Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

petak, 22. srpnja 2011.

Gurupurnima 2011 (govor-nastavak)


Ima jedna lijepa priča koja nije samo priča, već se uistinu i dogodila. Živio je veliki štovatelj Durge. Njegovo ime je bilo Devi Charan. Ovaj devota je bio jako siromašan, ali bi se uvijek u mislima sjećao Božanske Majke. Imao je kćer i nadjenuo joj je ime Sarvamangal. Uvijek su se pitali tko će se udati za njihovu kćer. Otac bi govorio da je njegova kćer jako lijepa i milošću Božanske Majke Ona će se brinuti za nju.

Imajući ovo na umu, ovo povjerenje u sebi, Majka je ispunila njegovu želju time što je poslala nekoga i rekla mu je da ima sina koji isto tako traži djevojku za brak. Veoma mi se sviđa tvoja kćer i bilo bi dobro da se uda za ovog mladića i otac se složio. I tako su se vjenčali i otišli u drugo selo kod njegovih. Za vrijeme Navaratrija oni bi napravili Durga Puju, na način na koji su mogli, veoma jednostavno. Kada se kćer udala i prešla kod njegove obitelji otac je rekao da ove godine ne mogu priuštiti proslavu budući da mu je žena stara i bolesna. Žena od Devi Charana mu je na to odgovorila, hajde po našu kćer i pitaj da li će joj obitelj dopustiti da dođe za devet dana Navaratrija kako bi mogli štovati Božansku Majku.

Tako je on otišao do njene obitelji, ali su ga oni odbili. On je tako bio jako tužan. I vračajući se tako tužan molio se Majci rekavšši joj: “Ne znam možemo li Ti zahvaliti na način koji smo htjeli. Mi smo siromašni, nemamo puno, ali to je sve Tvoja milost.” Odjednom je od iza čuo kako netko hoda i vidio svoju kćer i ona mu reče, “Oče, hajdemo kući, moja obitelj mi je dopustila da idem s Vama kući. Po dolasku kući, počeli su sa pripremama za Navaratri. Na području Bengala, ljudi su običavali praviti murtije od gline. Imao je svega 50 centi i otišao do majstora da mu napravi murti i rekao mu da ima svega 50 centi i ne mogu ti platiti više. Čovjek mu se nasmiješi i kaže da za 50 centi može dobiti samo glinu i da mu ne može napraviti za tu svotu. Ali vidjevši veliku ljubav i želju koju je isijavao da želi napraviti molitvu za Devi, čovjek je pristao da mu napravi murti te čak nije ni novac na kraju uzeo. Tako mu je napravio prekrasan murti kojeg je donio kući kako bi ga štovao za vrijeme Navaratrija.

Kada je kćer došla kući i vidjevši prekrasan murti Majke ona ju je tako prekrasno obukla da su svi hvalili kako je prekrasan murti. Prvi dan je molitva bila prekrasna, drugi dan isti, i tako dalje sve do osmog dana. Osmog dana kćer je rekla ocu da sutra, devetog i zadnjeg dana, mora nahraniti sve ljudi. Otac će na to da nema ničega čime bi mogao nahraniti ljude. Ona mu na to odgovori da nije bitno već što god imao ponudi Majci i nahrani ljude. On kaže na to da ima samo ovo voće. I tako je sukupio sve voće i ponudio Majci. U međuvremenu je kćer otišla i pozvala cijelo selo i kada su ljudi počeli pristizati oko podneva na gozbu bio je samo jedan pot sa malo voća na stolu. Otaj je počeo vikati na kćer govoreći da nije trebao otići po nju.... i što će sada ljudi reći. Došli su u našu kuću i nemamo ništa da ih ponudimo. Kćer je čula oca i na to će mu, "Ne brini, vjeruj Majci i ona će se pobrinuti." Kćer je svih pozdravila kako bi dolazili. Otac je bio u drugoj sobi i žalopoljio se kako će svi loše govoriti o njemu. Kćer je svima pokazala da sjednu, stavila lišće banane ispred svakoga i rekla im, "Vidite, moj otac je jako siromašan i ima samo ovo malo voća kojeg je ponudio Majci i to ćemo svima dati." Tada su ljudi rekli ako je tako onda što možemo.

I tako ona počne svima dijeliti po malo, a kada su oni probali voće već su bili toliko siti. Sa jednim zalogajem bili su siti. Tada su svi hvalili kako nisu do tada kušali tako ukusnu hranu te nisu uopće mogli pojesti do kraja. I tako su zamolili Majku da podari blagoslove kćeri, i cijelom domačinstvu i otišli su. Otac se tada pojavio i komentirao da su se sigurno grozne stvari dogodile. Kćer mu na to kaže, ne svi su pojeli... čak ima i viška.

(nastavak slijedi)