.jpg)
.jpg)
Imate pitanja? Aha, zapisali ste. Netko je pitao: Kako možemo razlikovati od kuda dolazi osjećaj iz srca ili iz ego-uma?
Ovo pitanje je jako zanimljivo jer su ljudi često zbunjeni između uma i srca. Kad nešto dolazi iz uma ili iz ega, na jednostavan način, nikad nećete biti zadovoljni sa odgovorom, uvijek će biti još pitnja, jedno pitanje slijedi drugo itd. Tako um funkcionira.
Kad dolazi iz srca to je snažno ponekad teško za prihvatiti, jer srce izaziva um. Um, odnosno, intelekt uvijek želi shvatiti, zato je srce izazov za um. Pošto smo vezani za um uvijek želimo shvatiti stvari, zato je teško prihvatiti.
Kako razlikovati između uma i srca? Prvo moramo biti oprezni od ponosa, ega. Netko može misliti da sluša srce, ali zapravo ego priča. Kako će te biti sigurni? Možete pitati učitelja ili gurua.
Drugo ako ne možete, pitajte sebe. Stavite um na materijalni objekt, izvana. Um se veže za opipljive stvari. Fokusirajte um izvana, ostavite oči otvorene i slušajte srce. Promatrajte osjećaj i postepeno ćete napredovati u slušanju srca. I kad to spoznate dobit ćete samopuzdanje u odgovoru, da je to iz srca. Kad dođe odgovor iznutra bez obzira da li je izazov za tebe ili ne prihvatit ćeš. Ali dok god ne prihvatiš uvijek će biti "ali to je ovako ili onako" i uvijek je iz ega. Dok god ne prihvatiš izazov teško je. Jer pojedinac uvijek želi da bude po njegovom, na jedan način. Ali Bog nije takav. Ići iznad egoističke volje i izvršiti Božju volju ili svoju višu svrhu je izazov za um.
Duhovnost je vrlo laka ako se predaš. Vrlo jednostavna ako si predan. Ali ako nisi uvijek je izazov. To je razlika između uma i srca. Srce prihvaća, um se protivi. Na jednostavan način tako ćemo znati.
Pitanje: Čula sam da ponekad satguru može voditi svoje učenike čak i bolje nakon što napusti svoje fizičko tijelo. Zašto je tako kad znamo da je važno biti u njegovoj fizčkoj prisutnosti?
Odgovor: Zapravo nije tako. Za satgurua da li je u fizičkoj formi ili ne isto je. On je ostvario jedinsvo s Beskonačnim, sa Bogom. Zato nema razlike. Možda izgleda tako jer dok je u fizičkom tijelu mora igrati ulogu izvana; igrati ulogu običnog čovjeka sa svim ograničenostima. Ali zapravo nije.
Na primjer, jednom jedan satguru imao je mnogo učenika. Jedan od njih jedan dan bio je u opasnosti. Tada je satguru bio u hramu i odjednom se okamenio, a drugi su ga vidjeli kako spašava učenika. Kad je učenik došao zahvaliti guruu, drugi su ga pitali kad se to dogodilo, te su znali točno vrijeme i da je tada kada se okamenio. Ali to se događalo također i nakon njegove smrti. Znači nije ograničen. Naravno mora postojati vjera učenika, vjera predanika. Ali uloga gurua je da odvede predanika iz ovog materijalnog svijeta u vječni. Da li će za to trebati jedan ili dva ili više života nije važno.
