nepovezano i razbacani bez nekog smisla. I ne znamo što skrivaju dok ne pogledamo prednju stranu, a gle tamo čuda: hrpa konaca pretvara se u prekrasnu sliku u čijem se centru nalazi prekrasna ruža! Možemo li isto upotrijebiti i u našem slučaju nepovjerenja u Božji naum? Na kraju ove priče, svako je drvo dobilo ono za što je molilo, samo ne na način na koji su mislili. Vjerujmo, jer ne znamo koji je Božji naum za nas, znamo samo da su Njegovi putevi najbolji!

Moramo imati dovoljno snage da prihvatimo sve teškoće života i da kažemo:

Bože, ja vjerujem Tebi. Neka me Tvoja ruka vodi putevima koje ja ne razumijem, a koji me vode u Tvoju vječnost!

Bog ima tisuću puteva do ljudskog srca i svaki je put drugačiji. Prihvati svoj put, čekaj i moli... Ne zaboravi činiti dobro! 

subota, 18. rujna 2010.

Kako i kada jesti voće


Svi mislimo da jesti voće znači samo kupiti voće, narezati ga i jednostavno ga utrpati u usta. Nije tako jednostavno kao što mislite. Važno je znati kako i kada ga jesti.

Koji je ispravan način jedenja voća?

TO ZNAČI NE JESTI VOĆE NAKON OBROKA! * VOĆE BI SE TREBALO JESTI NA PRAZAN ŽELUDAC.
Ako tako jedete voće, ono će igrati važnu ulogu u detoksikaciji vašeg sustava, opskrbljujući vas sa velikom količinom energije za mršavljenje i druge životne aktivnosti.

VOĆE JE NAJVAŽNIJA HRANA. Recimo da pojedete dvije kriške kruha i nakon toga voća. Kriška voća je spremna proći direktno kroz želudac u crijeva, ali je u tome spriječena.

U međuvremenu cijeli obrok trune, fermentira i pretvara se u kiselinu. U trenutku kada voće dolazi u kontakt sa hranom u trbuhu i probavnim sokovima, cjelokupna masa hrane se počinje kvariti…

Zato, molim vas, jedite voće praznog želuca ili prije jela! Često čujete ljude kako se žale da svaki put kad pojedu lubenicu, podriguju, kada pojedu durian trbuh im se napuše, kada pojedu bananu trčali bi u zahod, itd. Zapravo sve to neće se dogoditi ako pojedete voće na prazan želudac. Voće se miješa sa ostalom istrunutom hranom i proizvodi plinove i zato imate osjećaj da ćete eksplodirati!

Sijedenje, ćelavost, živčani ispadi i tamni kolutovi ispod očiju, sve to NEĆE se desiti ako uzimate voće na prazan želudac.

Osim naranača i limuna koji su kiseli, jer svo voće postaje alkalno u vašem tijelu, sudeći po Dr. Herbertu Sheltonu koji je proveo istraživanje o tome. Ako ste savladali ispravno uzimanje voća, imate tajnu ljepote, dugovječnosti, zdravlja, energije, sreće i normalne težine.

Kada trebate piti voćni sok – pijte samo svježe iscijeđen sok, NE konzerviran. Ne pijte čak ni sok koji je bio zagrijan. Ne jedite kuhano voće jer na taj način uopće ne dobivate nutrijente. Dobivate samo okus. Kuhanje uništava sve vitamine.

Ali bolje je pojesti cijelu voćku nego piti njezin sok. Ako želite piti sok pijte ga gutljaj po gutljaj polako, jer mu trebate dopustiti da se pomiješa sa slinom prije nego ga progutate. Možete ići na trodnevan post kako biste očistili tijelo. Samo jedite voće i pijte voćne sokove tri dana i bit ćete iznenađeni kad vam prijatelji kažu kako zračite!

KIVI: Malen, ali moćan. Dobar je izvor kalija, magnezija, vitamina E i vlakana. Sadrži dvostruko veću količinu vitamina C od naranče.

JABUKA: Jedna jabuka dnevno drži doktora daleko? Iako jabuka ima nisku razinu vitamina C, sadrži antioksidanse i flavonoide koji povećavaju aktivnost vitamina C čime pomaže smanjiti rizik od raka debeog crijeva i srčanog udara.

JAGODE: Voće koje štiti. Jagode imaju najveća antioksidativna svojstva među voćem te štiti tijelo od raka, začepljenja krvnih žila, slobodnih radikala.

