Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

subota, 13. kolovoza 2016.

Narada Muni i čovjek koji nije htio doći na Vaikunthu

Priča o Mahamuni Narada, čovjeku koji nije htio otići na Vaikuntha Loku

Narada Muni jednom je prišao Vasudevi Sri Krishni u Vaikuntha planetarnom sustavu i bio je veoma iznenađen. Gospodin je sjedio i plakao. „Oh moj Gospode je li te netko povrijedio? Mogu li ti pomoći ukloniti patnju?“, upitao je predanik Narada. 

Gospodin odgovori: „Plačem zbog duša u materijalnom svijetu. Nitko se ne želi vratiti meni! Plačem zbog odvojenosti od duša koje su dio mene“. 

„Oh moj Gospode, kako ti ja mogu pomoći u tome?“, pitao je Narada Muni. 

„Na planeti Zemlji ima divan predanik imenom Chandualal, ako želiš otiđi i kaži Chandulalu da još i sada čekam da ga dovedem natrag k meni na Vaikunthu. Ne treba raditi nikakvu sadhanu, japu, yagnu, danu kako bi se vratio meni. Samo ga povedi sa sobom na Vaikunthu“, milostivo je rekao Gospodin Krishna Naradu. 

I tako je Narada Muni otišao dolje na planet Zemlju i pokucao na vrata Chandulalovog doma. Chandulal je rekao: „Drago nam je vidjeti te kralju, molim te uđi i sjedni.“ Narada Muni odgovori, „Ne gubi vrijeme sada, dovoljno je bilo sjedenja i svega, Vasudeva Krishna je rekao da možeš doći sa mnom na Vaikunthu i da ne moraš raditi nikakve sadhane, jape, yagne i dane. Jesi li željen doći natrag Krishni?“ Chandulal odgovara, „Da, kralju, čak i sada sam spreman. Krishna je vrlo velik, on je uzvišeno božansko biće, on je Ishvarah Paramah Krishnah Saccid-Ananda-Vigrahah Anadir Adir Govindah Sarva-Karana-Karanam.“ 

„Vrlo sam sretan“. Kaže Narada. „Molim te prestani pričati, jesi li spreman otići kod Krishne?“ Chandulal brzo odgovara: „Kralju već sad sam spreman, ali vidiš, tek sam se vjenčao. Moja žena je vrlo mlada. Ako je sada želim ostaviti, znaš li koliko će lošeg u tome vidjeti društvo? Ne zbog mene, već zbog toga što će misliti kakva je osoba Krishna? Da uzima mladog čovjeka od njegove žene. Društvo neće biti naklonjeno tome. Kao predanici, naša je dužnost kralju da osiguramo da se na Vaishnave ne gleda sa prijezirom i da Krishna uvijek ima dobru reputaciju.“ Na to Narada odgovara, „To nije problem, ok. Reci mi sada koliko vremena trebaš?“ Chandulal kaže „Dopusti mi da je osiguram, jednom kada se dijete rodi zaboravit će na mene.“ I tako Chanulal zamoli Narada Munija da se vrati kroz par godina.

Narada Muni se vrati nakon nekoliko godina i vidi djecu kako trče uokolo. Sve je izgledalo vrlo lijepo. Upita Chandulala, „Jesi li spreman da ideš?“ Chandulal odgovara, „Kralju čak i sada sam spreman, ali vidiš imamo jedan problem. Žena mi je tamo, djeca su mi tamo, a također imam i majku u istoj kući. Znaš kada staviš jednu ženu u kuhinju to je u redu, ali kada staviš dvije žene u kuhinju to je kurukshetra. Svakodnevno se jako trudim prilagoditi moju ženu svojoj majci, tako da kralju postoji ova nevjesta-svekrva situacija. Moja je dužnost kao članu obitelji da se pobrinem da je sve u redu. Daj mi dvije, tri godine sve će se riješiti i situacije će biti dobra. Sada su djeca mala, neka malo porastu.“ Narada Muni kaže, „U redu, ali vrijeme odmiče. “

Za nekoliko godina Narada muni se vrati te ugleda i unuke. Znači Chandulal nema više isprika, a kada je vidio Narada Munija htio se sakriti. Ali kada je krenuo trčati niz stepenice, pao je i slomio vrat i Yamaraj-Bog smrti i podzemlja- je došao. Narada Muni je jako tužan i žena Chandulala je jako tužna. Svi su pogledali prema Naradu Muniju i pomislili kako je Chandulal umro zbog njega. I tako je Narada Muni odlučio napustiti to mjesto. Odmah ode vidjeti Krishnu. I dao mu je tužan izvještaj o tome što se desilo. 

