Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

nedjelja, 31. siječnja 2010.

SHREE PEETHA NILAYA ašram

Swami Vishwananda se vratio iz Mauricijusa prije nekoliko dana te je počeo sa serijom yagni posvećeno Majci Lakshmi. Danas se održao abishek koji je trajao od 9 do 14 sati. Bhajani su dodatno naelektrizirali atmosferu. Na kraju je Swami podijelio (u njegovom stilu) svima mali slatkiš koji se nalazio u vrečici. Naime unutar slatkiša nalazi se papir na kojemu je napisana poruka, svakome druga. Npr. meni je poruka glasila: Ono što ne možeš zadržati otpusti! Bilo je zanimljivo vidjeti Pritalu koji se vratio nakon nekoliko momenata kad je Swami svima podijelio te upozorio svih da nam se ne dogodi što i njemu: odgrizavši slatkiš progutao je i papir, a time i poruku koja je bila na njemu. Naravno to je izazvalo opći smijeh a dobio je i gromoglasni pljesak.

Inače pred sam kraj Swami je napomenuo da je Majka Lakshmi odlučila da se centar Springen od danas naziva SHREE PEETHA NILAYA ašram - Lakshmijev dom. Za sve vas koji niste bili tu evo i slika da možete primiti Njen daršan! Jai Ma!

subota, 30. siječnja 2010.

Mahatma Gandhi (2 listopada 1869 - 30. siječnja 1948)


Danas je Gandhijev dan. Mnogi ga uzimaju kao primjer danas za ono što je učinio za svijet. Kada uđete dublje u njegov život on je bio model bhakti, model devocije. Što god je radio zaboravio bi sebe. To je bila devocija prema ljudima, prema zemlji. Pokazao je put kako osloboditi zemlju temeljeno na nenasilju. Temelj toga je bila ljubav. Bez ljubavi nema nenasilja, nema mira. Naravno njegov život nije bio samo radostan. Bio je pun turbulencija. Mnogo testova kroz koje je trebao proći. Vidite samo kako je umro. Ipak dok je umirao oprostio je.

Svatko od vas može postati model devocije i mira. Za to morate njegovati poniznost i jednostavnost koju je Gandhi imao. Imao je sve što je mogao poželjeti ipak je prihvatio jednostavnost; prihvatio je mjesto najmanjeg od najmanjeg. Takav je život velikih učitelja. Mi smo tu da vas služimo. Vi ne služite učitelja. Učitelj je tu da služi vas bez obzira znate li to ili ne. Učitelji ne dolaze radi sebe već da bi sve vas uzvisili. Uzmite primjere velikih učitelja. Mi moramo učiti kako razviti nesebičnu bezuvjetnu ljubav.

Kako njegovati poniznost? To je najednostavnija stvar. Ljubav je u srcu. Poniznost je u umu. Kako um, koji je poput velike zvijeri, učiniti poniznim. Mi obično kažemo da nismo um. Um je nešto što nije dio nas. Čovjek je gospodar uma. Sve negativne kvalitete koje izviru iz uma nisu dio čovjeka. Čovjek je pod kontrolom. Ali treba podsjećati stalno um tko je gospodar. Ispunite um sa božanskim Imenom. On je uzrok svega. Svaka misao je On. Stalno podsjećajte um. Kada postane negativni recite mu: hej ume, to nisi ti. To je sam Bog. Ako ti Bog ne da da misliš gdje bi dobio moć da misliš?

Ako On koji vlada svima, koji se nalazi u svima, sjedi jednako u svačijem srcu, kako to da zaboravljamo na Njega? Trenirajte um, podsjećajte ga da ego, ja, moje, nije to... Nadiđite ponos i recite: Bože to si Ti! Stalno pričajte s Njim. Bez obzira da li On odgovara ili ne, znajte da duboko u sebi da on sluša. Povremeno će vam dati znak da sluša. Uživajte u tom znaku koje vam daje. Recite sebi: Da, On je sa mnom. Ne dopustite da ponos nadvlada. Napustite ponos. Ponos svih napada bez obzira jeste li svetac ili ne. Ali sveci znaju kako ga staviti pod kontrolu.

Ljubav će narasti te ljubav koju će te iskusiti bit će drugačija nego na koju ste do tada navikli.

Spoznati ljubav Božju, morate ju živjeti. Spoznati bhakti-devociju morate živjeti to. Tada možete dobiti tračak te ljubavi. Kažem vam: čak i malo te ljubavi je previše za ovo tijelo. Pokušajte uvijek najbolje što možete da dostignete tu ljubav. To je jedina realnost. Tijelo je iluzija. Realnost Atme je stvarna. Koliko je ljudi to stvarno spoznalo?

Želite li spoznati Boga? Budite iskreni prema sebi. Ne morate meni odgovoriti. Ne moram ja to znati. Ne trebam nikoga suditi. Nije da ako kažete meni da će se to i dogoditi. Da, pomoći ću i ja malo, ali najveći dio ostavljam vama da učinite.
Jai Gurudev!


(Govor Swamija Vishwanande dan 30. siječnja 2008. u Steffenshof ašramu.)

petak, 29. siječnja 2010.

Iskustva sa Om tehnike iscjeljenja

Poštovani! Objavljujem jednu istinitu priču koju su ispričale dvije sestre. Priča govori sama za sebe...

Dragi prijatelji,

Moje ime je Elena Bričević, imam 35 godina. Ja i moja sestra Maja Živković idemo već godinu dana na Om tehniku iscijeljenja kod Nainaa-e u Dugi Rat. Imamo svoju OM iscjeljujuću grupu koja se sastoji od 4-ro do 10-ro ljudi koji dolaze redovito na Om tehniku iscijeljenja.

Ovim putem bih htjela sa vama, koji budete čitali ovaj moj tekst, podijeliti svoja osobna iskustva koje sam doživjela prilikom Om iscjeljujućeg kruga. Otkad radim Om iscjeljenje odlično se fizički osjećam, ništa me ne boli, emotivno sam uravnotežena, a osjećam da sam i duhovno napredovala. Ako me nešto i boli (glava, zub ili leđa) ta bol prođe nakon Om tehnike.

Kad radimo Om iscjeljenje senzacije nisu svaki put iste. Uvijek čujem neke čudne zvukove, za koje ja mislim da nisu ovozemaljski. Ponekad je to zvuk roga, ponekad zvuk zvonca, a ponekad zvuk kao nekog koralnog zbora. Često puta čujem muški glas kako pjeva Om, a na tom Om iscjeljenju budu prisutne sve žene. Prilikom tri Om iscjeljenja čula sam korake, iako se nitko nije pomakao sa svog mjesta. Kada otvorim oči da se uvjerim da to ne umišljam, opet čujem te čudne zvukove.

Ponekad osjetim prekrasan miris koji me podsjeća na mirisne štapiće od ruže. Na početku Om tehnike osjećam neopisivu radost, a nakon završetka Om kruga unutarnji mir.

Htjela bih još u ime moje sestre ispričati njezino iskustvo. Ona nije mogla zatrudniti, pa se molila Sv. Ireni (ikoni koja se nalazi u centru Swamija Vishwanande) mjesec dana na preporuku Naine. Nakon toga je zatrudnjela. Cijelu trudnoću je dolazila na Om tehniku iscjeljenja do zadnjeg dana trudnoće. Navečer, 12.11. je bila na Om tehnici iscjeljenja do 20 sati, nakon čega je dobila prve trudove u 21 sat. U 22 sata trudovi su postali jači i dolazili su svaki 30 minuta. U 23,15 sati moja sestra je odlučila da je vozim u bolnicu u Split (rodilište je od naše kuće udaljeno 17 km). Dok smo se vozili u autu, moja sestra je dobila jake trudove i pukla joj je plodna voda u 23.30. Nakon toga su trudovi postali još jači i dolazili su u svakih 2 min, pa sam ja morala stati i parkirati auto. Nakon trećeg truda moja sestra je rodila u autu, a ja sam joj pomogla prilikom poroda. Tako se rodila njezina kćer Luce u 23.40. Porod je protekao bez problema a beba je bila skroz zdrava. Bile smo same u autu ja i sestra, nitko nam nije pomogao prilikom poroda. Nismo očekivale ni ja niti sestra da će se ona tako brzo poroditi, bez velikih i dugotrajnih bolova.

Ja mislim da ipak nismo bile same, da su u tom trenutku poroda sa nama bili naši duhovni vodiči i da smo bile blagoslovljene od Majke Božje, Babajija i Swamija. Beba Lucija je 15 nakon poroda mirisala na misne štapiće od ruže, sve dok je nismo prvi put okupali.

Na kraju mogu zaključiti, prema svojim osobnim iskustvima, da je Om iscjeljujuća tehnika veliki dar i blagoslov od samoga Boga za sve ljude naše planete Zemlje, i trebamo biti duboko zahvalni na tome.

Bog vas blagoslovio!
Jai Gurudev!

***

Moje ime je Maja i sa svojom sestrom Elenom odlazim već neko vrijeme na Om tehniku iscjeljenja kod Naine, naše prijateljice. Osim kod nje Om krug se organizira i kod drugih naših prijatelja.

To je jedan veliki dar i blagoslov od Boga, Babađija i Swamija i ja sam im vrlo zahvalna što su mi omogućili da se upoznam sa ovom moćnom tehnikom i da je prakticiram sa našim prijateljima.

Meni je Om tehnika toliko puno pomogla, a najviše u mojoj trudnoći.
Skoro cijelu trudnoću sam odlazila na Om. Bilo mi je jako teško sjediti i pjevati. Boljela su me strašno leđa i noge te se nikako nisam mogla udobno smjestiti i uživati u meditaciji, posebno što mi se termin poroda bližio. Ali nisam odustajala i nastavila sam dolaziti i to mi se isplatilo jer koliko god mi je bilo teško odraditi cijelu meditaciju ipak sam se poslije toga lijepo osjećala. Naime, imala sam snažan osjećaj da me netko potiče da dolazim i budem ustrajna u Om-u a posebno što mi se termin poroda bližio. I tako je došao taj famozni četvrtak,12.11. Om krug je bio u 7 sati navečer kod naše prijateljice Nele. Ja sam već to popodne osjetila da ću roditi i sva sretna otišla na Om tehniku iscjeljenja zahvalna Bogu što mi je dopustio da odem na još jedan Om krug taman prije poroda.

Bilo je 9 sati kad su započeli trudovi, a već sam za 2,5 sata rodila i to na putu za bolnicu u autu moje sestre. Ona me je i vodila u bolnicu. Naime, cijeli taj put od kuće do bolnice je bio čudesan. Imala sam dojam kao da netko drugi rađa, a ne ja. Ja sam inače strašno strašljiva osoba, a tada sam bila tako hrabra i samouvjerena da mi se činilo kao da su se sve moje božanske osobe u tom trenutku udružile i vodile me kroz porod. Luce nije dočekala bolnicu. Rodila sam je u autu, a izašla je na moje i na sestrino čuđenje veoma brzo. Veoma sam zahvalna i svojoj sestri koja je usprkos svemu ostala pribrana i dovela nas do bolnice.

Beba sada ima mjesec dana i dobro napreduje. Da još spomenem jednu stvar: nakon poroda beba je lijepo mirisala na ružu, a i na prvim slikama vidi se plava svjetlost koja je obasjava.

Zahvalna sam puno i Božanskoj Majci kao i Sv. Ireni što su mi u mojim najtežim trenucima pomogle.

Hvala i cijeloj ekipi Om-a.

Za mene Om iscjeljujuća tehnika puno znači i jedva čekam da moja beba Luce malo poraste tako da ponovo mogu nastaviti dolaziti na Om.

četvrtak, 28. siječnja 2010.

