Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

ponedjeljak, 13. prosinca 2010.

Tri pustinjaka (1)

'Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš otac što vam treba i prije negoli ga zaištite.'-- Matej: VI. 7-8


Solovetsky manastir koji gleda na Bijelo more

Biskup je plovio od Archangel prema Solovétsk manastiru; te je na istom brodu bilo više hodočasnika koji su išli posjetiti mnoga mjesta hodočašća. Putovanje je bilo ugodno. Vjetar je bio povoljan, a vrijeme dobro. Hodočasnici su ležali po palubi, jeli su, ili sjedili u grupama i međusobno pričali. Biskup je također došao na palubu, hodajući s jednog kraja broda na drugi ugledao je grupu ljudi koji su stajali blizu pramca broda slušajući ribara koji je pokazivao na more govoreći im nešto. Biskup je zastao, te je pogledao u smijeru prema kojemu je ribar pokazivao. Nije, međutim, ništa mogao vidjeti, ali je more blistalo okupano sunčevim svjetlom. Približio se bliže kako bi bolje čuo, ali kada ga je ribar ugledao, skinuo je kapu i zašutio. I ostali su skinuli kape i poklonili se.

Ne dajte da vas smetem, prijatelji,' reče biskup. 'Došao sam čuti što ovaj dobar čovjek ima za kazati.'

'Ribar nam zbori o pustinjacima,' odgovoriše jedan od njih, trgovac, koji je bio odvažniji od ostalih.

'Koji pustinjaci?' priupitaše biskup, pri tom odmaknuvvši se sa strane broda gdje zasjedne na sanduk. 'Recite mi nešto o njima. Želim više čuti. Prema čemu si pokazivao?'

'Prema onome malome otoku kojeg tamo možete vidjeti,' odgovoriše čovjek, pokazujući na mjesto ispred sebe pomalu udesno . 'To je otok na kojemu žive pustinjaci za spasenje svojih duša.'

'Gdje je otok?' upita biskup. 'Ništa ne vidim.'

'Tamo, u daljini, samo pogledajte tamo u smjeru koje mi ruka pokazuje. Vidite li taj mali oblačak?

Ispod njega i malo na lijevo, nalazi se jedva vidljiva crta. To je otok.'
Biskup pažljivo pogleda, ali njegove oči koje nisu navikle gledati na pučinu, nisu mogle vidjeti ništa osim vode koja je treperila na suncu.

'Ne mogu ga vidjeti,' reče on. Ali tko su ti pustinjaci koji tamo žive?'

'Oni su sveti ljudi,' odgovoriše ribar. 'Mnogo sam puta znao čuti kako govore o njima, ali nikada mi se nije ukazala priIika da ih i sam vidim do prije pretprošle godine.'

I ribar je prepričao kako je jednom, dok je ribario, bio nasukan u noći na tom otoku, ne znajući gdje bijaše. Ujutro dok je tumarao po otoku, nabasao je na glinenu kolibu, i vidio naočitog starca koji stajaše pred njom. Zatim su i druga dvojica izašla, te nakon što su ga nahranila i posušila stvari koje su mu još bile mokre, pomogli su mu popraviti brod.

'I kakvi su?' upitaše biskup.

'Jedan je manjeg rasta i pogrbljen. Nosi svečeničku mantiju i vrlo je star; mora da je preko sto ljeta star. Toliko je star da njegova bijela brada poprima zelenkastu primjesu, ali uvijek je nasmijan, a lice mu je sjajno poput lica nebeskog anđela. Drugi je višeg rasta, ali je isto star. Nosi na sebi ostarjeli seoski kaput. Njegova brada je velika i ima žutosivu boju. Jak je to čovjek. Prije negoli sam mu ponudio pomoć, okrenuo mi je brod kao da je to obično vedro. I on je ljubazan i veseo. Treći je visok te ima bradu bijelu poput snijega koja mu doseže o koljena. Strogog je izgleda, sa obješenim obrvama; te on nosi samo komad tkanine oko struka.'

'I, jesu li razgovarali s tobom?' upitaše biskup.

'Večinu vremena radili su u tišini i prozborili bi po koju riječ jedan drugome. Jedan od njih bi samo pogledao, a ostala dvojica bi odmah razumijela. Upitao sam najvišega da li su dugo na tom otoku. On se namrštio, promrmljao nešto ko da je bio ljut što sam ga to pitao; ali najstariji je od njih podignuo ruku i nasmiješio se, a tada je ovaj koji je bio najviši utihnuo. Najstariji samo rekoše: "Imaj milosti," i pritom se nasmiješi.'

