Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

srijeda, 14. travnja 2010.

Ramana Maharshi (30. prosinca 1879. - 14 travnja 1950)


Sri Ramana Maharshi rođen pod imenom Venkataraman Iyer, bio je veliki mudrac. Rođen je u brahmin obitelji u Tiruchuzhi, Tamil Nadu. Nakon što je postigao oslobođenje u dobi od 16 godina, napustio je dom i uputio se prema Arunachali, planini koju Hindusi smatraju svetom i tamo je živio do kraja života. Iako rođen kao Brahmin nakon postizanja mokshe - oslobođenja sebe je smatrao "Atiasrami", šastričko stanje nepostignuća ničega u životu i izvan ograničenja kastinskog sistema. Ašram koji je oko njega nastao, Sri Ramana Ašram, smješten je na podnožju brda Arunachala.

Sri Ramana je svjedočio da je najčišći oblik svojih učenja moćna tišina koja je sjajila iz njegovog pristustva i koja je utišala umove onih koji su bili usklađeni s njom. Davao je verbalna učenja samo poradi dobrobiti onih koji nisu mogli razumijeti njegovu tišinu. Njegova verbalna učenja su strujala iz njegove neposredne percepcije svijesti Atmana kao jedine stvarosti. Kada bi bio priupitan za savijet on bi preporučavao preispitivanje samoga sebe kao najbolji put prema mokshi. Iako njegovo primarno učenje je vezano za nedualnost, Advaita Vedanta i jnana yogu on je preporučavao bhakti put za one za koje je vidio da su spremni za nju te dao svoj blagoslov svima koji su slijedili druge putove i duhovne vježbe.

Evo i biserja njegove mudrosti...

***

Vrhunska istina je jako jednostavna; ona nije ništa više od bivanja u vlastitom prirodnom i naravnom stanju.

Budi samo svoj, to je sve.

Budući da su ljudi htjeli nešto misteriozno i načenjaštvo, mnoge su religije tako nastale. Samo oni koji su zreli mogu razumijeti prirodu tvari u njenoj goloj jednostavnosti

Budući da ljudi volje tajne a ne istinu, religije ih njeguju te ih uvijek dovode oko Sebstva. Koja god stredtva prihvatili, morate se vratiti nazad ka Sebstvu; zašto onda ne boraviti u Sebstvu sada i ovdje?

Pogrešno je govoriti o spoznaji; što se treba spoznati? Ono što je stvarno je ovijek onakvo kakvo jeste. Sve što se traži je da se prestane smatrati stvarnim ono što je nestvarno, To je sve što trebamo postići - mudrost.

Ili se predaj budući da shvačaš svoju nesposobnost i potrebu za višom moći da ti pomogne, ili istražuj uzrok svoje bijede.

Bog nikada ne napušta one koji se predaju.

Štogod se ne treba dogoditi i neće se dogoditi koliko god pokušavali. Ono što se treba dogoditi, bez obzira koliko se trudili to spriječiti, dogodit će se. To je sigurno. Najbolji savijet jest: ostanite u tišini.

Srce je jedina stvarnost. Um je samo prijelazna faza. Ostati u Sebstvu znači uči u srce.

Sebstvo je sveprožimajuće. Zato, niti koje posebno mjesto ne može se definirati kao mjesto na kojemu ćete biti u osami. Boraviti u smirenom stanju lišeni misli znači živjeti život u osami i povučenosti.

Kada važe gledište bude utemeljeno u mudrosti spoznat ćete da je svijet Bog. Stvar je samo u percepciji.

Naša prava priroda je oslobođenje, ali mi umišljamo da smo vezani... mi činimo veliki napor da postanemo slobodni iako smo cijelo vrijeme slobodni.

Spoznaja se sastoji u lišavanju pogrešne zamisli za nismo spoznati.

Istražite prirodu uma i on će nestati. Zbog izranjanja misli mi pretpostavljamo da one imaju uzrok i to nazivamo umom. Kada istražite to shvaćate da ne postoji takve pojave kao što je um. Kada um tako nestane vi spoznate vjećni mir.

Nema pomoći u promjeni okružja. Prepreka je um, koji se mora nadići, bilo da ste kod kuće ili u šumi. Ako to možete učiniti u šumi zašto ne biste mogli kod kuće? Zato pitam vas, zašto mijenjati okružje?

Stvarnost je jednostavno gubitak ega. Uništi ego istražujući njegovu postojanost. Budući da ego nema postojanosti on će automatski nestati te će Stvarnost zasjati sama po sebi u svoj svojoj slavi. Ovo je neposredna metoda. Sve druge metode zadržavaju ego. U tim putevima sumnje izranjaju i vječno pitanje ostaje da se riješi. Ali u ovoj metodi krajne pitanje je jedno jedino i postavljeno je već na početku. Nikakve vježbe (sadhane) nisu uopće potrebne za ovu potragu.

Milost je u svima. Milost je sebstvo. Milost nije nešto što se treba dobiti od drugih. Ako je izvanjska, ona je beskorisna. Sve što je neophodno je spoznaja da je milost u tebi. Nikada nisi izvan njene djelatnosti.