Focaccia Barese

Mnogi su me pitali za recept jela koje su imali više puta kušati u Springenu. Pa evo za sve...


Focaccia Barese (čitaj: fokača bareze)

Najprije skuhajte dok ne postaju meki:
-250 g kumpira
Kada su skuhani i ohlađeni, odstarnite koru i tada ih zgnječite.

Zatim zamijesite u posudu:
- 350 g bijelog brašna
- 150 g cijelozrnatog brašna
- zgnječene kumpire
- 1 jušna žlica soli
- 2 jušna žlica maslinovog ulja

U posebnoj maloj posudi, zamiješajte dok se ne rastvori:
- 10 g svježeg kvasca za dizanje
- malo šećera ili meda
- malo tople vode

Dodajte otopinu kvasca u ostatak mješavine.

Zatim dodajte i dobro zamijesite:
- ako 250 ml toplog mlijeka ili vode

Počnite mijesiti tijesto oko 5-10 minuta. Smjesa mora biti ljepljiva: ne presuha niti mokra. Nadodajte mlijeka, odnosno vode ako je potrebno.

Zatim u posudu za pečenje 30 cm x 23 cm x 5 cm nanesite tanak sloj maslinovog ulja te raširite smjesu po cijeloj posudi.

Pokrijte posudu sa krpom i pustite smjesu da se diže otprilike jedan do dva sata na toplom mjestu.

(Napomena: ja obično pustim da se tijesto digne u odvojenoj posudi, te onda stavim u posudu za pečenje. Tako ponovo ostavim neko vrijeme da se diže.)

Dok se tijesto diže pripremite:
- dvije šalite svježih iscjeđenih rajčica (pomidora); ako nemate svježe može iz tetrapaka ili konzerve

Kada se tijesto digne, prekrijte tijesto iscjeđenim rajčicama i lagano ga utisnite.

Na vrh tijesta pospite:
- sol
- crni papar
- dosta oregana
- malo maslinova ulja

Pecite na 180 C. Recept je dovoljan za oko 12 porcija.

(Napomena: budući da u ašramu mnogi vole dosta sira, tada malo prije nego je jelo gotovo pospem naribanog sira i pustim ga neka se još par minuta peče. U tom slučaju je bolje smanjiti količinu soli koju prije naneste ili je potpuno izbacite jer je sir sam po sebi dosta slan.)

Varijacija 1: Umjesto rajčica možete ispržiti gljive na malo maslinova ulja, dodati vegete, i nešto dalmatinskih začina te ovom smjesom prekriti tijesto.

Varijacija 2: Isto tako možete popržiti kapulu na ulju kojom onda prekrijete tijesto. Tu se mogu nadodati masline. (vidi sliku)

Varijacija 3: Nasjeckajte tikvice na kolutove koje možete malo popržiti prije nego ih položite na tijsto te dodajte začine po vlastitom okusu. (vidi sliku)

Budite kreativni! Možete se igrati sa različitim povrćem te istražite što vam najbolje odgovara. Pišite ako vam uspije pogotovo ako otkrijete neku svoju varijantu.

srijeda, 27. siječnja 2010.

O čistoći uma


Mnogi su mi ljudi rekli kako je teško biti ponizan. Svi vi zapravo želite spoznati Boga. Isto tako morate razviti božanske kvalitete kako bi spoznali Boga. Za Boga ništa nije teško. Sve je moguće. Za ljudski um, za ljudska ograničenja sve je teško. Za nadići um morate biti ono što jeste. Sve će onda biti jednostavno. Ako mislite da je teško, i bit će teško. Kada stvorimo barijere onda će postati teško. Ali kada kažemo: Da, mogu transcendentirati sve onda postanete pozitivni prema sebi, razvijete kvalitete te postaje moguće.

Ako želite nešto jako, recimo želite pojesti nešto slasno učinite sve da to dobijete. Nije vas briga što ljudi kazali, ako želite nešto jesti pojest ćete. Zašto se brinete što drugi ljudi misle. Pojest će te to bez obzira što itko mislio. Ako vi razvijete božanske kvalitete, ljudi će od vas učiti. Bit će te primjer drugima. Božanske kvalitete nisu ogovarati, kritizirati druge, psovati druge, već voljeti sve. Bez obzira na sve majka uvijek voli dijete.

Mi se nazivamo duhovnim ipak ove negativne kvalite nam vladaju. Negativnost uma... kada um postaje čist neće biti više negativnosti oko vas. Moć uma je velika tako da stvarate umom što poželite. Kada čitate nešto stvarate sliku toga što čitate. Ako čitate dobre knjige postajete ta pozitivna energija. Treniraje um da postajete pozitivni stalno onda će te lako promjeniti što poželite. Želite mir u svijetu - promjenite svoj um. Kada je um pročišćen sve je čisto.

(Isječak govora Swamija Vishwananda 31. siječnja 2008. u Steffenshof ašramu)

utorak, 26. siječnja 2010.

Poruka od Mahavatara


Od samog početka, koji je u biti istinski bez početka i bez kraja, stajali smo uz čovječanstvo dok težite postići iznimno neuhvatljivo jedinstvo svijesti, dok težite jedinstvu i svjesnosti o jednoti, sveprisutnosti, te da postanete svjesni da ste beskonačni u Božanskoj Ljubavi koja preživljava i živi zauvijek jest najveća formula za življenje na zemlji. To vrijedi za sve i ne uključuje samo stare ili mlade, svjesne ili nesvjesne, umorne ili energizirane, lijepe ili ne tako lijepe, dobre ili ne tako dobre, prosvijetljene učitelje ili nezaposlene kućedomaćine koji se probijaju kroz život, te sve dualnosti koje sadržava široko svjetska svjesnost.

Onom tko je ostavio komentar tražeći vodstvo koji je najbolji način življenja u ovom svijetu: Smijem li te požuriti da poduzmeš aktivnosti i posvetiš se onome što pišeš. Da bi napredovao na duhovnom putu, onaj koji uistinu čezne za duhovnim napretkom, da bi dosegnuo velike istine, mora posegnuti u sebe, shvatiti što treba poduzeti da bi postigao ono što traži i onda to provesti u život, u dnevne aktivnosti, misli i riječi. Samo započni!

Neka tvoja mantra i molitva budu:

Ovog dana, O Gospodaru Života,
Pomozi mi da živim ono što čeznem postati.
Neka dostignem, ovog dana
viša učenja u svom životu i
u svom biću.
Neka postanem Božanska Ljubav
i izražavam je svemu i
uvijek.
Neka budem predan,
i neka preuzmem odgovornost za svoj osobni napredak u Svjetlo,
sada i zauvijek!
Amen, OM, OM, OM

Ovo je istina: Nijedan od vaših učitelja ili duhovnih vodstava ne može stvoriti to Jedinstvo Svjesnosti za vas! Mi možemo pomoći; mi vam slobodno možemo dati Božansku ljubav iz naših srca, možemo vam dati duhovna učenja, i možemo vam čak dati vibracije više energije koje fizički možete osjetiti. Na vama samima je što ćete učiniti s tom ljubavlju i podrškom. Zato, djelujte, pokrenite se naprijed.

Upućeno svima vama: Naravno, sve gore navedeno odnosi se na sve. Ne stojte u mjestu, odnosno ne stagnirajte više. Napravite inventuru, spojite se s Božanskom Ljubavlju u srcu i onda poduzmite akcije kako biste postali Svjetlo Biće, koje uistinu jeste i koje ste uvijek bili!

- Babaji, Onaj koji je Vječno Svjetlo i koji zna da ste i vi također Svjetlo (Preuzeto sa Virtual Babaji bloga)

ponedjeljak, 25. siječnja 2010.

Majka Kali - opis simbolike (drugi dio)


Majčine grudi hrane kreaciju sa svojim slatkim mlijekom održavanja kozmičke energije te Svojoj djeci koja traže Boga Ona daje okus Svoje blažene Prisutnosti.

Svojim bijelim sjajnim zubima Boginja odgriza svoj crveni jezik. Crvena boja je boja rajasa, pokretačke sile Prirode; bijela boja predstavlja sattwu, Njenu moć razučivanja, pročišćavanja i uzdizanja. Pokretački nagon se mora kontrolirati mudrošću razlučivanja.

U Njenom vrtoglavom plesu stvaranja, jedno stopalo Kozmičke Majke udara grudi Šive (Duha) koji spava, a koji leži pod Njenim nogama. Za vrijeme stvaranja, reletivno govoreći, Duh čini Sebe podređenim zakonima Prirode; Kali vlada neograničeno. Ali onog trenutka kada Priroda dotakne Duh, Ona je svladana. U hinduističkim svetim spisima napisano je da svemir nestaje kada stopala Majke Kali dotaknu grudi Šive.

Majka se često štuje na kremacijskom groblju. Ona tamo obitava da primi one koji dolaze na počinu u Njoj. Na smrt se gleda kao na Njen preobražavajući dodir koji otklanja bol, tugu, strah, a daje slobodu i mir.

Iako je oblik Majke Kali okrutan za gledanje - budući da Njena moć ne surađuje sa zlom - Njen osmjeh otkriva srce koje je izvor milosti. Kao kreativna energija Duha, Ona je Majka cijelog univerzuma, Majka svih živih bića. Njena snaga je nenadmašiva. A ipak, Njena ljubav, nježna poput cvijeta, podaruje blagonaklono majčinstvo svima.

Štovajući Vrhunsko Biće kao Majku, Hinduisti misle o Njoj ne samo kao o kozmičkoj formi već i o ljudskom majčinstvu koje je univerzalno. Kada Ju vidimo u svim majkama, kao jednu Majku svih, tada svako ljudsko biće postaje naš brat. Predanik žrtvuje svoju sebičnost pred njenim stopalima i živi idealom bratstva. Kada je strast za samozadovoljstvom transformirana u božansku ljubav za Majku, to ima za posljedicu jedinstvo među svim bićima. A to je naša najveća potreba u današnjem dobu.

(Prva slika prikazuje Majku Kali u glavnom hramu u Springenu, a druga prikazuje Kali murti koji se nalazi u Kali hramu.)

***

MAJKO

Ko pijani mornar obalama plovih,
Preko mojih stopa padale su kiše...
Okovi me neki vezali ko stranca
da zauvijek budem rob... i ništa više...
I ne znadoh skinut srce s toga lanca...
Dok me tvoja ljubav iz sna tog ne prenu...
KALI MAHA KALI KALI MAHA KALI,
Vjetar jedne noći prosu tvoje ime...
Protrnula duša ko da smo se znali
Sva proljeća ova... sve nebeske zime...
KALI MAHA KALI KALI MAHA KALI,
Od pogleda tvoga zadrhtaše veče...
Pa sad ko kapetan od ljubavi pijan
Gledam kako ljubav mojim morem teče...
KALI MAHA KALI KALI MAHA KALI,
Da san zatreperi rasplela si kose
Pa tobom miriše sva priroda snena...
Dok po nebu plešu tvoje noge bose
Zaspat neće duša tebi poklonjena.

Autor: Nainaa

nedjelja, 24. siječnja 2010.

Majka Kali - opis simbolike (prvi dio)


Kali predstavlja shakti - kreativnu snagu ili energiju nemanifestiranog Duha. Ona je simbol svega što je postojalo, što postoji i što će postojati u budućnosti. Stvaranje, održavanje i uništavanje su njene moći. Destruktivna (uništavajuća) moć nije negativna. Jer kao što sjeme "umire" kako bi stvorilo biljku, a mladić "umire" kako bi izrastao u muškarca, uništavajuća osobina Božje kreativne moći obnavlja neuništive izvanjske manifestacije Duha koje služe kao neprestani oblik evolucije. U ovom ponovnom rađanju treba vidjeti mudrost, ljepotu i samilost kreativne snage Duha. Iznad svega, Duh je dobar i milostiv. Moramo se uvijek prisjećati da Kreativna Moć uništava stare i neiskoristive oblike kako bi stvorila nove te očuvala tijelo svemira. Tako u ovom dvojnom aspektu Kali imamo točni prikaz Prirode. Njeno kozmičko obličje se otkriva u meditaciji.