NARANČA: Najslađi lijek. Uzimanjem dvije do četiri naranče dnevno možemo spriječiti prehlade, nizak kolesterol, spriječiti i otopiti bubrežne kamence, kao i smanjiti rizik od raka debelog crijeva.

LUBENICA: Najbolje gasi žeđ. Sadrži 92% vode, također obiluje velikim količinama glutationa, što pomaže jačanju našeg imunog sustava. Također su važan izvor likopena oksidanata važnih za borbu protiv raka. Ostale hranjive tvari nađene u lubenici su vitamin C i kalij.

GUAVA & PAPAJA: Na prvom mjestu po količini vitamina C. Očiti su pobjednici po sadržaju vitamina C. Guava je također bogata vlaknima koji pomažu u prevenciji konstipacije. Papaja je bogata karotenom što je dobro za oči.

Piti hladnu vodu nakon jela znači rak! Možete li to vjerovati?? Oni koji vole piti hladnu vodu trebaju pročitati ovaj članak. Lijepo je popiti čašu hladnog pića nakon jela. Ipak, hladna voda će očvrsnuti masne tvari koje ste upravo konzumirali. Usporit će vašu probavu. Jednom kada ovaj „mulj“ reagira s kiselinom, raspršit će se i apsorbirati u crijevima brže nego čvrsta hrana. Obložit će crijeva. Vrlo skoro to će se pretvoriti u masnoće i nakon toga voditi u rak. Najbolje je jesti vruću juhu ili toplu vodu nakon jela.

petak, 17. rujna 2010.

Tilak i njegovo značenje:

Molba Swamija Vishwanande: svatko tko se osjeća njegovim poklonikom, trebao bi nositi tilak za vrijeme daršana ili koje druge važne prigode.Slijedi općenito značenje:

Tilak je znak dobre sreće. Nosi se na čelu, a sastoji se od paste od sandalovine, svetoga praha i/ili kumkuma.

U Bhagavad Giti navedeno je: "Čelo bez tilaka je poput srca bez milosti, fontane bez vode, poput sela bez hrama, cvijeta bez mirisa, ili polja bez kiše (postoje mnogi drugi primjeri). Može se primijetiti kako drevna tradicija nošenja tilaka ima duboko duhovno značenje.

Tilak se nosi u hramu, hramu ili u vrijeme posebnih prilika poput duhovnih obreda.

Tilak se nosi na području ajna čakre, području između obrva, poznatijeg kao treće oko. Smatra se da tilak ima ohlađujući učinak tijekom meditacije i značajno pomaže (pridonosi) otvaranju trećeg oka. Osim utjecaja na intelektualni i duhovni aspekt bića, sandalovina ima i značajnu medicinsku vrijednost.

Postoje dva glavna tipa:

Shaivine tilak - nose ga poklonici Gospoda Shive, a sastoji se od tri vodoravne linije na čelu s okomitom prugom koja ih povezuje. Ovaj se tilak sastoji od svetoga praha - vibhutija.

Vishnava tilak - nose ga poklonici Gospoda Višnua. Sastoji se od dugačke okomite crvene linije od trećega oka do linije kose, a ona je okružena dvjema dodatnim okomitim crtama. Dvije vanjske linije (od sandalovine/chandana) predstavljaju lotosova stopala Gospoda Narayane. Crvena linija od kumkuma predstavlja Lakshmidevi. Osim toga, trebalo bi nanijeti još jednu točku od sandalovine u obliku lista tulsija ispod tilaka u obliku slova U kao znak obožavanja Božice Tulsi. Swamiji je zatražio da stavljamo i točkicu kumkuma unutar lista tulsija kao simbol prisutnosti Gurua u osobnom životu i na duhovnom putu.

Tradicija nalaže da se prilikom nanošenja tilaka ponavlja mantra sljedećeg značenja: "O, Gospode, zaštiti me od loših posljedica maye i spasi me od svjetovnih vezanosti." - ili jednostavno: Om Namo Narayana.

I Papa je primio tilak tijekom obreda prilikom posjeta Indiji. Evo i upute kako nanijeti tilak: Središnja crvena linija se nanese pomoću kraja mirisnog štapića koji se pretkodno namoći u kumkum i to od dolje prema gore.

srijeda, 15. rujna 2010.

Sretan Radhashtami


Danas je pojavni dan Srimati Radharani. Večeras molitva počinje u 18 sati sa abishekom i prigodnom svečanosti. Swami će također biti tu. Radharani je rođena 15 dana nakon Krišne. Radharani je vječita pratilja gospodina Krišne.

srijeda, 8. rujna 2010.

