Jedna priča o svetome Nikoli

Tri trgovca su prenosili svoju robu na tržište preko mora. Njih trojica su bili jedini kršćani na brodu. U noći, drugi su se poput gusara dogovorili da trgovce bace sa broda u more i ukradu njihovu robu. Kada su oni bivali bačeni tako su i zavapili za pomoći Svetom Nikoli.

Dvojica su počeli plivati. Treći, koji nije znao plivati, brzo potonuše na dno mora. Kako su druga dvojica postajala sve više iscrpljena zbog dugotrajnog plivanja, najednom se pojavi velika stijena koja je nastavila plutati na valovima. Njih su se dvojica uspela na stijenu, a stijena zatim otplovi. Dok su tako sjedili, tugovali su za izgubljenim prijateljem.

Rano ujutro slijedećeg dana divovski kit je doplivao do stijene te otvorio svoje čeljusti. Ta dva trgovca bila su jako prestrašena te očekivala da će ih kit progutati. Na njihovo zaprepaštenje, iz velikih čeljusti izašao je čovjek, koji je nosio veliku vreću na ramenima. To je bio njihov prijatelj za kojega su mislili da se utopio na dnu mora.

Zaprepašteni su ga zapitali što se dogodilo. Trgovac je opisao da kako se polako utapao u dubinu mora kit se najednom pojavi i proguta ga. U kitu pronađe cijeli brod sa svim teretom. Kada je kit otvorio čeljust zgrabio je jednu vreću i zakoračio na stijenu. Kada su otvorili vreću, ona je bila ispunjena zlatom.

Nakon dva dana plovidbe, stijena je doplovila do Bizanta. Tri kršćanska trgovca su odvedena do kraljevića kojemu su ispričali cijelu priču. Nakon nekog vremena trgovci naiđoše na ljude koji su ih bacili u more. Oni su ovo ispričali kraljeviću koji ih je sve pozvao na večeru. Kraljević je tražio od trgovaca da budu na služenju svima, a kada su 'žrtve' prepoznate, gusari su bili užasnusti.

Kraljević je naredio da se gusari bace u more a njihova roba dade trojici trgovaca. Trgovci su uzeli samo ono što bijaše njihovo, a ostalo dadoše siromašnima.