Kali ima četiri ruke. Njene dvije desne ruke predstavljaju njenu moć stvaranja svemira i davanja blagoslova i spasenja Svojim predanicima. Njene dvije lijeve ruke drže sablju i odrubljenu glavu. One predstavljaju Njenu moć održavanja kozmosa i uzrka njegovog nestajanja u Duhu kada Njen ples stvaranja završi. U ovom slikovitom opisu imamo prekrasnu sintezu suprotnih sila Prirode. Niti jedan drugi simbol tako dobro ne opisuje bezuvjetnu ljubav Boga i nemilostrdne zakone kreacije.

Kali nosi vijenac sačinjen od pedeset ljudskih glava; glave predstavljaju moć znanja - točnije pedeset zvukova koje sačinjavaju sanskrtski jezik. Indijski mudraci, rišiji, su predstavili stari jezik koji vuče korjene iz prvobitnog zvuka kreacije Aum, kozmičke "Riječi" odnosno kreativne vibracije. Iz ove nauke o zvučnoj vibraciji, oni su usavršili mantre (točno izgovorene sanskrtske riječi) kako bi ostvarili željene promjene u kreaciji.

Lepršajuća kosa ove Božice simbolizira zavjesu, "zastor maye" (iluzije, obmane, dualnosti) iza koje se skriva sveprožimajuća Inteligencija i snaga odnosno moć koja je utjelovljena u kreaciji.

Crna boja je boja Kali. Kreacija je nastala iz "bezsvjetlog svjetla i netamne tame". Kako Kali predstavlja praiskonsku kreativnu silu, Njena prirodna boja je tamna/crna. U početku kreacija nije imala formu/oblik. Crno predstavlja neobličnost. Crnom bojom se također označava nedostatak boje, te prema tome manjak raznolikosti. Različite nijanse strana istine, sve spoznaje, sve religije su tako potpunu uronjene i obuhvaćene u sveznajuću i sveprisutnu Majku koja je crna.

Njeno golo tijelo predstavlja beskraj.

Njen struk je opasan ljudski rukama koje simboliziraju čovjekove beskrajne krugove reinkarnacije kao posljedica djela počinjenih utjecajem iluzije. Čovjekove želje za osjetilnim ispunjenjem slijede ga čak i izvan portala smrti te ga tako dovode ponovo i iznova u materijalnu zbilju. Tako je Beskrajna Majka ograničena čovjekovom iluzornom aktivnošću koje je obavijeno neznanjem.

Kali ima tri oka, a ona predstavljaju sunce, mjesec i vatru kao izvor svjetla koje uništava tamu. Kreacija je sveprisutna koju Majka promatra kroz svoja tri oka prošlosti, sadašnjosti i budućnosti te kroz oči koje sjaje svjetlo koje uništava neznanje Ona odasjava čovjeku ljepotu, istinu i blaženstvo.

(Slika gore prikazuje Swamija kako izvodi ritual ceremonije abishekam za vrijeme Navaratrija kada se štuje Majka u nekoliko Njenih oblika među kojima je i oblik Kali. Inače slika je nastala za vrijeme inauguracije Kali hrama koji se nalazi s lijeve strane glavnog ulaza u Centar Springen u rujnu prošle godine.)

subota, 23. siječnja 2010.

Blaženije je davati nego primati

Student je pošao u šetnju sa svojim profesorom. Dok su šetali i razgovarali, ugledaše pored puta par starih cipela, po svemu sudeći vlasništvo siromašnog seljaka koji je u blizini radio u polju.

Student reče profesoru: Hajdemo se našaliti sa seljakom. Sakrit ćemo mu cipele, a zatim ćemo se skloniti iza grmlja i promatrati njegove reakcije kada ih bude tražio.

Profesor mu odgovori: Mladiću, nikad se nemoj šaliti na račun tuđe nevolje i bijede. Budući da si bogat, možeš si priuštiti veće zadovoljstvo od ovog siromaha. Stavi zlatni novčić u svaku njegovu cipelu, a tada ćemo se sakriti i promatrati njegovu reakciju. Student tako učini.

Siromašni seljak je završio posao i došao do mjesta uz put gdje je ostavio svoj kaput i cipele. Dok je oblačio kaput, gurnuo je nogu u jednu cipelu i otkrio nešto u njoj. Sav u čudu pogleda novčić, osvrne se oko sebe i počne ga promatrati neko vrijeme. Osvrnuo se na sve strane, ali nikoga nije vidio. Stavio je novčić u džep i počeo obuvati drugu cipelu. I u njoj je pronašao novčić.

Bacio se na koljena, podigao glavu prema nebu i glasno počeo izgovarati molitvu u znak zahvalnosti. Govorio je o svojoj bolesnoj i bespomoćnoj ženi, svojoj djeci koja su bez kruha, a zahvaljujući nevidljivoj ruci koja mu je poslala novac oni će biti spašeni. Profesor upita studenta: Bi li bio sretniji nego što si sada da si se našalio na račun ovoga seljaka?

Mladić mu odgovori: Naučili ste me lekciju koju nikada neću zaboraviti. Sada stvarno razumijem riječi koje prije nisam razumio: Blaženije je davati nego primati!

petak, 22. siječnja 2010.

Swami poručuje


"Želim da svi dosegnete Boga. Želim da svi vi spoznate ljubav Boga koja je u vama. Ne samo to, želim da svi postanete instrument ove ljubavi i podijelite je naokolo. Ponudite ovu ljubav svima; samo odsjajem vašeg lica ovo će se Svjetlo prenijeti gdje god odete." –Swami Vishwananda

"Naša duša uvijek žudi za Njim; uvijek! Nema ni trenutka kada duša ne čezne za Voljenim, bez obzira jesmo li svjesni ili ne te čežnje. U našem istinskom jastvu, u našoj svijesti, svijest duše je uvijek svjesna te duboke čežnje za Voljenim." –Swami Vishwananda

"Uvijek ću vas podsjećati da ste Božanski! Čak i kad me se usne umore, moje će srce i dalje govoriti dok ne dosegnete razinu: Vi jeste Božanski!" –Swami Vishwananda

"Slador koji imate u sebi čeka da se probudi. Nije bitno koji put slijedili, ili koji sadhanu prakticirali; ono što je veoma bitno kako radite svoju sadhanu." –Swami Vishwananda

"Kada majka drži dijete, nema uvijeta. Takva je i Božja ljubav. Bez obzire jeste li učinili nešto dobro ili loše, kada se okrenete Njemu, koji u Sebi ima ljubav milijun majki,On će sa radošću oprostiti." -Swami Vishswananda

"Znajte jednu stvar: štogod Bog daje, On daje u skladu sa vremenom i tome koliko netko može podnijeti stvari." –Swami Vishwananda

"Neka vas čista Ljubav vodi. Kada spoznate čistoću Ljubavi, neće biti razlike u vašem umu; um će vidjeti Boga svugdje." -Swami Vishwananda

"Ako primite ljubav, neka ta ljubav teče. Osjetite tu ljubav u svakom dijelu svog tijela te je oda povećajte i pošaljite vani. Pošaljite je nekomu koga poznajete, ili prema prirodi; možete je poslati bilo komu ili bilo čemu, ali neka ta ljubav uvijek teče." –Swami Vishwananda

"Mi uvijek tražimo svoga satgurua, jer jedino nas naš satguru može odvesti iz ove iluzije. Samo nam satguru može dati blagoslov koji će nas voditi do spoznaje našeg istinskog Jastva." -Swami Vishwananda

četvrtak, 21. siječnja 2010.

O oprostu i vjeri


„Jednog dana kad je Franjo otišao u crkvu moliti, neki heretik ili manihejac, vidjevši na kakvom je glasu svetosti Franjo među narodom, želio je poljuljati njihovu vjeru i ogaditi im svećenika koji je služio u tamošnjoj crkvi. A taj župnik je zaista bio čovjek na lošem glasu – imao je priležnicu – pa je heretik rekao: „Zašto da vjerujemo u ono što ovaj čovjek govori, i zašto da poštujemo njega koji u svojoj kući drži priležnicu i prlja svoje ruke dodirujući tu bludnicu?“ A Svetac, vidjevši da je heretik zlonamjeran, pred svim ljudima priđe svećeniku, klekne pred njega i reče: „Ja ne znam jesu li ruke ovoga svećenika učinile sve ono što sam upravo čuo; pa čak i da jesu, ja znam da sve to ne može poništiti djelovanje i moć svetih sakramenata. I stoga, jer po ovim rukama na ovaj narod Bog izlijeva velike darove i milosti, ja ih cjelivam časteći tako ono što one dijele i Onoga koji im je dao ovlasti da to čine.“ Govoreći to i klečeći pred svećenikom, poljubio je njegove ruke i tim činom unio pomutnju među heretike i one koji su ih podržavali.“

(John Moorman: „Novi cvjetići Svetoga Franje“)

srijeda, 20. siječnja 2010.

Misao dana

"Kristov nauk ne posjeduje blagozvučnost ulagivanja, jer ne laska grešnicima, ne obećava zemaljska dobra, već strogo upozorava i uči trapiti tijelo, prezirati svijet. Zato ih je malo koji ga slušaju.

Izabirući priproste i neuke, Gospodin pokazuje da je mudrost svijeta suha i neukusna. Mudrost tijela je noćni demon: slijepa je, ma koliko uvjerena da jako dobro vidi; samo noću ima izoštren vid, kao mačak. Sva je mudrost i razboritost ovoga svijeta u tome da hrani i zadovolji tijelo, nagomilavajući bogatstva – a ona su kamenje kojim će mudri i razboriti ovoga svijeta biti kamenovani na dan suda."

Sv. Antun Padovanski

ponedjeljak, 18. siječnja 2010.

Objašnjenje rituala abisheka

Tijekom Satsanga Swami Vishwananda je zamolio indijskog predanika da pruži ovo objašnjenje:

Abishekam je zapravo prilika da probudimo kozmičku energiju u murtiju, u statui, u idolu koji imamo ispred sebe. (Sw: mi zapravo manifestiramo). Dakle, kad obavljamo abishekam, imamo priliku stvoriti interakciju, fizički kontakt s tom kozmičkom energijom. Cijeli proces abishekama je ukorijenjen u indijskom običaju pružanja dobrodošlice gostu u naš dom. U Indiji postoji vedsko geslo koje govori: “Adity deity pabha“, što znači „Gost je Bog“. Dakle, kada gost dođe, prva stvar koju učinimo jest da mu ponudimo stolicu. Kažemo “Asanam samat payami”, što u osnovi znači „nudimo ti sjesti“. Sljedeće, kada gost dođe u kuću, vjerojatno nakon dugog puta, peremo mu noge. A to je: “Padyam samat payami”, što znači: „peremo ti noge, osvježavamo tvoja stopala nakon dugog putovanja“. Nakon toga mu ponudimo piće, peremo mu usta, jer su se vjerojatno osušila i jer je žedan nakon dugog putovanja. To su uvodne stvari.

Tada im nudimo kupanje. Promijenimo im odjeću i kupamo ih. Prvo koristimo vodu, koja jako pročišćava i sve ispire. I peremo božanstvo ispred nas. Sljedeće što nudimo su pet elemenata, a to su mlijeko, jogurt, ghee, med, šećer. Tih pet elemenata su također prisutni u našim tijelima. I svaki put kada nudimo mlijeko, med, ghee, šećer i jogurt, mi molimo za pročišćenje i ravnotežu tih pet elemenata i unutar nas i u vanjskom svijetu. Stoga je abishekam prilika da pročistimo sebe same, naša fizička i duhovna tijela, kao i izvanjski svijet. Nudimo sebe pred Gospodom, nudimo sve naše negativnosti te tražimo pročišćenje prilikom kupanja murtija.

