Jedna priča o svetome Nikoli

Tri trgovca su prenosili svoju robu na tržište preko mora. Njih trojica su bili jedini kršćani na brodu. U noći, drugi su se poput gusara dogovorili da trgovce bace sa broda u more i ukradu njihovu robu. Kada su oni bivali bačeni tako su i zavapili za pomoći Svetom Nikoli.

Dvojica su počeli plivati. Treći, koji nije znao plivati, brzo potonuše na dno mora. Kako su druga dvojica postajala sve više iscrpljena zbog dugotrajnog plivanja, najednom se pojavi velika stijena koja je nastavila plutati na valovima. Njih su se dvojica uspela na stijenu, a stijena zatim otplovi. Dok su tako sjedili, tugovali su za izgubljenim prijateljem.

Rano ujutro slijedećeg dana divovski kit je doplivao do stijene te otvorio svoje čeljusti. Ta dva trgovca bila su jako prestrašena te očekivala da će ih kit progutati. Na njihovo zaprepaštenje, iz velikih čeljusti izašao je čovjek, koji je nosio veliku vreću na ramenima. To je bio njihov prijatelj za kojega su mislili da se utopio na dnu mora.

Zaprepašteni su ga zapitali što se dogodilo. Trgovac je opisao da kako se polako utapao u dubinu mora kit se najednom pojavi i proguta ga. U kitu pronađe cijeli brod sa svim teretom. Kada je kit otvorio čeljust zgrabio je jednu vreću i zakoračio na stijenu. Kada su otvorili vreću, ona je bila ispunjena zlatom.

Nakon dva dana plovidbe, stijena je doplovila do Bizanta. Tri kršćanska trgovca su odvedena do kraljevića kojemu su ispričali cijelu priču. Nakon nekog vremena trgovci naiđoše na ljude koji su ih bacili u more. Oni su ovo ispričali kraljeviću koji ih je sve pozvao na večeru. Kraljević je tražio od trgovaca da budu na služenju svima, a kada su 'žrtve' prepoznate, gusari su bili užasnusti.

Kraljević je naredio da se gusari bace u more a njihova roba dade trojici trgovaca. Trgovci su uzeli samo ono što bijaše njihovo, a ostalo dadoše siromašnima.

Sveti Nikola

Danas je svetkovina velikog kršćanskog sveca svetoga Nikole kojeg slave podjednako katolici i pravoslavci. Nikola je rođen u 3. stoljeću. Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.

Legenda
Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende.

U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.

Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja:

* A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
* Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice, i Djed Mraz koji poklone spušta kroz dimnjak.

Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece.

U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

Danas u kapelici u Springenu imati ćemo liturgiju i svetovanje ovoga velikog sveca.