Pustinjak i škorpion

Skupilo se mnoštvo ljudi koju su se zatekli pored rijeke Gange na jutarnjem ceremonijalnom kupanju te su svjedočili o borbi između škorpiona i pustinjaka.

Vidjeli su škorpiona kako ga je bujica povukla u moćnu rijeku Gangu. Svakog trenutka velika snaga vode bi potapala to jadno stvorenje.

Pustinjak, koji se zatekao na tom mjestu kao što bi običavao činiti svakog jutra kupajući se u Gangi, vidio je škorpiona u očajničkoj bitki za život. Sveti čovjek, kao što je to i bio, nije mogao a da ne potrči u pomoć toj životinji.

Sa pustinjakovom nepopustljivom odlučnošću i škorpionovoj samoubilačkoj obrani nastao je sukob dviju suprotnih priroda – one koja spašava i one koja ubada.

Čim bi pustinjak izvadio škorpiona iz vode ovaj bi ga uštipnuo sa svojim otrovnim repom. Zbog snažnog uboda pustinjakova ruka bi iznenada snažno trzajem odbacila škorpiona koji bi bio bačen nazad u vodu.

Ovo, pak, nije odvratilo pustinjaka. Ponovo se nagnuo prema rijeci te odlučno podigao škorpiona svojom rukom a ovaj ga ponovo uštipnuo te se tako nanovo odbacio u vodu. Ali pustinjak je bio odlučan da spasi život škorpiona te je tako mnoštvo promatralo kako pustinjak pomaže opakom stvorenju uvijek iznova. Mnoštvo je bio zabezeknuto vidjevši pustinjaka kako priziva ubod po treći put. To je bila neopravdana muka, promišljala je gomila.

„Kakvi su samo luđaci ovi pustinjaci!“ netko je dobacio iz gomile.
„Nepraktični ljudi,“ uzviknu je netko drugi.

Pustinjak se nije obazirao na ono što je mnoštvo komentiralo. On je bio odlučan da spasi jadno stvorenje bilo kako, neobazirujući se na ubode koje bi tako dobivao.

Po treći put je škorpion uštipnuo pustinjaka čija je ruka po treći put snažno otrznula škorpiona, ali ovaj put pustinjak, neobazirujući se na bol, potrudio se odbaciti škorpiona od vode prema pješćanom nasipu. Škorpion, blaženo nesvjestan pustinjakove ustrajne ljubavi, iskoprcao se i nestao.

Jadan pustinjak sada je ostao u velikoj boli zbog uzastopnih uboda škorpiona.

Netko mu su iz gomoile približio i priupitao ga je: „Zašto si pokušavao spasiti to nezahvalno stvorenje? Tko sada pati, ti ili škorpion?“

Na ovo se pustinjak nasmijao i odgovorio: „Priroda je škorpiona da ubada, a priroda Božjih predanika da vole i služe. Vidjevši da škorpion neće napustiti svoju prirodu ubadanja, kako možeš očekivati da se ja odreknem svoje prirode pomaganja onih kojima je pomoć potrebna?“