Nakon što smo ponudili sve to, povlači se zavjesa. Ova zavjesa predstavlja veo maye. Ta maya je iluzija koja nas odvaja od nas samih. Murti na kojem obavljamo abishekam također predstavlja naše unutarnje Sebstvo. Tako da sve darove koje nudimo vanjskom murtiju, sve te darove zapravo darujemo našem unutarnjem Višem Sebstvu. Maya nas sprečava da se identificiramo s našim istinskim Sebstvom. Iza zavjesa svi su zauzeti oblačenjem i uljepšavanjem murtija nakitom, krunama, pripremajući ih kako bi bili lijepi za darshan. A u međuvremenu, mi pjevamo kako bi nam um i dalje bio usredotočen na Boga. Naposljetku, zavjese se otvaraju, što znači da je maya otpala. I tada imate darshan Gospoda ispred vas. Taj darshan Gospoda također predstavlja vaš vlastiti unutarnji darshan vašeg istinskog identiteta, vašeg istinskog Sebstva.

nedjelja, 17. siječnja 2010.

Swami Vishwananda u Južnoafričkoj Republici

Kada sam zaista počeo voljeti sebe...


Kada sam zaista počeo voljeti sebe shvatio sam da sam uvijek, u svakoj prilici, na pravom mjestu i u pravo vrijeme, te da je sve što se događa ispravno – od tada pa nadalje mogao sam biti miran. Danas znam da se to zove POVJERENJE.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe mogao sam spoznati da su emocionalni bol i patnja za mene samo upozorenja koja mi govore da živim suprotno svojoj istini. Danas znam da se to zove BITI AUTENTIČAN.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe prestao sam žudjeti za nekim drugim životom i mogao sam vidjeti da je sve oko mene bilo poziv na rast. Danas znam da se to zove ZRELOST.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe prestao sam samom sebi krasti svoje slobodno vrijeme, i prestao sam dalje praviti grandiozne projekte za budućnost. Danas radim samo ono što mi čini zadovoljstvo i radost, ono što volim i što čini da se moje srce smiješi, na moj vlastiti način i u mom osobnom tempu. Danas znam da se to zove ČESTITOST.

Kada sam zaista počeo da voljeti sebe oslobodio sam se svega što nije bilo zdravo za mene: od jela, ljudi, stvari, situacija i od svega što me je uvijek ponovo odvlačilo naniže, dalje od mene samoga. U početku sam to zvao „zdravi egoizam“, ali danas znam da je to „LJUBAV PREMA SAMOME SEBI".

Kada sam zaista počeo voljeti sebe prestao sam željeti da sam uvijek u pravu, tako sam manje griješio. Danas sam shvatio da se to zove SKRUŠENOST.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe odrekao sam se navike da živim i dalje u prošlosti i da se brinem za svoju budućnost. Sada živim još samo u ovom trenutku u kojemu SVE počinje. Tako živim danas svaki dan i zovem to „SVJESNOST“.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe spoznao sam da se od nekih svojih misli mogu razboljeti i biti bijedan.

Kada sam pak zatražio natrag snage svoga srca razum je dobio važnog partnera. Ovu vezu danas zovem „MUDROST SRCA“.

Ne treba se plašiti rasprava, konflikata i problema sa samim sobom i s drugima, jer se čak i zvijezde ponekad sudare i onda nastaju novi svjetovi. Danas znam: TO JE ŽIVOT!

Ovo su misli/spoznaje koje je na svoj 70. rođendan, 16. travnja 1959. godine, Charles Spencer Chaplin (Charlie Chaplin) poklonio čovječanstvu.

subota, 16. siječnja 2010.

Molitva kao odgovor na globalne promjene

Svjedoci smo velikih promjena koje se događaju oko nas. Ljudi se mijenjaju; gospodarska slika se mijenja. Izgleda kao da svijet tone u propast. Mnogi ljudi su ostali bez posla, dok mnogima prijeti otkaz. Ljudi se u kreditima i zabrinuti kako ih vratiti. Gdje je u toj situaciji Bog. Misli li On na svoju djecu? Izgleda kao da smo ostavljeni na milost i nemilost okrutnog svijeta. Ipak tu i tamo nadziremo koji tračak svjetla. Bog nađe načina da nam pokaže da je tu negdje. Kao da se igra igre skrivača. Iako nam to nije nimalo zabavno, što nam drugo preostaje?

U ovim vremenima pokušajmo povećati napore da približimo Boga u naš život, da ojačamo vjeru u Njegovo vodstvo i povjerenje da sve što nam život donese, bez obzira karakteriziramo li to kao dobro ili loše, dolazi od Njega te je za naše dobro. Ako stvari promatramo sa karmičkog stanovišta to može biti neutješno. Međutim, moje razumijevanje je da Bog koristi karmu koju smo stvari inicirali ili u ovom ili u prošlim životima, tj. uzročno posljedički zakon prirode, kako bi nam uputio poruke ili lekcije koje trebamo naučiti kako bi narasli u ljubavi i razumijevanju prvo prema jedni drugima pa onda prema Njemu samome. Svi smo mi djelovi jednoga Boga te ako imamo nešto loše prema jednom bratu moramo osvjestiti da je i on dio nas samih te njegov uspjeh ili neuspjeh je i naš uspjeh odnosno neuspjeh.

Ovih dana kada smo svjedoci velikog razornog potresa na Haitiju te patnje koje lokalno stanovništvo prolazi ne možemo ostati ravnodušni. Ipak i u takvoj drami moramo smoći snage i načina uzdignuti se iznad tragedije i potražiti Božju pomoć i Njegovo vodstvo kako bismo razumijeli donekle što se događa te ponudili našu pomoć nastradaloj braći.

Molitva je jedan od najmoćnijih oružja koje nam je Stvoritelj podario. Kroz molitvu učimo i razumijemo svijet oko sebe. Kroz nju se uzdižemo te osim sebi pomažemo drugima. Za to nam nije potrebno odvojiti posebno vrijeme tijekom dana. Nema izgovora za nedostatak vremena ili specifične okolnosti u kojima se netko može naći. Čak i u najgrubljem okružju te pod velikim pritiskom kolega na poslu ili članova uže obitelji, kada okolnosti zahtjevaju našu veliku pozornost ipak možemo pronaći nekoliko trenutaka vremena i uputiti tihu molitvu iz srca. Za to nam ne treba škola niti velika retorika. Jednostavan jezik kojeg svi poznajemo: srcem Srcu. Kažu da je Bog bliži od najbližih; draži od najdražih. U Svetim Spisima rečeno je da je Bog u nama. Za komunikaciju s Njim ne treba nam otići u crkvu ili hram, već u svetištu tišine, u hramu svoga srca, zalijevajmo cviječe naše predanosti i ljubavi te podijelimo plodove ljubavi sa svima.

***

Na donjoj lijevoj slici možemo vidjeti bebu Isusa na kojoj je napravljena ceremonija abishekam. Netom nakon toga na Pravoslavni Božić 7. siječnja pojavila se amrita - ambrozija - božanski nektar. Na usni i kosi (vidi sliku lijevo), te na rukama (slika desno). Kliknite slike da bi ih uvećali. Manifestacija je prestala dan kasnije. Inače radi informacije, to se dogodilo u portugalskom ašramu "Mali Vrindavan"


Dok sam pisao gornje retke stigla me misao kako podignuta ruka simbolizira njegovu vječnu spremnost da nas Isus uzvisi iznad svih naših patnji. Ono što mi trebamo učiniti je pružiti našu ruku. Hoćemo li to i kada učiniti?

petak, 15. siječnja 2010.

Transkript govora Swamija Vishwanande 23.12.2009. (peti dio)

13. Devoti: Guruji, koji je stupanj istine koji trebamo živjeti, jer nekada, kada uistinu znamo tko smo i vjerujemo u to, možemo ići do kraja, ali nekada ako smo potpuno iskreni, možemo povrijediti druge ljude. Koji je ispravan stupanj iskrenosti?

Sri Swami Vishwananda: (smiješi se) Ako si u istini, ne trebaš se brinuti da ćeš bilo koga povrijediti (smiješeći se), jer nećeš nikoga povrijediti. Ali, sve dok nisi u tome, nekoga ćeš povrijediti i onda je to ponos. I također, netko tko je u takvoj istini neće nikada o sebi raspravljati. Dakle... koja je to razina? Teško mi je to reći (smiješeći se), jer kada se prosuđuješ, onda se ograničavaš. (tišina) (14. Devoti: Swami, govorimo o ne povrijeđivanju drugih. Kada netko obavlja svoju dužnost tijekom koje mora nekoga povrijediti, je li ta osoba odgovorna za to?)
Ne, rečeno je u Giti da tko god obavlja svoju dužnost, neka je obavlja kako treba. Čak i ako će to nekoga povrijediti, nema veze. Tako je u slučaju vojnika. Kada idu u rat, oni služe svojoj domovini i štite svoju domovinu, njihova dužnost je da služe i štite svoju domovinu. I oni ne stvaraju nikakvu karmu, čak ni kada se bore.

(14. Devoti: Netko je spomenuo predavanje. Kada upotrebljavamo riječ „predavanje“, da li je to i kada smo nešto pokušali napraviti pa kažemo „Pokušao sam ovo i pokušao sam ono i nemam više drugog izbora. Zbog toga to predajem tebi.“

Možemo li to reći? Možemo li to nazvati predavanjem?)
Ne (smijeh) (14. Devoti: To znači da na drugi način govorim da ne želim ništa poduzeti i da samo predajem) Ne, nije ni to. (smijeh) Kada to kažem onda mislim na to da ono što radite trebate povjeriti volji Božjoj i to učiniti. (smiješeći se)
Pritala? Jučer si mi rekao da bi želio voditi satsang, zar ne? Sada mu možete postaviti pitanje. (smijeh) U redu….reci nam nešto. (Swami Vishwavijayananda: Ja??) Da. (smijeh)

Swami Vishwavijayananda: Da, ljudi dođu ovdje i onda kažu da žele pronaći Boga. Ali kad su ovdje, uhvate svaku priliku da zgrabe nešto drugo, nekog drugog, umjesto da idu prema cilju kojeg su imali. I kad se vežu za nešto ili nekog, onda očekuju nešto od te osobe, očekuju nešto i to očekivanje nije zadovoljeno. Što se onda dešava? Oni pate.
I to se nastavlja i nastavlja i nastavlja i uvijek je isto znate? Ljudi kažu, „Da, želimo Boga i to je istina jer duša osjeća „Da, to svi želimo, vratiti se natrag“. Jer to imamo u sebi. Kao što je Swami rekao, postoji strah, strah od otpuštanja, od prihvaćanja, bojimo se reći „da“. Nemamo što izgubiti. Što imamo izgubiti, moj Bože! Vidite? (smijeh)

Jesam li rekao dosta? (Sri Swami Vishwananda: Ne) (smijeh) Moj Bože, u redu. Ne znam što da kažem. (20. Devoti: Pritala?) Da? (20. Devoti: Zašto misliš da se bojimo?) Zašto se bojite? (20. Devoti: Ja….) Da, Swami je to rekao. (smijeh) (20. Devoti: Ali ja ne razumijem.) (smijeh)

To je strah od tame, neznanja. Znate da smo svi neznalice, ne poznajemo put i zato imamo Gurua. On poznaje put, ali sve je tama. Zato morate zgrabiti njegovu ruku i on će vas odvesti. Ali um vam govori „Otvori oči, otvori oči!“ Razumiješ li? Dakle, povjerenje jest zatvoriti oči i slijediti Gurua. I kada Guru nešto kaže, onda ljudi kažu: „Nee, nee, ne, ne, ne, ne. Ne, ne, ne, ne, ne, ne to nije tako!“ (smijeh) Razumiješ li? Umjesto da kažu „Zatvorit ću oči, zatvorit ću um i slijediti ono što on govori.“
U redu? To je „moć uma“. (smijeh) To je grozna moć, eh? Ne, to je istina. Um je moćan, eh (21. Devoti: instrument) Laptop, da.