Ali Krishna je bio toliko drag, te kaže Narada Muniju da se ne brine i da je Chandulal postao pas. Narada Muni je upitao Krishnu gdje se sada nalazi Chandulal. A Krishna mu odgovara da je ispred njegove kuće. Toliko mu se sviđala ta kuća da sam mu dao da sjedi ispred nje u sljedećem životi. Krishna je rekao Narada Muniju da ode do Chandulala i priča s njim. Obojici ću vam dati tejas-moć da razumijete međusobne jezike. Kaži Chandulalu da sam čak i sada spreman u psećem obliku odvesti ga natrag Bogu. Narada Muni kaže, „Krishna nitko nije suosjećajniji od tebe. Siguran sam da se sada Chandulal pokajao. Siguran sam da sada razmije svoju pogrešku, tako da idem brzo do njega.“ Narada Muni je otišao do Chandulalovog doma. U kući je bilo vrlo tiho. Ispred kuće je drvo, a ispod tog drva pas je sjedio. Narada Muni je prišao Chandulalu i upitao: „Čuješ li me?“. Chandulal mu odgovori da ga čuje. „Kojeg li blagoslova, u svojem zadnjem životu bio sam toliko grešan da sam zaporavio Krishnu i nagrada nije bila inspirativna, nagrada je bila smrt. Propustio sam svoju priliku.“ Narada kaže, „Čekaj, imam dobre vijesti danas za tebe. Evo čak i sada Krishna čeka da te uzme, evo čak i sada se možeš vratiti natrag. Jesi li spreman vratiti se natrag? “ Chandalal nije zaboravio svoju prirodu. Čak je u i pasjem životu bio poput Chandulala. Chandulal kaže: „Kralju ja sam vrlo sretan, čak i sada sam spreman vratiti se Krishni. On je toliko milostiv.“ Narada kaže: „U prošlom životu toliko si puno pričao a nikada ništa nisi napravio. Sada si pas- bolje pričaj manje i radi više. Vraćaš li se sa mnom ili ne?“ Chandulal kaže: „Kralju pogledaj kuću.“ Narada Muni upita „Šta ne valja sa ovom kućom?“ Chandulal kaže: „Ostavili su sve prozore i vrata otvorena, otišli su u kino pogledati film. Sav moj teško zarađen novac je u toj kući a oni su ga samo tako ostavili.“ Narada kaže, „Pa šta možeš sada učiniti, sada si pas?“ Chandulal kaže, „Daj mi malo vremena, ja ću čuvati kuću, pobrinuti ću se da nitko ne uđe i jednom kada je sve gotovo i osjetim da je kuća sigurna onda možeš doći i uzeti me.“

Poanta ove priče:

Mahamuni Narada je smatrao da je ovo jednostavno previše. Dovedeš se do točke da postaneš pas i dobiješ šansu da se vratiš Krishni, a ipak mi ne koristimo tu priliku da prihvatimo njegova stopala. I dalje želimo sve i svašta osim Krishne. Koga možemo kriviti ako nismo inspirirani. Čak i ako smo dobili tu najrijeđu priliku da budemo na lotosovim stopalima Krishne, mi ćemo pronaći sve povoljne argumente u materijalnoj energiji da kažemo „Ne sada!“. Pročitat ću Bhagavatam ali samo mi daj godinu dana. Polako ću napraviti sve ovo samo mi daj malo vremena. Ako nema žudnje, nema ni puta do Krishne. To je razlog zašto smo uvijek u problemima i to je razlog zašto nikada nismo mirni.