Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

nedjelja, 19. rujna 2010.

Tri drveta


Jednom rasla tri drveta na brdu u šumi. Razgovarali su o svojim nadama. Prvo drvo je započelo: Nadam se da ću jednom biti kutija za blago, napunjena zlatom, srebrom i dragim kamenjem. Bila bi ukrašena rezbarijama i svi bi vidjeli moju ljepotu.

Zatim drugo drvo reče: Jednom ću biti moćan brod. Nosit ću kraljeve preko mora i plovit ću u sve krajeve svijeta. Svi će se osjećati sigurno zbog čvrstoće mog trupa.

Naposljetku, oglasi se i treće drvo: Želim narasti, biti najveće drvo u šumi. Ljudi će gledati moje grane na vrhu brda i mislit će na nebo i na Boga. Bit ću najveće drvo i ljudi će me zauvijek pamtiti.

Nakon nekoliko godina molitve da se njihovi snovi ostvare, grupa drvosječa stigla je do njih. Onaj koji je stigao kod prvog drveta pomislio je: Ovo drvo je čvrsto, moći ću ga prodati tesaru... i počne ga sjeći. Drvo je bilo sretno jer je znalo da će tesar iz njega načiniti kutiju za blago.

Kod drugog drveta, drvosječa je rekao: Ovo drvo je čvrsto, moći ću ga prodati brodogradilištu... I drugo je drvo bilo sretno jer je znalo da je na putu da postane moćan brod.

Kada je drvosječa stigao do trećeg drveta, ono se uplašilo jer je znalo da, ako ga posijeku, njegovi se snovi neće ostvariti. Ne trebam ništa specijalno od drva, pa ću uzeti ovo reče drvosječa i sruši ga.

Kada je prvo drvo stiglo do tesara, on je od njega napravio kutiju za hranjenje životinja. Zatim ga je stavio u štalu i napunio sijenom.

Drvo se razočaralo jer to nije bilo ni blizu onoga za što je molio. Od drugog je drveta napravljen mali ribarski brodić, a njegovi snovi o velikom i moćnom brodu, potonuli su. Treće je drvo bilo izrezano u velike komade i ostavljeno u tami.

Godine su prolazile, a drveća su zaboravila svoje snove.

Jednoga su dana muškarac i žena došli u štalu. Žena je rodila dijete i stavila ga u sijeno, u kutiju koja je bila napravljena od prvog drveta. Muškarac je želio načiniti kolijevku, ali je i kutija bila dostatna. Drvo je osjećalo važnost trenutka i znalo je da u sebi ima najveće blago svih vremena.

Godine su i dalje prolazile, kad je grupa muškaraca isplovila ribarskim brodom napravljenim od drugog drveta. Jedan od njih bio je umoran te je zaspao, ali je stigla oluja, a drvo nije bilo uvjereno da će biti dovoljno snažno da im pruži sigurnost. Tada su probudili muškarca koji je spavao, a ona je rekao Mir i oluja je prestala. U tom je trenutku drvo znalo da prevozi Kralja svih kraljeva.

Konačno, netko je došao i iz mraka uzeo treće drvo. Nosio ga je ulicama dok su mu se ljudi izrugivali. Kada je stao, prikovan je za njega, podignut u zrak i ostavljen tako da umre. Kada je došla nedjelja, drvo je shvatilo da je dovoljno jako da stoji na vrhu brda i bude bliže Bogu nego itko drugi...

Svima su nam se u životu dogodili trenuci koji se nisu odigrali onako kako smo mi to htjeli. I pitamo se zašto? Uzorak Božje ljubavi možemo usporediti s reljefima na nošnjama naših starih: s unutarnje strane jedino što vidimo, su niti i konci koji vise nepovezano i razbacani bez nekog smisla. I ne znamo što skrivaju dok ne pogledamo prednju stranu, a gle tamo čuda: hrpa konaca pretvara se u prekrasnu sliku u čijem se centru nalazi prekrasna ruža! Možemo li isto upotrijebiti i u našem slučaju nepovjerenja u Božji naum? Na kraju ove priče, svako je drvo dobilo ono za što je molilo, samo ne na način na koji su mislili. Vjerujmo, jer ne znamo koji je Božji naum za nas, znamo samo da su Njegovi putevi najbolji!

Moramo imati dovoljno snage da prihvatimo sve teškoće života i da kažemo:

Bože, ja vjerujem Tebi. Neka me Tvoja ruka vodi putevima koje ja ne razumijem, a koji me vode u Tvoju vječnost!

Bog ima tisuću puteva do ljudskog srca i svaki je put drugačiji. Prihvati svoj put, čekaj i moli... Ne zaboravi činiti dobro!