(smijeh) (smijeh) Jer unutar sebe to želiš i svi to žele, eh? Ali u isto vrijeme nosiš nešto što uvijek postavlja prepreke. Zato ćeš samo kroz vjeru, kroz povjerenje, kroz poslušnost postići cilj, jer Guru poznaje put. Sada, kao da smo svi u divljini, u džungli u kojoj ima mnogo opasnosti. Možemo upasti u svaku rupu, ali on zna put. (smijeh)
Sri Swami Vishwananda: Još pitanja za Pritalu? (smijeh)
(Swami
Vishwavijayananda: Hvala vam!) (smijeh) Vidite kako on to lijepo objašnjava. Svi se smiju i svi su sretni. To je lijepo, eh? (smijeh) Hm?
(Swami Vishwavijayanananda: Nemaju više pitanja) U uredu, dobro. Onda se vidimo sutra. Jai Gurudev! (Publika: Jai Gurudev!)


(svršetak)

(hvala Phalguni na prijevodu)

četvrtak, 14. siječnja 2010.

Transkript govora Swamija Vishwanande 23.12.2009. (četvrti dio)

(9. Devoti: Čemu uistinu trebamo težiti? Što onda znači biti savršen?)

Swami Vishwananda: Teško bi bilo razumijeti umom. Ali, recimo da trebamo pokušati ne suditi, niti sebe niti druge. Rolf?

(Rolf: Je li stvarno naša odluka reći „Bože želimo samo tebe“ s bilo kakvim posljedicama? Postoji li slobodna volja ili ne?)

Swami Vishwannada: Pa, postoji određeni stupanj slobodne volje. (smijeh) Bog nikada nikoga ne prisiljava. Inače bi svi već bili realizirani. (smijeh) Znate, On ne treba puno učiniti. (smijeh)
(Rolf: Jer ljudi od jnana jogija kažu da je „sve savršeno“) Hm (Rolf: Ja razumijem ovo, ali oni kažu da ne postoji put. Ne trebaš meditaciju; ne trebaš ništa, jer je svaki trenutak savršen.)
Da, naravno. Dobro je gledati stvari na taj način, ali koliko je jnana jogija spoznalo Boga? Ne toliko mnogo. (smiješeći se)
Na prošlom Satsangu sam objasnio da trebamo određeno znanje, ali znanje također ima ograničenje. Dao sam primjer: Kada imate trn u nozi, uzmete drugi oštri objekt i otklonite ga, ali ne zadržavate ih oboje u svom džepu, već ih bacite. Isto tako: kada imate trn neznanja, trebate trn znanja. Ali na kraju trebate odbaciti i jedno i drugo.
(5. Devoti: Swamiji, mogu li te pitati pitanje?) (Smiješi se) Reci. (10. Devoti: Koja je onda svrha, zašto nam je onda Bog dao um?) Pa… (5. Devoti: Zato što to treba biti Božanski um) Da, naravno. (5. Devoti: U tom slučaju koja je svrha našeg uma? Dakle, postoji negativno stanje uma koje moramo odbaciti ili nešto ili nadići. Ali što je Božanski um u čovjeku? Koja je onda svrha?)

Pa, um je dan kako biste dobili određeno znanje o izvanjskim stvarima. Um se jako mnogo drži izvanjskog. Ako želite razumijeti određene stvari, trebate upotrijebiti um. Ali, vrlo često ljudi ne koriste um na pravilan način. (5. Devoti: Koji je onda pravi način?) Budite pozitivni! (smijeh)
(11. Devoti: Guruji, kad se moramo uzdignuti iznad „dobrog“ i „lošeg“ i postoji „dobro“ i loše“, a mi želimo biti savršeni, gdje je tu čistoća?) Čistoća je stanje vašeg uma; način na koji gledaš na stvari. Ako misliš da je nešto čisto, onda će to i biti. Ali čistoća nije ono što vi smatrate čistoćom. Što podrazumijevate pod čistoćom? Prvo mi recite. (11. Devoti: Ja uvijek odlučim ili rasčlanim „dobro“ i „loše“) Dakle. (11. Devoti: suditi i…)

Kako onda možete biti čisti? To je također rečeno u Bibliji: Budite čisti u umu. Još uvijek tako prosuđujete. (11. Devoti: Hm) (smijeh) Čistoća je samo riječ.
Pitaj svoje pitanje Mataji. (5. Devoti: Može li biti također…?) Imala si pitanje, zar ne? Da?

(12. Devoti: Oh, ja sam se pitala što možeš reći o konceptu da mi također sudjelujemo u stvaranju svog Svemira. Koristeći moć uma ili vizualizacijom možemo sve stvoriti…)

Da, mora postojati uvjerenje. To je također stanje uma, kako bolje iskoristiti um. Ako uistinu nešto želiš, vjerovanje u to će učiniti da se to i dogodi. Ali um treba biti fokusiran i jasan glede toga, jer um uvijek skače. Danas želiš ovo; sutra želiš ono – kako će onda biti jasan? Neće nikada biti jasan. Dakle, kada netko zaista nešto želi, um je svaki dan fokusiran na to i na taj način učini da se to i dogodi. To postižemo učeći kontrolirati um. Istina je da stvarate svoj vlastiti svemir. Vi stvarate vaš vlastiti svijet, vašu vlastitu realnost, jer to je moć uma. Um je jako moćan. Kao što su i znanstvenici rekli, također je to rečeno i u Vedama: Ljudi koriste samo 5% uma, ostalih 95% još uvijek spava. Zamislite što bi bilo kad biste koristili ovih 95%, a 5% da spava, ali tužno je što samo nekoliko ljudi to radi. (smiješi se) Anashuya?
Swami Vishwaanashuyananda: Ranije si spomenuo strah od predanja. Može li se reći da većina ljudi bježi od tog priznanja ili prihvaćanja toga straha od predanja onome što uistinu jesu?
Sri Swami Vishwananda: To je istina, ali mnogi ljudi to također i žele. Vidite, strah od neznanja – toga se ljudi boje. Ali kada vjerujete, onda se ne brinete. Zato ne bi trebalo biti straha ako vjerujete.

(nastavlja se)

srijeda, 13. siječnja 2010.

Transkript govora Swamija Vishwanande, 23.12.2009. (treći dio)


5. Devoti: Ali zašto onda Swamiji? Zašto onda ljudi imaju potrebu za egom?

Gdje je uistinu problem? Jer ne radi se o tome da oni izričito žele biti loše osobe i egoistične. Ali mora postojati razlog zašto se ljudi nakon toliko stoljeća, još od Veda ne mijenjaju. Mora postojati neki razlog za ego. Boje se ili zbog nečega je tako. Ne da su loši, ali postoji nešto zašto su takvi…
Sri Swami Vishwananda: Ne, ne postoji ništa. Pa, jesam li rekao da su loši? (smijeh)
5. Devoti: Ne, ali u egu. Koja je zapreka da ne budemo u egu?

Sri Swami Vishwananda: Jer nitko ne želi pogledati sebe. Koliko ljudi prihvaća sebe kakvi jesu? Hm? Ne, pitam te. Prihvatiti sve. Pitam te sada ovo pitanje – Prihvaćaš li sebe kakav jesi? (5. Devoti: Ne, mislim da ne)

Kao i ti, mnogi će isto odgovoriti. Sve dok ne…(6. Devoti: Teško je) Aha. (smijeh) Kada to „teško“ nestane, kada to ne budete gledali kao poteškoću, onda ćete znati odgovor na to. Zapravo, mi sami sebi stavljamo vlastite prepreke. Na satsangu u Rusiji objašnjavao sam da smo zaokupljeni mnogim stvarima, toliko mnogo smo naučili, toliko mnogo smo vidjeli. Kad smo bili maleni samo smo rekli „U redu, dobro. To tako treba biti. Naučili su nas da tako treba biti, ali sad kad smo narasli, mislimo da znamo bolje. Ali nastavljamo raditi iste greške.
I kroz život nastavljamo nositi iste stvari koje smo već naučili. Mislite li da su zadovoljni takvim životom? Ne. (smiješeći se) Mi govorimo o Bogospoznaji. Naravno Bogospoznaja je jako jednostavna. Mogu reći da je to najjednostavnija stvar, ali mi smo tolike neznalice da ne vidimo da je jako jednostavno. (smijeh) Kada nekome kažem: „Jako je jednostavno“, sljedeća stvar koju će oni reći jeste „Neeee, teško je.“ (smiješeći se)

Jednom je Sri Ramakrishna sjedio – uvijek kažem ovaj primjer. I dok je sjedio, vidio je kako sadhu prolazi pokraj Kali hrama, samo je stao sipred hrama i promrmljao nekoliko riječi i cijeli hram se protresao. On ga je gledao zapanjeno te rekao svom nećaku „Jesi li vidio što sam ja vidio?“ On je rekao „Da, vidio sam.“ – „Možeš li otići tamo i pitati ga tko je?“ I naravno, nećak je htio imati gurua, kad je vidio to „Hej, super je ono što je napravio!“ Potrčao je prema sadhuu i rekao „Sadhu Maharaj, molim te poslušaj me. Želim te nešto pitati.“ A kad ga je sadhu Maharaj vidio počeo je bježati.

Tada je učenik počeo trčati za njim. Napokon ga je sustigao i rekao „U redu, što želiš od mene?“ Učenik je rekao „Želim biti tvoj učenik. Vidio sam što si upravo učinio.“ Sadhu Maharaj je rekao „Odlazi. Ne želim te.“ Tada je nastavio hodati, ali učenik mu je nastavio dosađivati. Sadhu je rekao „U redu, dobro.“ Stao je na određenom mjestu gdje su bile dvije rijeke. Jedna rijeka je bila čista, a druga vrlo prljava. Tada mu je rekao „U redu, prihvatit ću te za učenika kad ti ove dvije rijeke budu izgledale jednako. Tada mi dođi.“

Zar to nije rečeno u Giti? Ako me želiš spoznati trebaš se izdignuti iznad dobrog i lošeg? Moraš se izdići iznad svih ograničenja?“ Ali ipak, mi volimo naša mala ograničenja, mi kažemo „Neee, mi to ne želimo“, ali indirektno se još uvijek držimo toga. Ako se ne držite toga, nećete uopće imati pitanja. Mi to uvijek radimo, stoljećima, od Vedskih vremena, Učitelji su dolazili, govorili različitim jezicima u različitim dijelovima svijeta.
Kao što je Krishna rekao „Od milijun ljudi, samo nekoliko će me dobiti.“ Zato što čujemo stvari, ali smo i dalje gluhi. Zašto? Jer se ne želimo promijeniti. Mi kažemo „Da, želimo se promijeniti.“ Ali u stvarnosti, samo nekoliko, stvarno, stvarno, stvarno iskreno se žele promijeniti.