Govor s daršana, 04. rujna 2010. (drugi dio)


Tu je bitna afirmacija, jer ako želiti biti pozitivni, ako želite istinski živjeti kao ljudsko biće, te na kraju spoznati Boga, morate djelovati kao ljudsko biće, morate misliti kao ljudsko biće.

Životinje su uglavnom vođene intuicijom; ljudi su obdareni sa znanjem, te sposobnošću korištenja tog znaja, ali na žalost, ljudi ga ne koriste na ispravan način. Kada znaju da će im nešto donijedi jad, ali tada to čine još više te kažu da će se kasnije promijeniti. Ali kada je to kasnije? Ako se sada ne možete promijeniti, kasnije će biti pre kasno. Promjene počinju sada kada ste svijesni sebe, kada ste svijesni kako gledate na stvari.

Zato i Sveti spisi govore o tome da treba pjevati Božje ime. Neka se vaš um uranja i transformira kroz pjevanje Božjeg imena i neka se istinska ljubav probudi u vama. Ova ljubav se budi ne kada se gleda prema vani; već kada se uranja iznutra. Ova bezuvjetna ljubav je kada danas kažete nekome: da, volim te, a sutra mrzim te. Istoj osobi danas izražavate ljubav, a onda sutradan je mrzite. Ova bezuvjetna ljubav je prava ljubav za kojom čovječanstvo traga stoljećima; životima tragaju za njom. Živite sada u dobu kada to često čujete; svugdje to možete čuti, ali živite i u vremenu kada to možete i primijeniti u praksi ako samo zatvorite um, ako ga koristite na ispravan način, te ako slušate intuiciju. Bog vam je dao intuiciju koju treba slijediti. Morate naučiti slušati intuiciju na miran način. Bit ćete sposobni čuti svoju intuiciju samo onda kada ste smireni. I morat ćete biti sposobni prihvatiti ono što vam intuicija govori. Često ljudi slušaju um i kažu mi: Swamiji, slušao sam svoju intuiciju. Ali zapravo to nije tako. Slušanje inticije i slušanje uma dva su glasa kojeg ćete čuti. Glas uma će vam uvijek laskati, uvijek će vam reći da ste najbolji, te što god radili uvijek će vam reći da ste dobri, te da trebaš više raditi stvari poput ovih. Ali intuicija, intuitivni glas u vama je oštar, neposredan, i nije laskav.

Često se u životu trebate disciplinirati; t osjećate, ali kada počnete misliti o tome, vi odaberete suprotno. A onda što se događa? Kada su stvari učinjene, posljedice dolaze, te kažete: O Bože, trebao su drugačije postupiti; bio sam u pravu; moja je intuicija bila u pravu. Da li je to tako ili ne? Uvijek! Znači, trebali biste biti više svjesniji ovog unutrašnjeg glasa. Kada ste svjesniji ovog unutrašnjeg glasa sve više ćete biti usmjeravani prema ispravnom putu. I taj put ovisi o vama. Ne mogu vam doći i reči da učinite to i to. Vi biste kazali: možeš govoriti koliko hoćeš, ja ću učiniti ono što osjećam.

Netko mi je prije mjesec dana rekao: Znaš Swamiji, ja osjećam da bih došao živiti ovdje. Rekao sam joj: poput tema ima stotinu ljudi koji osjećaju isto. Odgovorio sam da ne može. Tada je ona rekla: pa osjećam to iznutra, doći ću. Tada sam joj odgovorio: možeš doći ali nećeš ostatii ovdje. Ali tada je ona rekla: pa, moja braća i sestre su tu, bit ću i ja tu. Dobro je vidjeti odlučnost, ako osoba nije spremna slušati, onda je to sve igra uma.

Zato, kada počnete slušati svoju intuiciju, a ne um, ona će vas natjerati da više slušate. Danas ljudi samo govore, govore i govore, ali malo ljudi sluša. To je poput kontrole jezika, kao što sam rekao maloprije, teško je jer jezik nema kosti; zato ga je teško kontrolirati. Koliko ljudi uistinu slušaju? Čuju, ali zaborave, ali onda govore, govore i govore. Jezik ide brže. Ponekad, još misle što će reći ali jezik ih preduhitri i već počne govoriti. Eto tako je brz jezik.

