Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

petak, 15. travnja 2016.

Priče sa hodočašća u Mauricijusu (drugi dio)

I tako je je Dhana čekao. Kada će Thakur jesti? Majka ga je zvala. On joj reče, "ne, ne,ne, čekam da Thakur završi svoje jelo. Kada Thakur završi svoje jelo, onda ću ja jesti." Mi sjednemo i pomislimo, "Kada će Swamiji završiti? Želim ići doma i jesti. Skuhao sam ukusno jelo."

Ali Dhana je sjedio i sjedio, razmišljao kada će Thakur jesti, a Thakur je gledao u njega i govorio, "Vidjeti ćemo koliko ćeš dugo čekati na Mene Koliko dugo ćeš žudjeti za Mnom. Ja sam te čekao mnoge živote. Ne samo jedan. Ti poznaješ samo jedan život." Thakurji reče, " Kako bi dobio ovakvu predanost, kako bi je se sjećao, čekao sam mnoge živote. Došao si ovdje mnogo puta! Žudim za tvojom prisutnošću." I tako ga je natjerao da čeka.

Dhana je počeo plakati i govoriti, "Thakur, što sam učinio? Ne znam niti jednu mantru, ništa. Zašto ne jedeš?" Naravno da postoji granica za sve. Također postoji granica preko koje Gospod ne ide, ne može vidjeti bhaktu kako pati. Kako može gledati četverogodišnje dijete kako pati?
Tada se On manifestira. Počeo je jesti kruh i šećer. Znate kako se stvara zvuk kada jedete? Pogotovo kada jedete ušećerni slatkiš, što se dogodi? Morate prelomiti slatkiš. To stvara zvuk. Upravo zato je Dhana čuo Thakurjija kako jede, on rastvori zastor i na svoje čuđenje našao se licem u lice sa Krišnom. Nije se mogao suzdržati. Počeo je plakati. Krišna ga je pogledao i nasmijao se, ali kada je shvatio da Dhana plače iz ljubavi prema njemu počne i sam plakati.

I tako je Dhana svakoga dana služio Krišni, svom Thakuru. Njemu su imena "Thakur" i "Bhagavan"
bili samo prijatelji. Nije rauzumio u čemu je razlika. Nije znao da se ispred Bhagavana stane i moli. I nije znao da je ovaj Krišna isti Bhagavan koji je stvorio svemir, koji je stvorio cijeli svijet. Nije ništa o tome znao. Što se njega ticalo, on je volio Krišnu. Volio ga je svim svojim srcem. Dan za danom, njegova je ljubav rasla sve više i više.Taj bhakti je rastao sve više u njemu.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Vrijeme je prolazilo. Dhana je odrastao. Naravno, počeo je učiti. Naučio je da je Bhagavan Krišna, kojega je prije zvao prijateljem, vrhovno Božanstvo. On je vrhovno Božanstvo univerzuma. On je Bhagavan. Veoma je volio Krišnu ali raspoloženje unutar njega se počelo mijenjati. Počeo je promatrati Krišnu.

Vidite, prije je hranio Krišnu kao što su to radile gopike prije 5000 godina u Vrindavanu. Kako su to radile? Jesu li imale ograničenja prema načinu na koji su voljele Krišnu? Ne, voljele su ga puno ali nisu Mu se molile. Iznutra su znale da je On Bhagavan, da je On vrhovno Božanstvo, ali ipak su ga voljele kao prijatelja. Ovdje je Gospod uzvratio tu ljubav kao da je prijatelj. Zato su Ga mogle nositi. Mogle su se igrati s Njim. Mogle su ga zadirkivati.mogle su Ga pobjeđivati, mogle su Ga hraniti. Mogle su Mu reći sve.


Da ta veza nije postojala zar mislite da bi one to mogle učiniti? Ne, ne bi mogle. Što bi mogle učiniti? "Bhagavane, Agya Dijiye: naredi mi što da učinim za tebe!". Ali Bhagavan se ne manifestira samo da davao agyu – nije se manifestirao kako bi davao naredbe ljudima. Manifestirao se kako bi te podsjetio na Njegovu ljubav – koliko te voli, i koliko Ga trebaš voljeti. To nije samo, "dođi,sjedni i moli". Ne. Trebaš Ga voljeti! I znati da On tebe voli. On uvijek uzvraća ljubav.

Što Ga više voliš, On više voli tebe. Voli Ga sve dok ne možeš voljeti više od toga. Zatim ga pusti da On to učini. On te može voljeti puno, puno više. Čovjek je zbog uma, zbog ovog tijela, ograničen. Ali Bhagavan nema ograničenja. On je neograničen. Njegova je Ljubav također neograničena. Ti Ga možeš voljeti do svoga maksimuma.

 
Kao i Dhana. Voljeo ga je nježno, kao prijatelj. Nije znao tko je Bhagavan, a zatim se ta bhava promjenila. Onda je počeo služiti Bhagavana, nastavio je služiti božanstvo, saligram na isti način, ali Bhagavan bi mu se ukazao i zatim brzo nestao. Nakon nekog vremena počeo se pitati zašto je to tako.

Zašto je On bio drugačiji prije? Zašto je radost bila veća prije? To je kao kada započneš svoj duhovni put. Na početku doneseš veliku odluku da ćeš učiniti korak naprijed. Zatim, u sredini, početni entuzijazam ode. Ista stvar se dogodila Dhani. Entuzijazam koji se nalazio u njemu nije bio isti kao prije.
Prije bi služio i hranio Thakura. Sada se to promjenilo. Prije nije znao. Imao je bhakti, imao je čistu posvećenost – nevinost. Sada je bio ispunjen jyanom – znanjem. Zbog tog znanja – važno je imati znanje, nemojte me pogrešno shvatiti – ali znanje bez bhakti je beskorisno. Ako bi te znanje zbilja moglo dovesti do razumijevanja Boga, svaka učena osoba bi se mogla sama ostvariti.