Evo, upravo ovdje, s malom grupom – kasnije ćemo to povećati za milijun. Koliko vas će iskreno učiniti sve da bi dobilo milost Boga? Iskreno, eh? Samo podignite ruku. Bilo što, mislim bilo što, bilo što! (smijeh) Bilo koji test koji ti Bog da? Hoćete li to podnijeti. (5. Devoti: Podnijeti ili ući u to? (smijeh))

Sri Swami Vishwananda: Ne radi se o ulasku, pa radi se o... to je samo pitanje. Ne trebamo znati koju vrstu testa će nam Bog dati...(smijeh) U protivnom to ne bi bio test. Dakle iskreno. (6. Devoti: Ako nam garantira da ćemo Ga dobiti ako to učinimo) Čak i od onih koji su podigli ruku mogu izabrati možda jedno ili dvoje. (smijeh) (5. Devoti: Što je onda naša prepreka?) Svatko ima svoju prepreku. Strah od puštanja.

(7. Devoti: Guruji?) Da? (7. Devoti: Zar se svaki dan ne susrećemo s tim izazovima?)
Ne zapravo. (smijeh) Izazovi – izazovi nisu to… Ono što stvorite, ono što posijete, to i poberete. To je u svakodnevnom životu. To nije izazov.
Voljeti Boga nije izazov. Spoznati Boga nije izazov. (smijeh) Da? (smijeh)
(8. Devoti: (na njemačkom): In deutsch. Sie, sie übersetzt. Guruji, wenn, wenn Jesus sagt “Seid vollkommen, wie Euer Vater vollkommen ist, was heißt das?) Prevedite.
(9. Devoti: Pitanje glasi: Isus je rekao „Budite potpuni ili savršeni, kao Majka i Otac koji je savršen. Je li to znači da moramo biti tako savršeni ili možemo biti također savršeni sa svim našim lošim kvalitetama?)

Pa, savršenstvo, kad ste savršeni, o tome sam upravo govorio, kad ste savršeni ne postoji dobro, ne postoji loše. (smijeh)
Vidite: U čovjekovom umu, vidimo dobro i loše i mislimo da je Bog dobar. On ne može biti samo dobar, jer je On također i loš (smijeh) i On je iznad toga. Ali kada kažemo da smo savršeni, da smo dobri, tada smo još uvijek daleko od toga.

(nastavlja se)

utorak, 12. siječnja 2010.

Transkript govora Swamija Vishwanande 23.12.2009. (drugi dio)

2. Devoti: Swami, koja je razlika između samo-ispitivanja, odvezanosti i molitve? Što ima najveću jačinu?

Sri Swami Vishwananda: Vidite, svo troje je zapravo različito. Svo troje je u određenoj kategoriji. Kako je ono bilo tvoje pitanje? Molitva? (2. Devoti: Molitva, samo-ispitivanje)
I? (2. Devoti: i odvezanost) Odvezanost.
Pa, svi počinjemo sa molitvom. (smješeći se). To je određeni stupanj na kojem se grade temelji.
Što najprije znači molitva? Molitva nije ono što čitamo, već način kako razgovaramo sa Božanskim. Najprije moramo naučiti slušati, kako bismo uistinu molili, moramo naučiti slušati našu nutrinu. Ali tu dolazimo do samoispitivanja.

Mi se molimo, ali iako je lijepo osjećati Božansko, tu je također i čežnja. Zapravo, samoispitivanje nas dovodi do spoznaje zašto smo ovdje. Ovo su četiri pitanja koja uvijek postavljam: Odakle dolazimo? Gdje idemo? Tko smo? I gdje smo? Ova četiri pitanja. To je samoispitivanje. Kada si počnete postavljati ova pitanja, pokušavajući saznati tko smo iza ovog fizičkog tijela, iza ovog uma i čak iza srca; automatski kada osoba to spozna, nastat će određena odvojenost, određene stvari ćete morati pustiti, ali to se također samo po sebi dešava.

Primjer: Kada ste bili u svijetu, niste bili duhovni i imali ste mnogo prijatelja. Kada ste postali duhovni, što se dogodilo? Imali ste samo nekoliko prijatelja, ali onih prijatelja koji imaju iste interese.
S te točke, kada idete sve dublje u duhovnost, što više budete sebe otkrivali, čak i tada će ljudi odlaziti od vas, jer se neće moći nositi s tim. Oni ne znaju, ne razumiju, jer duhovnost u ljudskim umovima mora biti određena, ali kada prijeđete sve prepreke koje si stavljate na put i spoznate uistinu... Ima li Bog ikakvo ograničenje? Bog nema nikakvo ograničenje. Ako želite spoznati Bezgraničnog, morat ćete to nadići. I naravno, kada počnete napredovati prema Bezgraničnom, javlja se određena odvezanost od drugih ljudi. Dakle, to su ta tri stupnja.

2. Devoti: Što je najsnažnije?
Sri Swami Vishwananda: Pa, neću suditi koje je najbolje ili bolje, jer je svaka osoba na svom stupnju. (smiješeći se) Kao što sam vam objasnio: Prvo započinjete s molitvom, koja vas vodi samoispitivanju, ali reći da je jedno jače od drugog – nije tako, jer svo troje je dobro. Naravno Molitva je najbolja, jer u njoj razgovarate s Bogom.

Nitko nema pitanja?

3. Devoti: Swami, zašto je toliko ljudi tako glupo? (smijeh) Ja ne znam.
Svi imamo milost Božju i tvoju milost i tome slično...(smijeh)

Sri Swami Vishwananda: Pa...(smijeh) zapravo vrlo zanimljivo pitanje. (smijeh) Hm... (smijeh) pitajmo publiku. (smijeh) Recite mi (smijeh), što mislite zašto su ljudi glupi (smijeh) kada imaju toliko mnogo milosti? Pričajte, pričajte, pričajte, svi, razmijenimo mišljenja.

Devotiju koji je postavio pitanje: Ti si me pitao ovo pitanje, što misliš koji je odgovor? (smijeh))

3. Devoti: Ne znam, u suprotnom ne bih pitao tebe.

Sri Swami Vishwananda (smijeh): To je lijepo. Podsjeća me mnogo na primjer kada idete doktoru i doktor vas pita „Što vam je?“ (smijeh), a vi biste trebali odgovoriti doktoru „Da znam što mi je, ne bih došao kod vas.“ (smijeh)

Pa, to je pitanje koje ja također sam sebi često postavljam (smijeh), posebno kada pogledam duhovne ljude.
Istina je – ljudska bića imaju tako mnogo milosti. Prvo, da biste postali ljudsko biće veliki je blagosov. Nakon što prijeđete kroz 84.000 života dobivate ljudski život. Ali umjesto da dobro iskoristite ovaj život, vi volite biti neznalice. I to je glupo. (smijeh) Imamo toliko mnogo – posebno u današnje vrijeme – imamo toliko mnogo prilika. U davnim vremenima, ljudi su imali više vjere. Gdje god su se nalazili, kojoj god religiji su pripadali – kroz vjeru su napredovali.
Ali danas, ono što ljude čini neznalicama, kao što si maloprije rekao, jest ego, ponos unutar njih koji ih zasljepljuje. Oni misle da sve znaju.

Nešto im kažeš, ali moraš biti oprezan kad im nešto kažeš, jer ako kažeš nešto što nije ugodno za njihove uši, bit će protiv vas. (smijeh) Kako Pritala uvijek kaže. Pritala? (Swami Vishwavijayananda: Oui?) Što bi ti rekao na ovo? (tišina)
Sri Swami Vishwananda (šapćući): Koja je svrha imati učitelja, ako ga nećeš slušati? Ti si to rekao. Bilo da ti sam imaš...
Swami Vishwavijayananda: Koja je korist imati...(smijeh)

Sri Swami Vishwananda (smijeh): To su zapravo njegove riječi. (smijeh) Koja je svrha imati učitelja kad ne možeš slušati? Pa, to vidim svaki dan. (smiješeći se) Ali ljudi vole biti neznalice. Vole uvijek biti u svojoj drami. Ne žele se uistinu promijeniti. Izvana kažu „Da Swamiji, želimo se promijeniti, želimo napraviti ono što ti kažeš“, ali iznutra to uistinu ne žele.

Kada nešto kažeš, oni kažu „O moj Bože!“ (smiješeći se) To vole biti i uvijek vole ostati kakvi jesu.
Ali zanimljivo (tišina): Zašto se duhovni ljudi ne mijenjaju? Ne izgovarajte se na Mayu ili što već, eh? To su samo tipični izgovori (smiješeći se), zato zaboravite na Nju. Ona vam ne govori što ćete jesti, što ćete raditi. Zašto onda kad se morate promijeniti uzimate Nju kao izgovor?

Jednom sam to već rekao: Postoji nešto što se zove duhovni ponos. Jer mislimo da smo bolji od drugih. Mi mislimo ako smo duhovni da smo superiorniji od drugih. I da nas svi moraju slušati. (smijeh)
I to je pogreška koju mnogi duhovni ljudi rade.

Mi zapravo ne želimo slušati, ali želimo da nas svi drugi slušaju. I kada nas ljudi ne slušaju, onda nisu dobri, jer mi mislimo da smo u pravu. I zato sebe zovemo duhovnima. Čak iako je milost prisutna, svejedno će biti slijepi, jer i dalje uvijek žele biti slijepi.

(nastavlja se)

ponedjeljak, 11. siječnja 2010.

Transkript govora Swamija Vishwanande 23.12.2009. (1.dio)


Sri Swami Vishwananda: Jai Gurudev! (publika: Jai Gurudev!)
Bila je brza odluka da napravimo Satsang, jer danas nisam proveo mnogo vremena ovdje s ljudima, tako da me niste mnogo vidjeli. Ovo nam daje priliku da svi budemo zajedno.
To znači riječ Satsang, zar ne? „Okupiti se zajedno“. Ali biti zajedno zbog čega? Vrlo često ljudi se okupe kako bi tračali, zar ne? Ovo je omiljena tema ljudi. Kad god ima nešto o čemu bi se moglo tračati, oni se vole okupiti. Ali ljudi koji su na duhovnom putu također vole zajedno moliti Boga, zar ne?

Tako postoji mnogo razloga zašto se ljudi okupljaju; kako bi ih se čulo, kako bi vodili rasprave, kako bi dijelili iskustva i to nas čini jakima, to osobu čini jakom - zajedničko okupljanje. Naravno osoba može sama provoditi duhovnu praksu na svom duhovnom putu, što je također snažno. Ali kada se okupite, energija je potpuno drugačija. Jer svi imaju jedan cilj i svi vibriraju u istoj frekvenciji. To je mnogo snažnije.

Dakle, to znači riječ satsang. Okupiti se, ujediniti jednu energiju, jedan cilj kojemu svi teže. Ne okupljamo se kako bismo vidjeli kako je netko lijepo odjeven, ne okupljamo se kako bismo pokazali kako imamo lijep glas ili kako netko drugi ima lijep glas. Ne okupljamo se kako bismo se pokazali zanimljivima. Već se okupljamo kako bismo u sebi izgradili temelj, kako bismo izgradili snagu prema bogospoznaji ili samorealizaciji. Ali je tužno vidjeti u današnje vrijeme kako se ljudi okupljaju uglavnom da mogu pričati o drugim ljudima, da tračaju o onome što je druga osoba radila. (smijeh) Ali ono što je netko napravio nije vaša stvar, već te osobe. (smijeh) Gledajte svoja posla; ali to je ono što ljudi u današnje vrijeme ne čine. Oni ne gledaju sebe, već druge, zaboravljajući ono što je Krist rekao: „Nedostatak koji vidiš u drugim ljudima, kada prosuđuješ druge, ustvari prosuđuješ sam sebe“.

