Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

utorak, 16. veljače 2010.

Satsang sa Swamijem, 15 veljače 2010. (1. dio)

Swami Vishwananda je jučer održao satsang kojeg je najavio (po njegovom običaju) svega dva tri sata prije. Ovaj put je preko Anashuye poručio da napišemo unaprijed pitanja koja će mu on uručiti na početku satsanga pa nakon što ih pročita ako smatra vrijednim odgovoriti to će i učiniti. Naime, spomenuo je na početku da mu ljudi stalno postavljaju glupa pitanja kao npr. ovo: netko je vidio četiri ptice pa ga pitao što to znači...

Jedno od prvih pitanja je bilo značenje mantre Om Namo Bhagavate Vasudevaya. Om se nije previše trudio objašnjavati budući da svi više manje to znaju. Namo označava neosobni aspekt Boga; Bhagavate znači gospodar univerzuma, a Vasudevaya onaj koji je rođen u Vasu dinastiji. Ima više značenja kao i sve mantre. Swami je dao slijedeći prijevod: Bože, daj mi da dosegnem tvoja lotosova stopala. Ovu mantru daje učitelj učeniku samo onda kada je ovaj duhovno uznapredovao.

Slijedeće pitanje je postavila majka dječaka kojeg je zanimalo kako je prvo ljudsko biće saznalo da Bog postoji. Swami je rekao da ljudi onda nisu trebali dokaz jer je Bog bio stalno s njima kad su ga trebali. Ali s vremenom ljudi su zaboravljali sve više na Boga. Za dječaka da postavlja ovo pitanje je veoma zanimljivo. Bog je tada bio sve njima. Nije bilo sumnje niti se to pitanje uopće pojavljivalo u umovima. Polako su se ljudi udaljavali od Boga te se je tako On sve više sakrivao u sve veće dubine ljudskih srca.

Netko je pitao za Guru Gitu te je tu osobu zanimalo koliko je bitno pjevati, odnosno ima li razlike u pjevanju na Sanskrtu ili engleskom. Swami je odgovario da nema sve dok osoba razumije što pjeva.

Postavljeno je bilo pitanje koliko avatara ima danas u svijetu. On je rekao da ovisi koga se pita. Za njega smo svi mi avatari jer nas vidi sa razine duše. Napomenuo je da je točno da ima mnogo prosvjetljenih odnosno razvijenig duša. Koliko mnogo, teško je reći!

Zašto je mnogo više žena u Springenu nego muškaraca, bilo je jedno od pitanja, što je izazvalo ne samo swamijev smijeh već i sveopći smijeh. Swami je na to odgovorio da inače u svim duhovnim organizacijama ima više žena nego muškaraca. Žene su mnogo duhovnije. Budući da imaju osjećaje to je lakše za njih osjetiti vrijednost mjesta. Drugim riječima one su više u srcu. Muškarci su više u umu te streme prema vani. One su više sa emocijama, ne u srcu, već sa emocijama. To je općenito razlika između muškaraca i žena. Ali pogrešno bi bilo reći da su žene više u srcu. Ne, one su više u emocijama. Srce je svima isto. Jer srce poznaje samo jedan jezik, čak i u životinjama - jezik ljubavi! Osjećaju su dominatniji kod žena zato ih i ima više u duhovnosti. Jer mogu osjetiti istinu o tome što žele mnogo brže nego muškarci. Zato samo nekolicina koji su balansirali obje strane su tu.

Swami je objasnio da ono što postignemo u ovom životu nosimo i dalje - ne moramo ponovo doseći istu razinu - na pitanje koje je netko postavio izražavajući zabrinutost za budući život. Svaki novi život ćeš napredovati, ali pokušaj doseći Boga u ovom životu - moguće je ako Ga iskreno želiš. U slučaju da Ga ne dosegneš bit ćeš bliže Njemu u slijedeće. Nećeš morati početi sve iznova. Bog je milostiv.