Zato promatrajte sebe, redovito analizirajte sebe. Ponovo kažem analizirajte, a ne osuđujte, da biste vidjeli kako funkcionirate. Promatrajte koliko ste osuđivali, i promatrajte da li vidite to kao osudu ili kritiku. Promatrajte to u sebi. Gdje taj put leži u meni. Jer ako vidim grešku u drugome, ona treba biti i u meni; poput zrcala je. Tako, palo po malo, biti ćete sposobni promijeniti sebe, promijeniti um, tako da vam se istinsko jastvo može objelodaniti. To nije proces od jednog mjeseca, već svakodnevni proces koji traje čitav živo, ali ovisi o vama da to sada promijenite, da počnete sa procesom sada. Možda, kasnije, jednog dana, moda budete sposobni, kada čujete unutrašnji glas, da čujete Boga u sebi, možda budete bili sretni slušati ovaj glas i slijediti ga. Jai Gurudev!

(kraj)

utorak, 7. rujna 2010.

Govor s daršana, 04. rujna .2010. (prvi dio)


Jai Gurudev! Danas ću pričati o umu, temi o kojoj volim pričati. Najprije da vas pitam što razumijete pod umom? Recite mi. Misli, u redu, iskustva, ograničenje, još? Osuda, brige... Da, istina je. Zapravo sve što ste rekli istina je jer su to odličja uma ali ne i sam um. Um je veoma brz u stvaranju različitih realnosti i različitih kvaliteta. Recimo jedna od kvaliteta koju um voli stvarati je osuđivanje. Iskustvo dolazi poslije jer kroz osuđivanje i brige vi imate sve ostalo kao kritiziranje, ponos, ego. Ovo su posljedice osuđivanja. Naš je um uvijek u stanju osuđivanja. Kada sebe promatramo, nisam rekao kada osuđujemo, što se događa? Mi gledamo na sve loše stvari, sve naše negativnosti. Nikada ne gledamo na pozitivne stvari. Kažete, ovo je dobro, stavit ću to po strani, ali negativnosti, oho... analizirat ćete ih iz različitih kutova i različitih faceta te ćete tada sažaljevati sebe. Zar o tome nije Krist govorio; osuda koju u drugima vidite ima je barem u malom dijelu u vama i zato je ne možete prihvatiti u drugima. Zašto da je ta osoba ima? Ja je nemam! Znate to, jer biste željeli imati sve, a da vaš bližnji nema ništa.

Znate o tri majmunčića? Jedan koji pokriva uši, drugi usta, a treći oči. Ova tri osjetila su jako bitna u kontroli uma. Mi smo pod utjecajem s onim što vidimo, čujemo i govorimo. Znate, kad netko priča o nečemu lijepome, vi kažete: stavimo to po strani; nitko ne želi čuti o tome. Ali kada čujete trač, svi žele nadodati malo svojeg začina jer ti 'začini' nisu izvana već u vama. Kada želite nadodati svojg začina vi zapravo pokazujete tko ste. Mudar čovjek će prvo nalizirati sebe i reći, čekaj malo, što radim ovdje. Ali um radi na drugi način.

Kaš što je majmun pokazao da ne biste trebali vidjeti, čuti i govoriti zlo, ali to je upravo što ljudi uglavnom. Uzmite za primjer dnevne novine, ili medije općenito... što oni stvaraju? Samo senzaciju. Jeste li ikada pročitli nešto dobro u novinama? Prve stranice su uvijek pune smeća. Zašto? Svaki dan je ista stvar. Jer je vaš um privučen negativnostima i traži od tebe da samo vidiš negativnosti. I kada nakon nekog vremena shvatiš da ne napreduješ, tada se upitaš zašto? Kađeš za sebe da si dobar, a za druge da su loši? Ne shvačate da analiziranjem onoga što stavljate po strani vrlo je važno ne stavljati po strani već i suočiti se s tim u sebi. Kao što je i Krišna rekao, „Ako je um usredotočen na određeni objekt izvana, osoba postaje nalik tome.“ Neću reći ako se vaš uma koncentrira na bundevu da će te to i postati. Bit ćete lijeni i umrtvljeni. Zato se i kaže da um bude u Bogu. Neka um bude pozitivan. Naravno reći ćete da je lako govoriti ali teško učiniti. Ali zapravo, kada biste istrenirali sebe da mislite pozitivno i kada biste u svakom trenutku bili svijesni i vidjeli je li se radi o osuđivanju, ili kritici, ili nečem trećem? Analiziranjem da to nije izvana već u vama biti ćete sposobni istrenirati um, ali lako je o tome govoriti, zar ne? Kao što jezik nema kostiju, teško ga je savladati, zar ne? Sa vježbom i ustrajnošću, ako uistinu želite, možete promijeniti stvari. U suprotnom, poput majmuna, ostat ćete isti. Zato je majmun pokazao da ne činimo stvari kao on, da ne postanemo poput njega. U suprotnom neće biti razlike između nas i majmuna.