Ponovno dolazi Božić – jesmo li se promijenili? Svake godine slavimo Božić, slavimo rođenje Jedinca, Spasitelja, koji se rodio kako bi pomogao čovječanstvu, velikog Učitelja koji je došao dati primjer čovječanstvu. Ali zapitajmo se: Jesmo li se promijenili? Što se promijenilo u našim životima? Netko će reći „Da, promijenio sam život. Postao sam duhovan.“ Riječ kao takvu poznajete jako dobro u vanjskom svijetu. To je dobro, ali biti duhovan nije samo titula. To nije samo naljepnica koju stavimo na sebe „Mi smo duhovni“ ili poziranje prema vani kako bismo pokazali da smo duhovni. Važno je što vam je to učinilo? Što ste promijenili? Svake godine u ovo vrijeme svi pokušavaju raditi dobro, zar ne?

Kad se Božić približava svi žele biti dobri pripremajući se za rođenje Krista. Ali Krist se rađa svaki dan u srcu čovjeka. To moramo uvidjeti. I trebamo sebe promijeniti. Ne bismo trebali očekivati od drugih da nas promijene, već sami sebe trebamo promijeniti. To je ono što uvijek govorim: samodisciplina. Zato upitajmo sebe, svoje vlastito Sebstvo ovo pitanje: „Što se u vama promijenilo?“ Je li se što promijenilo u vama? Ili ste još uvijek ista osoba? Vidjet ćete da se mnogo toga promijenilo, čak iako to niste primjetili. Napredovali ste, narasli ste, srce vam se otvorilo sve više i više. Dakle, ima nade. (smijeh) I to je Krist donio svijetu: Nadu.

Kao što je rečeno: Osoba koja nema nade sve je izgubila. Možete sve izgubiti, ali onog trenutka kada izgubite nadu život postaje beskoristan. Tako se kroz stoljeća ovaj svijet održao, kroz nadu. Zato, ako niste uspjeli u nečemu ove godine, koja je upravo završila, zapravo nije još, postoji nada da ćete uspjeti sljedeće godine. I morate u to vjerovati. Morate imati vjeru. Bez vjere se teško nadati. Ali vjeru u što? Vjeru u Boga koji se nalazi u vama, vjeru u tu kozmičku energiju koja je prisutna unutar vas.

Zato pokušajte to graditi i pokušajte ojačati tu vjeru unutar sebe. Što je ta vjera jača, vi ćete postati jači. Što je vjera slabija u vama i vi ćete biti slabiji.

Imate li kakvih pitanja? Možete pitati. Samo da raspravljamo o nečemu.

Nitko ne želi o ničemu raspravljati? Oh Triambhakeshwari, raspravljaj o nečemu. Rasprava, eh? (Triambhakeshwari: Ne) Ne pitanje.
Triambhakeshwari: Rasprava je dobra. Zapravo, ja sam te htjela pitati želiš li nam reći nešto o Majci Mariji, o Njezinom životu…

Sri Swami Vishwananda: Ne govorim o Majci Mariji. Govorim o raspravi. Trebaš raspravljati. (smijeh) Podigni ruku, raspravljaj (smijeh) Hajde. Reci nam nešto o Majci Mariji.
Triambhakeshwari: Ja?
Sri Swami Vishwananda: Da. (smijeh)
Triambhakeshwari: Pa, ja mislim da je Ona bila suosjećajna, bila je jako čista. Jako je voljela Boga i mislim da je htjela imati Božansko Dijete.

Sri Swami Vishwananda: Ne, nije to htjela. Jednostavno se dogodilo. (smijeh)
Triambhakeshwari: Možda je željela na višoj razini.
Sri Swami Vishwananda: Ne, također nije željela. (smijeh) Pritala? [Swami
Vishwavijayananda] (Swami Vishwavijayananda: Oui?) Gdje si ti? (smijeh) Sjećaš li se? Imao sam ukazanje malog Isusa. Pričao je o svojoj Majci. Zapravo, to je bilo prije nekoliko godina kad sam vidio bebu Isusa. Zapravo, ne kao bebu u koljevci (smiješeći se), već dijete (smijeh). I bio je jako zanesen pričanjem o Majci Mariji. Zapravo, jako mnogo je pričao o Njoj, ali sada se ne mogu svega sjetiti. Pritala ima bilješke, jer sam ja pisao dok je Isus govorio. Izražavao je kakvu radost predstavlja imati Majku.

Izražavao je da je on stvorio Nju, kako bi Ona stvorila Njega. Istu stvar vidite u ljubavi koju je Krishna imao za Yashodu. Mislim da istu ljubav svaka Majka ima za svoje dijete. Naravno, kao i sve Božanske Majke Ona je Jedno sa Božanskom Majkom, Ona je Jedno sa Velikom Shakti. Ali uvijek kad se Avatar ili Učitelj treba inkarnirati, Ona osobno, dio Nje se inkarnira. Jer obično ljudsko biće to ne bi moglo podnijeti, ne bi moglo podnijeti to svjetlo koje je u Njemu. Naravno, svi imaju to svjetlo, ali ovo je dio Većeg Svjetla koje se inkarnira. Treba biti netko posebniji. Zasigurno, ako je imala mnogo života prije, zasigurno je radila velike pokore. Isto kao i Yashoda – kako bi imala Krishnu, iako ga ona nije rodila. Zasigurno je taj aspekt Božanske Majke također radio mnogo pokore, kako bi se sam Krist u njoj rodio. Nema koristi ako vam ja govorim da je bila suosjećajna i da je voljela i takve slične stvari, jer je ona bila i još uvijek jest, kad svi vi to već znate.

Ali što još mogu kazati? Pa, mogu reći puno o njoj. Imao sam je prilike vidjeti (smiješeći se), nekoliko puta, zapravo. I uistinu, kad bi sve Majke bile poput nje, svijet bi se promijenio. Zato što ona svakoga vidi kao svoje dijete. Takva je Univerzalna Majka. Ljudske Majke vide samo posjedovanje, moje dijete je moje, ali unutarnji Majčinski osjećaj vidi sve kao svoju djecu. I tako vidi Univerzalna Majka, znate? Vidi sve kao svoje vlastito. I zato ona brine za sve. Vrlo često ćete vidjeti ikone kako plaču kad se, na primjer nešto loše treba desiti u svijetu. Ali Ona na taj način pokazuje da Njezino srce pati, da trebamo razmisliti o svom životu i promijeniti se. Svi želimo da se svijet promijeni, ali vrlo malo ljudi uistinu želi sebe promijeniti. Kao što uvijek govorim: Ako želite promijeniti svijet, promijenite sebe!

Ista stvar također: Ona pokazuje primjer Ljubavi, dajući nam sve te primjere. Kada Je pogledate, što vidite? Vidite samo suosjećanje. Kada pogledate lice Božanske Majke, čak i kad pogledate lice Kali, čak iako izgleda zastrašujuće izvana, kada prodrete duboko u Njezinu nutrinu, Ona je mekana. Ono što vidimo strašno u Njoj naše su vlastite strašne stvari. Kada dijete gleda Majku, nije mu važno kako Majka izgleda izvana, ali nutrina poznaje, nutrina prepoznaje.
Primjer sa Lili (mala kćer jedne predanice). (smiješeći se) Često je teroriziram. (smijeh) Ali je lijepo vidjeti, lijepo je osjetiti kako je prisutna čežnja za majkom. Prvi put kad sam je uzeo, ona je rekla „Želim ići mami“. (smijeh) Ali, to mi svi zapravo želimo. (smijeh) Ona to sada zna. Sigurno će, kad odraste to zaboraviti, ali duboko unutra, to će uvijek biti prisutno.
Duboko unutra svi mi žudimo za tim. (smiješeći se) Ali vrlo često smo ponosni na sebe. Toliko smo ponosni da tome kažemo „Ne“. Ali Njezina ruka je uvijek otvorena i Ona je uvijek spremna.

Kao što sam govorio za Navaratri „Kada priđete Majci, Ona će vas držati. Ona će se pobrinuti za vas. Vi ne trebate mnogo učiniti, Ona će sve napraviti.“ Ali vaš prvi korak jest da čeznete za Njom, na vama je da joj sjednete u krilo. Ako vi ne napravite prvi korak, Ona vas neće siliti. Ona će vas strpljivo čekati.
Sljedeće pitanje molim?

nedjelja, 10. siječnja 2010.

Duhovna suhoća


Duhovnom suhoćom nazivam sve ono što je protivno trećem pravilu (o duhovnoj utjehi), kao što je zamračenost duše, uzburkanost u njoj, pobude na niske i zemaljske stvari, nemir uslijed različitih uzrujavanja i napasti što nas potiče na nepouzdanje, bez nade, bez ljubavi, gdje se sva duša osjeća lijenom, mlakom, žalosnom i kao rastavljenom od Stvoritelja i svoga Gospodina. Kao što se, naime, utjeha protivi suhoći, tako su i misli što se rađaju iz utjehe protivne mislima koje dolaze od suhoće.

U vrijeme duhovne suhoće ne valja mijenjati ništa, već treba ostati čvrsto i ustrajno kod odluka i odredbi koje je tko imao dan prije takve suhoće ili u određenju u kojem je bio u prijašnjoj utjehi. Kao što nas, naime, u vrijeme utjehe vodi i svjetuje dobar duh, tako u vrijeme neutješnosti i suhoće zao; s njegovim pak prišaptajima ne možemo naći put kojim ćemo nešto pravo odlučiti.

Premda za neutješnosti ili suhoće ne smijemo mijenjati prijašnje odluke, ipak je vrlo korisno ako se odlučno okrenemo protiv same suhoće, pa, na primjer, nastojimo više oko molitve, razmišljanja i mnogog ispitivanja te se damo na to da na primjeren način činimo više pokore.

Onaj tko je u suhoći neka razmišlja kako ga Gospodin kuša, prepustivši ga njegovim prirodnim silama da se opire različitom uznemiravanju i napastovanju neprijatelja. A on se može oduprijeti s pomoću Božjom, koja ga nikad ne ostavlja premda je jasno ne osjeća jer mu je Gospodin oduzeo njegovu izvanrednu revnost, veliku ljubav i jaku milost, ostavivši mu ipak dovoljno milosti za vječno spasenje duše.

Tko je u suhoći, neka nastoji uzdržati se u strpljivosti, koja je oprječna napastovanjima što ga salijeću, i neka misli da će uskoro biti utješen, služeći se sredstvima protiv takve suhoće, kako je rečeno u šestom pravilu.

Tri su poglavita razloga s kojih nas obuzima suhoća. Prvi je što smo mlaki, lijeni i nemarni u svojim duhovnim vježbama: i tako se zbog naših vlastitih pogrešaka duhovna utjeha udaljuje od nas. Drugi je da nas Gospodin iskuša što vrijedimo i koliko napredujemo u njegovoj službi i proslavi bez tolikih nagrada, utjeha i velikih milosti. Treći je da steknemo pravu spoznaju i svijest te da na dnu duše osjetimo kako nije u našoj vlasti da steknemo ili održimo veliku pobožnost, žarku ljubav, suze, ni koju drugu duhovnu utjehu, već da je sve to dar i milost Boga, našega Gospodina, i da ne gradimo gnijezda u tuđoj kući, dižući glavu u nekoj oholosti ili u taštoj slavi pripisujući sami sebi onu pobožnost ili druge pojave duhovne utjehe.

Sv. Ignacije Loyola: Duhovne vježbe

subota, 9. siječnja 2010.

Staklenka i kava

Kada vam se čini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24h na dan nije dovoljno, sjetite se staklenke od kiselih krastavaca... i kave.

Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu staklenku od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je pitao studente je li staklenka puna. Složili su se da jest.

Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u staklenku. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor između loptica. Tada je ponovo upitao studente je li staklenka puna. Opet su rekli da jest.

Sljedeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kad ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u staklenci. Pitao je još jednom je li staklenka puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jest.

Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šalice pune kave i ulio ih u staklenku. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali.