Zašto je samospoznaja rijetka? Nema puno ljudi koji su sami došli do samospoznaje. Zašto ima tako malo mudrih ljudi? Znate, mnogo ljudi može stajati na podiju pričati pred mnoštvom ljudi. To ne znači da su samosvjesni. Ako nemaju ovu bhakti, ako je ne žive, oni nisu samosvjesni.

Dhana je bio jednostavan ali kada je primio na znanje da mu On nije prijatelj – kada je saznao da je On Bhagavan, vrhovno Božanstvo, što se dogodilo? Njegov bhav se promjenio, nije ga više mogao osjetiti. Morao bi ga pripremiti i moliti se. Ali prije bi Ga hranio.

Počeo se osjećati veoma tužno. Redovito bi plakao i prisjećao se odnosa kojega je imao sa Raja Thakurom. Naravno, milostivi Gospod nije mogao podnositi da ga takvog vidi. Pojavio mu se u snu i rekao mu, " Dragi moj, nikada te nisam napustio, ali sada si shvatio da sam ja Bhagavan, taj bhav unutar tebe." - znate kada dođemo ovdje, pred hram, što radimo? Molimo se, zar ne?

Dhana je plakao. Bhagavan se pojavio u njegovom snu i rekao mu, "Slušaj, sada si odrastao. Ako želiš povratiti onaj odnos , onaj osjećaj kojeg smo imali, odi u Kashi. Tamo je Ramananda Acharya. Odi i traži ga za savjet."

Vidite, Bhagavan je njemu bio veoma drag. Imali su blizak odnos, ali kada je jyaan ušao u um postao je iskvaren. Često su ljudi mudri ali postano jako arogantni zbog svoga znanja. To znanje će umrijeti sa vama.

Možeš biti veoma mudar. Kada umreš da li to znanje nosiš sa sobom? Ne! Ne nosiš ga sa sobom. U sljedećem životu ćeš ponovno morati učiti, zar ne? Ali, duhovno znanje – dobiveno od istinskog Gurua – nositi ćeš zauvijek zato jer ono nije samo izvanjsko nego i unutarnje. Sve ostalo pružiti će ti izvanjsko zadovoljstvo, ali duhovno znanje pruža unutarnje zadovoljstvo. A unutarnje zadovoljstvo je veoma važno, ono ti otkriva tvoj odnos sa Bogom. Ali ako je lišeno bhakti, ono nije moguće. Možeš pjevati koliko god želiš mantra. Možeš vježbati koju god jogu želiš. Uvijek ostane samo mehaničko.

Dhana je otišao u Kashi, dobio je jyaan, znanje od svog Gurua Maharaja, Ramanande Acharye. Nakon što ga je primio vratio se kući i ovog puta je razumio. Shvatio je da Ga možemo voljeti na razne načine. Možemo imati različite odnose sa Njim. On je Bhagavan, zar ne? On je zasadio u nas određenu vrstu sjemena. U srca svake osobe Gospod je zasadio različita sjemena, različite oblike buđenja, kako bi se probudili i dosegnuli Ga. Inače, tvoja atma samo spava. Spavala je.

Chaitanya je 1500-ih rekao, "jeev jago". Rekao je, "Probudi se, o dušo! Nemoj spavati!". Ako nastaviš spavati i ona će još uvijek spavati. Život za životom spavati ćeš. I taj vječni san neće imati kraja! Ali onda izabereš buđenje, kada se predaš Njemu, onda izabereš buđenje. Onda se probudiš.

To je unutrašnje buđenje. To je nešto duboko i skriveno, što je probuđujuće, nešto što izlazi, nešto što izbija na površinu. I to je kripa. To je Njegova milost. Kada god On pošalje Gurua.

Kada ste spremni On ti pošalje Gurua. To je Njegova milost, Njegova kripa, On želi da Ga dostignete. On želi da se u potpunosti ostvarite. Ne djelomično, već u potpunosti. Ali ti ne znaš ništa o tome – što znači potpuno stvarenje – što znači u potpunosti Ga dostići. Znate samo malo, koliko tvoj um može razumijeti, taj zid kojeg si stvorio misleći, "da, ja ovo želim. To je to." jednom kada to stekneš?, "hvala Bogu! Doviđenja!".

Kada je Bhagavan zagrlio Dhanu, ponovno se ispunio istom ljubavlju. Bio je ispunjen istom emocijom koju je imao prije. Samo pod vodstvom istinskog Gurua. Sada će se javiti pitanje; "Tko je istinski Guru? Tko nije istinski Guru? Istinski Guru je onaj koji ti može dati Bhagavana. On ti može pružiti taj osjećaj. On može probuditi tu čežnju u tebi, da žudiš za Bogom sve više i više. Guru je ovdje za tebe – a ne za sebe.

On želi da dosegneš najviše stanje i zato je napustio svoje mjesto i vratio se natrag na zemlju. Zašto bi inače Guru dolazio ovdje? On želi da osjetiš ljubav koju on osjeća prema Bhagavanu. Zato je odabir Gurua toliko bitan. Jer te ne mogu svi Guru odvesti tamo. Postoje mnoge loke – i mnoge devaloke, zar ne? Ali samo Satguru vam može dati Konačnu.

(nastavak slijedi)