(nastavlja se)

nedjelja, 5. rujna 2010.

Krishna Janmashtami - prikaz u slikama


Dragi prijatelji, sigurno jedva čekate čuti bilo kakve novosti iz Springena. Ovo je kratki slikovni prikaz proslave Janmashtamija sa Swamijem. Neki će i prepoznati Mirin glas koja je otpjevala ovaj prekrasni bhajan. Budite malo strpljivi pa ću, čim stignem prevesti govor sa Janmashtamija i večerašnjeg daršana koji je bio jako inspirativan. Na daršanu je Swami pričao o umu. Daršan se inače održao u šatoru koji je postavljem na bivšem nogometnom terenu iza bazena (budućeg hrama) upravo na mjestu gdje se već održala Bhu Devi yagna. To je zapravo prvi javni događaj od svibnja, od kada se centar zatvorio za posjetitelje. Inače, centar je u procesu obnove, sa skromnim sredstvima počeli smo obnavljati krov te sustav grijanja. Danas smo imali i dan vađenja krumpira. Naime na zemlji iza Swamijevog bungalova posadili smo u kasno proljeće veliku površinu s krumpirima i ostalim povrćem. Danas smo imali nekoliko gostiju koji su nam pomogli povaditi krumpire. Vrijeme je bilo sunčano i lijepo je bilo vidjeti mnoge drage goste i prijatelje ponovo nakon dužeg vremena. Slijedeći događaj je Navaratri u listopadu. Do viđenja tada za one koji će nas posjetiti. Za one koji neće moći doći nastojat ću redovito izvještavati, koliko mi vrijeme bude dopustilo. Jai Gurudev! Jai Ma! Jai Sri Krishna Bhagavan!

četvrtak, 2. rujna 2010.

Krishna Janmashtami - Trivakrina predanost (Srimad Bhagavatam)


Opčinjenost je bila u svakom oku kao i nada u svačijem srcu kada je Krishna ušao u Mathuru, glavni grad diktatora Kanse, jer je ovo značilo smrt svakoj okrutnosti. Kralj Kansa se je nedavno združio sa drugim okrutnim vladarima te je pojačao svoju vlast te terorizirao učene ljude i kažnjavao siromašne.

Borba je bila zakazana za slijedeći dan između ratnika pod vodstvom Kanse i Krishne koji je uza se imao odvažnog starijeg brata Balarama, te je taj događaj bio veoma išćekivan po svim kraljevstvima. Svima je bilo odveč jasno da ako dva pastirska kraljevića poraze kraljevu vojsku, ništa neće moći tada zaustaviti Krishnu da skine kralja Kansu sa njegovog trona.

Ljudi su u rijekama stizali izdaleka već danima željni da vide borbu i pozdrave svog otkupitelja. Postojala je određena napetost u zraku, užasavajući očaj pomiješan sa visokom nadom. Sa teškim srcem slabi su potisnuli svoju radost sa dolaskom Krishne, budući da se pročulo kako su doušnici kralja Kanse posvuda pomiješani s gomilom.

Mlađahni Krishna se ušetao kroz masivna gradska vrata i ušao u Mathuru u poslijepodnevnim satima jednog sunčanog dana u proljeću. Sa gracioznim korakom, paunovim perom na kruni, i benignim osmjehom, zračio je božanstveno. Balarama ga je pratio iz njihova sela Brindavan. Građani su su okupili kako bi pogledom osmatrali kraljeviće kako prolaze gradom. Djeca su prekinula svoju igru a domaćice su stajale na pragovima svojih kuća za začuđujućim pogledima.

Kako su prinčevi Brindavana ušetali u grad, bili su oduševljeni sa grandioznošću grada. Prostrani bulevari, prekrasni vrtovi, palače na više etaža te utvrde koje su ponosno istjecale svoje zastave plijenili su njihove poglede.

Kako su skrenuli u drugu ulicu ugledali su ženu kako trči prema njima sa velikim pladnjom. Bila je tjelesni invalid. Njena kralježnica je bila jako savijena, u očima bol, a na licu strah. Očaravajući miris se širio sa pladnja.