Sada, rekao je profesor, kada se smijeh utišao, hoću da shvatite kako ova staklenka predstavlja vaš život. Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vjera, obitelj, djeca, zdravlje i ostalo čemu se jako predajete. To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen i kada bi sve drugo nestalo.

Kamenčići su ostale stvari koje su važne: posao, kuća, i sl.

Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari. Ako napunite staklenku samo pijeskom, nema mjesta za teniske loptice i kamenčiće. Isto vrijedi u životu. Ako potrošite sve vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari.

Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću: Igrajte se s djecom, nađite vremena za odlazak liječniku, izvedite partnera na večeru, ponašajte se kao da vam je ponovo 18 godina. Uvijek će biti vremena da se kuća očisti i naprave popravci. Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak.

Jedna je studentica podigla ruku i upitala što je predstavljala kava. Profesor se nasmijao: „Drago mi je da ste to pitali. Nju dolijevam kako bih vam pokazao da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šalicu kave s prijateljem.“

četvrtak, 7. siječnja 2010.

Hristos se rodi!


Kao što je zvijezda privukla mudrace i istoka u Jeruzalem, tako božanska milost poziva grešnike iz svjetovne ispraznosti na pokoru, da nađu novorođenog Kralja, i kada ga nađu, da mu se poklone. A gdje će ga naći? U dobrom primjeru onih koji žive kršćanski.

O, Božjega li milosrđa, koje nikada ne zaboravlja smilovati se i koje je uvijek na raspolaganju svakome tko se njemu vraća! Neka se, dakle, raduju oni koji traže tebe, Isuse, i još više oni koji te nađu. Trči i ti, kao mudraci, za zvijezdom koja te vodi k životu. Nećeš se puno mučiti, brzo ćeš stići i naći Željenoga svetih, Radost anđela.

Sveti Anton Padovanski

***

Sretan Božić svima koji slave Isusovo rođenje na današnji dan!

srijeda, 6. siječnja 2010.

Sveta tri kralja


Sveta tri kralja ili sveti magi su u kršćanskoj tradiciji kraljevi ili mudraci, koji su se, prema evanđelju, došli pokloniti Isusu nakon rođenja. Često se zovu Baltazar, Melkior i Gašpar; u Bibliji se ne navode imena.

Prema Evanđelju po Mateju, došli su "s istoka" u Jeruzalem, da se poklone Isusu. Pratili su zvijezdu repaticu, betlehemsku zvijezdu. U Jeruzalemu, primio ih je kralj Herod, koji ih je želio prevariti, s ciljem da mu kažu, gdje se Isus rodio, tako da ga može ubiti. Kada su pronašli Isusa, darovali su mu tri dara: tamjan (kao Bogu), zlato (kao kralju) i plemenitu mast, smirnu (kao čovjeku). Potom im Bog zapovijedi da se ne vraćaju Herodu i vrate se drugim putem u svoju zemlju. Tri kralja su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je javio rođenje Spasitelja.

U zapadnom kršćanstvu (od 8. stoljeća) su se ustalila imena Baltazar, Melkior i Gašpar; na istoku se koriste različita imena.

Po tradiciji, poslije smrti triju kraljeva njihove su relikvije odnesene u Carigrad, nakon što ih je pronašla sv. Jelena Križarica, a odande su kasnije otišle u Milano i napokon u Köln u najljepšu njemačku katedralu, gdje su i danas. Melkior je zaštitnik putnika i Svjetskog dana mladih, a Baltazar oboljelih od epilepsije. Spomendan se u Katoličkoj crkvi slavi 6. siječnja, kao blagdan Bogojavljenja.

(Izvor: Wikipedija)

*****

Zvijezda koju su tri kralja ili mudraca sa Istoka slijedili nije bila neka zvijezda na nebeskom svodu već zvijezda kristove svijesti koja je stvarno iskustvo jogijskog aspiranta prema putu samospoznaje. Tri mudraca su zapravo bila tri velika jogija koji su putovali sa Istoka, tj. Indije. Oni su u svojem unutrašnjem zajedništvu sa Bogom-Stvoriteljem u dubokoj meditaciji ili samadhiju percipirali silazak velikog Kristolikog bogospoznatog jogija na zemlju. Oni su bili vođeni iznutra da posjete Betlehem i poklone se ovoj velikoj duši čije rođenje je bilo proreknuto u Starom Zavjetu. Oni su, na neki način, Isusovi kumovi tj. sveci zaštitnici. Isus je uzvratio njihov posjet time što se je sa napunjenih dvanest godina uputio na put prema Istoku da bi naučio drevnu znanost samospoznaje od ovih svetaca. Posječivao je hramove, samostane i druga sveta mjesta. Kada je završila njegova obuka sa navršenih trideset godina života prihvatio je zadatak da pomogne napačenom narodu svoje zemlje i izvede ih na put spasenja. Tako se vratio nazad u svoju zemlju i svjesno prihvatio svoj križ te ga hrabro nosio. U knjizi "Put" Swamija Kriyanande, koji je direktan učenik Paramhanse Yoganande, autor navodi citat svog gurua koji je izjavio dok je tumačio evanđelja da su tri mudraca zapravo bili Babaji, Lahiri Mahasaya i Sri Yukteswar. Kako Swami Vishwananda štuje jako Isusa Krista kao i ovu lozu duhovnih učitelja time ova priča o tri mudraca dobiva dublji smisao.

utorak, 5. siječnja 2010.

Paramhansa Yogananda (5. siječnja 1893 - 7. ožujka 1952.)

Bhagabati Charan Ghosh (1853-1942) je bio jako ponizan i jednostavan čovjek. Živio je u oskudici i život ga je natjerao da se izbori za svaki rupee (novčana jedinica u Indiji). Zbog neimaštine koje je zahvatila njegova obitelj bio je prisiljen odvajati večinu zarade za školovanje svoje braće. Kako zbog iste situacije nije bio u mogućnosti sebe školovati kada je doslovno molio naokolo za svaki rupee, to iskustvo je u njemu usadilo odluku da ne dopusti svojim bližnjima da ikada tako pate. Polako je napredovao u svom poslu te stekao ugled među svojim radnim kolegama.

Jednom je Abinash, koji bio njegov podređeni, tražio jednotjedni dopust. Budući da je više puta uzimao dopuste, gosp. Ghosh mu je odbio dati dopust. Rad se ne može kontinuirano raditi ako radnici uzimaju dopust kako im god odgovara. Ipak je nakon toga priupitao Abinasha gdje odlazi. "Idem u Benares vidjeti svog Gurua" odgovorio je Abinash. Gosp. Ghosh ga je ukorio: "Znači hoćeš postići poniznost. Reci mi samo što je to religija? Naša zemlja je uništena u ime religije. Moj dragi čovječe, nema ništa u tome. Ne budi fanatik. Ako želiš napredovati u životu, radi. Radi, i zasigurno ćeš profitirati u konačnici."

Gosp. Ghosh nije htio biti grub. Njegov sarkazam je odražavao prikrivenu frustraciju svojim odnosom prema religiji. Ubrzo nakon toga je požalio što se tako ponio. "Naposlijetku svatko sam mora donijeti odluke u životu. Samo onda on može sa sigurnošću reći da li su odluke bile dobre ili loše. U svakom slučaju grubost ne priliči." Razmišljao je nakon toga te je ipak odlučio nadalje popričati sa Abinashom.

Tog je popodneva sreo Abinasha putem prema kući. Pokušavao mu je objasniti svoje razmišljanje ali je Abinash bio tih. Gosp. Ghosh je vidio da je tužan ali isto tako posramljen zbog razlike u položaju u firmi. Podređeni neće nikada proturiječiti nadređenom. Tada gosp. Ghosh nije znao da Abinash za to cijelo vrijeme strastveno moli svog gurua.

Kada su se približili jednom prekrasnom proplanku oboje su primjetili prekrasnu ljepotu prirode te je radost ispunila njihova srca te su oboje imali želju stopiti se sa očaravajućom prirodom.

Gosp. Ghosh je bio umiren i tih. Samo nekoliko koraka od njih pojavila se osoba smirenog pogleda. Abinash je uskliknuo: "On je Lahiri Mahasaya, moj guru!"

Obojica su bili zaprepašteni čuvši blagu pokoru koju je Lahiri Mahasaya uputio: "Bhagabati Babu, previše si tvrd na svog uposlenika." Tim je riječima Lahiri nestao. Iako su pretražili područje nisu ga mogli pronaći. Sa bujicom suza Abinash se bacio na tlo. Gosp. Ghosh je bio začuđen. Nježno je dotaknuo Abinasha i rekao sa riječima punim topline: "Abinash, zasigurno ću ti dati dopust. I ja želim ići u Benares. Hoćeš li me povesti do svog gurua? Onaj tko se pojavi po volji zasigurno je veliko biće - jedno sa Učiteljem Univerzuma! Moja žena i ja ćemo uzeti inicijaciju od njega i tražiti njegovo vodstvo!" Abinash je bio van sebe od radosti.

Gosp. Ghosh i njegova žena, koji su očekivali četvrto dijete Mejdu, uputili su se za Benares slijedeće večeri zajedno sa Abinashom. Slijedećeg su jutra stigli u jednostavnu nastambu Lahirija Mahasaye. Guru je sjedio u lotos položaju u meditaciji. Poklonili su se pred njim.

Lahiri Mahasaya je otvorio oči te usmjerio svoj prodorni pogled i koristeći isti ton glasa ponovio je rečenicu koju je izrekao dva dana prije na proplanku. Gosp. Ghosh je bio izvan sebe od radosti. Objesio je glavu ponizno. Nitko ga prije toga nije tako ukorio.

Nakon kratke stanke, veliki yogi je rekao, "Ali učinio si me sretnim danas. Ne samo da si dao Abinashu dopust da dođe ovdje već si došao i ti sa svojom ženom." Ne treba spomenuti da je gosp. Ghosh bio zatečen čuvši Lahirija Mahasayu kako govori riječi kao da čita njegov um.

Lahiri Mahasaya je pokazao veliki interes u nadolazeće rođenje Mejde. Nakon što je gđu. Ghosh inicirao rekao joj je: "Dijete moje, milošću Boga tvoj sin će biti prorok. Pokazati će čovječanstvu put prema Bogo-spoznaji. Kroz svoj život i učenja, mnogi će ljudi odbaciti iluzije svijeta i pronaći spasenje. Putovali ste ovdje vlakom, zar ne? Zaista velim vam, vidjeli ste kako je lokomotiva povlačila vagone. Na isti će način vaš sin povlačiti duše iz svjetovnih prema duhovnim sferama."

Slične je riječi Lahiri Mahasaya ponovio kada je dijete rođeno. To dijete, kojeg su braća nazivala Mejda, bio je Mukunda Lal Ghosh, mnogo poznatiju u svijetu kao Paramhansa Yogananda (1893-1952), autor duhovnog klasika "Autobiografija jednog jogina".

Na današnji dan 1893. godine rođen je ovaj veliki yogi koje je prenio Zapadu duhovnu baštinu sanathan dharme - vječne religije. Uspio je pomiriti po prvi puta duhovne istine Istoka i Zapada. I ono najvažnije, prenio je Zapadu drevnu yogijsku tehniku kriya yoge koju je primio od svog gurua Yukteswara, koji je bio učenik Lahirija Mahasaye, a ovaj od Mahavatara Babađija. Po prvi puta nakon mnogih stoljeća svijet je mogao primiti svetu tehniku kriya yoge koja je bila pala u zaborav neznanja. Zahvaljujući njemu svijet je dobio novi poticaj da ulazi u duhovne avanture, prije toga nepojmljive običnom čovjeku.

(Priča je uzeta iz knjige Mejda, od Sananda Lal Ghosha)