Sreća i sigurnost (3)

Ako se počešete na mjestu ugriza komarca, naravno da će vas ubod boljeti i obuhvatiti veću površinu kože. Isto je i sa željama: uvijek će vas pokušavati zavesti da igrate “igru iluzije”, ali na vama je hoćete li se njima igrati ili ćete ih otpustiti. Ako se odbijete s njima sprijateljiti, ubrzo će nestati. Polako, učite kako se od njih odvezati, kao i od lažnog identiteta o sebi. Vi niste tijelo niti um, intelekt ili ime, kao ni titule, koje ljudi vole prikačiti na svoja prsa kao što to čine ratni veterani sa svojim ordenima časti ili pomorski časnici sa zvijezdana i trakama na ramenima. Našu bit nije lako otkriti, jer je naša duša prekrivena blatom vrtložnih misli i nemira koji niču iz neispunjenih želja. Kad nam se um smiri, mi polako počinjemo zavirivati u ocean čistog blaženstva i ljubavi, što u stvarnosti jesmo. Sačinjeni smo od tog blaženstva i ljubavi.

Kada volimo, odnosno kad smo zaljubljeni – što se dešava? Cijeli svijet nestaje i mi se nalazimo u tom blaženom stanju u kojem sve grlimo, a u isto vrijeme smo odvojeni od svog pretpostavljenog i lažnog identiteta. Osjećamo slobodu i postajemo “To”. To je naša prava priroda. Ovo me podsjeća na parabolu u Bibliji u kojoj sveti Pavao recitira svoj dobro poznat Hvalospjev ljubavi (1 Korinćanima 13). Želim ovdje citirati cijeli odlomak, jer ga ne mogu skratiti na red ili dva:

Hvalospjev ljubavi

1Kad bi sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bi imao bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.
2 Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznaje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam!
3 Kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo
4 Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;
5 nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;
6 ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;
7 sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
8 Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će,
9 jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.
10 A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.
11 Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.
12 Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!
13 A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje – ali najveća je među njima ljubav.

(nastavlja se)