Postavljeno je pitanje da li se može promjeniti prošlost svijesnim mijenjanjem sadašnjosti. Postoje neke tehnike, ali kao što kažem prošlost je prošla. Ono što promijenite sada uvjetovat će promjene u budućnosti. Za jogije to je moguće. Oni mogu popraviti stvari ali to samo napredne duše mogu učiniti. Ako se prošlost promjeni to utjeće na sadašnjost. Ali svjesno mjenjajući sadašnjost prošlost se može promijeniti.

"Swamiji: ti često govoriš da treba širiti ljubav. Što to točno znači?" Swami je postavio svima nama to pitanje te je dobio više odgovara. Rekao je da su svi točni. Jedan od odgovora je bio da se ljubav može širiti osmijehom. Na to je Swami komentirao: to si uzeo od mene, zar ne? Ima tisuće načina kako širiti ljubav. Pomažući drugima da, ali iskreno i nesebično - iz srca! Najbolje je kroz osmijeh, jer ne košta ništa. Zapravo pomoći ćeš najviše sebi jer je to zdravo. Tada možeš pomoći drugima. Onda ćeš proširit ljubav.

(nastavlja se)

***

Slijedi osobno iskustvo Kanupriye koja se upravo vratila kući nakon Shivaratrija. Slika prikazuje Swamija pored lingama za vrijeme velike noći Shivaratri kada se abishek radio na lingamu četiri puta tijekom večeri, odnosno noći.

Jai Gurudev!

Vratili smo se iz Springena. Shivaratri je iza nas. Sve je prohujalo u nekom transu, kao da smo bili u nekoj drugoj dimenziji. Bilo je predivno u Shivinoj energiji. Swami je porodio nekoliko lingama. Točan broj ne znam, jer zaista sad kad se pitam zašto ne znam, jednostavno nisam imala prilike vidjeti te lingame, a kamoli ih prebrojiti. Vjerojatno će to netko drugi znati. Lingami su bili izloženi, imali smo njihov daršan, ali ja sam imala očito NEŠTO preko očiju, jer ih zaista nisam vidjela. Kad pokušavam dozvati u sjećanje sliku pladnja s lingamima na oltaru, sve mi je nekako mutno i nestvarno. Nemam pojma što je to.

A počelo je sve sa suzama, jer su mi rekli da Swami traži Shivu Nataraju natrag. Da pojasnim, Nataraju nam je Swami dao još u Stefecu 2007, prilikom moje prve posjete.
Dakle samnom se vozio u autu do Zagreba, bio u Centru u Alagovićevoj, a nakon raspada donijela sam ga svojoj kući, i tu je samnom cijelo vrijeme povrh mog uzglavlja.

A sada... ide dalje. Moram priznati bila sam jako tužna, vezala sam se za njega, što mogu. Treći dan sam prihvatila to da ga moram dati od sebe, tješila sam se da je odradio svoje kod mene i da sada ide dalje u svoju misiju. I taman kad sam uvjerila samu sebe da sam super, da više nisam tužna, Swami je pred svima rekao DA JESAM TUŽNA.

O dragi učitelju, Ti me poznaješ bolje nego što ja poznajem samu sebe. Ti najbolje znaš što je dobro za mene. Zato sam sretna što Te imam!

Ali, kako me naučila naša sestra Nainaa, takve crne milosti jesu najbolje milosti, jer izvlače iz mene duboko pohranjene bolne emocije napuštenosti.

I upravo SADA je vrijeme da ih uvažim i suočim se s njima, jer znam da će mi On pomoći.

Eto dragi moji toliko od mene.

Ispričavam se unaprijed što nisam više napisala o programu i Swamiju. Nekako mi prazna glava.

Oprostite ako nekog smeta što sam pred svima vama otvorila svoje srce i tako javno priznala samoj sebi istinu koju do sada očito nisam željela priznati.

OM NAMA SHIVAYA!

Kanupriya