Krishna je zakoračio prema njoj te rekao, "Ti koja imaš oči poput lotosa! Tko si? Što nosiš u ruci te tako žurno trčiš po ulicama Mathure?" Žena je ostala začuđena na ove riječi, kako da su došle iz nekog sna. Krishnin ju je nježni govor zaustavio te ga je ona prodorno gledala u njegovo prelijepo lice koje je zračilo samilošću i dobrotom. Osmjehnula se te je osmjehom u sekundi izbrisala svu zabrinutost sa svog lica.

"Zovem se Trivakra, ona koje je trostruko savijena, služavka sam Kansi. Rođena sam sa grbom na leđima sa trostrukim deformitetom u kralježnici. Mnogo sam patnje u životu prošla, tjelesne bole i podrugivanja ljudi. Ipak, unatoć svemu, mogu izrađivati prekrasne parfeme kao nitko drugi, te je i sam kralj time zadovoljan. Danas sam se žurila da uzmem kremu od sandalovine za kraljevsku kupku. Kansa me čeka; ne smijem posustati u suprotnom ću biti objekt njegovog bijesa. Njegova osveta je okrutna. On uništava slabe bez žaljenja i sa velikom okrutnošću."

"Ah!" Krishna duboko udahne, kao da i nije čuo njene riječi. "Mmm!" nasmješi se odobravajući. "Trivakra, tvoji parfemi su uistinu božanski! Hoćeš li mi ostaviti malo kreme od sandalovine? I nešto mirisa kako bih osvježio odječu?" Pogledavši na Balaramu nestađno se nasmiješio te dodao, "Moj brat koji je samnom hoće isto tako uzeti poneki parfem. Zar ne, dragi brate?" Balarama je potvrdio klimnuvši glavom. Krishna je nastavio, "Vidiš, oboje smo umorni od dugog puta i željeli bismo podignuti naš duh sa nečim osvježavajućim."

Trivakra se smrzla jer je znala kako Kansa ima veliku mržnju prema Krishni. Ako dozna da je Trivakra dala kraljevske parfeme njegovom smrtnom neprijatelju, on bi je sigurno zlostavljao do smrti. Međutim Krishnini maniri su bili tako blagi te je tako ona osjećala sigurnost i bila očarana blagim riječima i njegovim šarmom. Nekoliko trenutaka je bila u tihoj agoniji te je oklijevala. Naposlijetku je njen pristanak zagušio zrak, "Krishna, ja ti nudim ove parfeme. Učini s njima što ti je milo."

Maknuvši pokrivalo sa pladnja, pokazala je prekrasne bočice ispunjene sa miomirisima te zlatnu posudu koja je sadržavala sandalovinu. Brača su potpuno slobodno nanijeli parfeme na svoja lica, ruke i odjeću te skoro u potpunosti potrošili sve. Bili su zadovoljni sa Trivakrom te je ona zauzvrat bila zadovoljna za ovim božankim mladićima.

Rulja se skupila kako bi promatrala dramu koja se tek trebala odigrati. Kraljev vojnik je uzviknuo, "Grbavko! Počuj, uvrijedila si kralja time što si ponudila njegove parfeme ovim pastirčićima!"

Drugi je također uzviknuo, "Trivakra, sjeti se da si Kansin rob i vezana si s njim te nemaš prava biti neposlušna."

"Perfidna ženo! Biti ćeš bačena u kotao te izudarana sve dok tvoja kralježnica ne pokaže više iskrivljenja," povikaše netko treći. Trivakra je bila posve nedotaknuta tim povicima, potpuno ispunjena unutražnjim devocionalnim osjećajem.

Krishna je došetao do nje, nježno stavio svoja stopala na nju, te postavio svoja dva prsta desne ruke pod njenu bradu te je uspravio sve dok nije potpuno uspravno mogla pogledati njegove crne oči. Njen se vrat uspravio, isto tako i kralježnicu, te se njena bol, koja ju je pratila od rođenja, potpuno isčezla u trenu. Njen se duh uzdignuo u novoj slobodi koju je osjećala potpuno lišena tjelesnih ograničenja.

Kako je Krishna polako odlazio Trivakra mu reče; "Bhagavan, hoćeš li me dom počastiti svojom milošću?" Krišna se potvrdno nasmije, "Sutra ću doći u večernjim satima, nakon što postignem ono zbog čega sam stigao u Mathuru." Slijedećeg dana je održao obečanje te posjetio skromni Trivakrin dom sa Balaramom te je primio njeno gostoprimstvo dok su ulicama Mathure građani proslavljali poraz kralja Kanse.