Dok je tako ribar govorio, brod se približio otoku.

(nastavlja se)

Sveta Lucija - spomendan

Sveta Lucija, sicilijanska djevica iz Sirakuze, zaštitnica je vida, slijepih (tjelesnih i duhovnih), ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača. Prema legendi iz 6. stoljeća, sveta Lucija je mučenički umrla 304. godine kad je u Cataniji na grobu svete Agate tražila lijek za svoju teško bolesnu majku. Prezrela je poganskog prosca i opirala se tjeranju u javnu kuću. Lomača i goruće ulje nisu joj naudili pa joj je krvnik probo grlo mačem.

Prema drugoj legendi sama si je iskopala oči i poslala ih onome neželjenom proscu, a Majka Božja zauzvrat ju je obdarila ljepšim očima. Umjetnici svetu Luciju prikazuju kao nebesku iscjeliteljicu očiju. Prepoznajemo je po bodežu i rani na vratu, po uljanici - svjetiljki i po očima koje drži na pladnju.

Lucijino ime znači 'svjetlo', a korijen riječi je isti kao u riječi 'lucidno' što znači 'jasno, sjajno, razumnjivo'. Nažalost, Lucijina povijest pokazuje da njen život ne odgovara imenu. Zaogrnuto vremenom tame, sve što znamo o njoj je ova hrabra žena koja je živjela u Sirakuzi izgubila svoj život u progonima kršćana početkom 4. stoljeća. Njeno štovanje je prošireno Rimom tako da je do 6. stoljeća cijela Crkva priznala njenu hrabrost u obrani vjere.

Kako su ljudi htjeli baciti više svjetla na lucijinu hrabrost, tako su polako rasle i legende. Jedna od njih govori o mladoj kršćanki koja je zavjetovala svoj život u služenju Krista. Njena joj je majka pokušavala ugovoriti brak sa poganinom. Lucija je očigledno znala da njena majka neće biti uvjerena puno u djevojčin zavijet tako je ona skovala plan kako uvjeriti majku da je Krist mnogo moćniji partner u njenom životu. Kroz molitve na grobu svete Agate, dugogodišnja bolest njene majke biva izliječena. Zahvalna majka je sada bila sprmna slušati lucijinu želju da svoj novac da siromašnima i posveti svoj život Kristu.

Nažalost, prema jednoj legendi, odbijeni mladoženja nije njenu želju vidio u istom svjetlu te se žalio guverneru kao kršćanin. Ovaj guverner ju je pokušao poslati u prostituciju ali stražari koji su došli po nju našli su je ukrućenu i tešku poput kamena. Naposlijetku bijaše ubijena.

Koliko god su činjenice o lucijinom životu nepoznate, mi znamo da su mnogi kršćani prolazili veliku torturu i mučeničku smrt poradi svoje vjere za vrijeme vladavine Dioklecijana. Možda Lucija nije bila zapaljena na lomači, ili joj grlo nije bilo probodeno mačem, ali mnogi kršćani jesu i možemo biti sigurni da je njena vjera nadjačala iskušenja koja mi jedva da možemo zamisliti.

Lucijino ime je vjerojatno povezano i sa zdjelom u kojoj nosi svoje oči. Ovo se odnosi na drugu legendu po kojoj su njene oči izvađene prema naputku cara Dioklecijana kao dio mučenja koja je prolazila. Legenda završava time što joj Bog vrača oči.

Zbog toga lucijino ime ima veliku ulogu u njenom proglašenju sveticom zaštitnicom slijepih i onih koji imaju problema sa očima.

Koja god bila istina u legendama koje okružuju Luciju, istina je da njena hrabrost da živi kao kršćanin unatoč mučenjima i smrti jest svjetlo koje nas vodi na našem putovanju kroz život.

Molitva:
Sveta Lucija, ti nisi skrivala svoje svjetlo, već si dopustila da ono sjaji za cijeli svijet u nadolazećim stoljećima. Mi možda nećemo prolaziti mučenja u našim životima kao što si ti prolazila, ali mi smo pozvani da dopustimo svjetlu našeg kršćanstva da osvijetli naše živote. Molimo te da nam pomogneš imati hrabrosti da unesemo kršćanstvo u naš posao, rekreaciju, naše odnose, naše razgovore - u svaki kutak našeg života. Amen