Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

utorak, 3. studenoga 2009.

O Chandrakanta Devi (3.dan Navaratrija) - nastavak

Bio jednom jedan Swami veliki Swami. On se uvijek molio Devi. I tako bi on u rano jutro otišao na rijeku, okupao se i otpjevao veliku Mantru za Majku. I nakon toga bi se vratio u svoj ashram, ali jednoga dana dok je izlazio iz vode, priđe mu jedan ribar i kaže mu „Gledao sam te svaki dan sa svoga broda i svaki dan sam vidio kako si radostan i sretan dok se moliš Majci, Bogu. Molim te, daj mi istu Mantru. Ja želim pjevati tu Mantru kako bih bio isto tako slobodan. Želim postati kao ti.“ Tada je taj Swami rekao „Pa, ne mogu ti dati ovu Mantru.

Ova Mantra je samo za Brahmane, ne sa Shudre, ne za vas ljude niže kaste.“ Ribar je ipak inzistirao, pa mu je Swami rekao „Otiđi i ubij se. Vjerojatno ćeš se u sljedećem životu roditi kao Brahmin. Tada ćeš moći primiti milost svete Mantre.“ Ribar je bio prostodušan, bio je tako ponizan da je brzo uzeo svoj brod, otišao na najdublji dio rijeke i skočio u nju. Kada je skočio, rekao je „Majko, ako te ne mogu imati, ako ne mogu dobiti Mantru, čekat ću na sljedeći život.“ Ali Majka je bila toliko sretna njegovom prostodušnom predanošću, njegovom jednostavnošću da je u tom trenutku potpuno isušila rijeku. On je tada bio toliko sretan te je rekao „Majko, ja nemam nikakvu Mantru za tebe.“ Tada je Majka samo rekla „Pa, nije to ono što je bitno, ako imaš silnu ljubav, jednostavnu i veliku ljubav, tada ćeš me prizvati. Ali ako uvijek pokušavaš shvatiti umom, bit ćeš daleko.“ Tada je Bhagavati Devi rekla „Večeras ću doći kod tebe jesti.“ On je bio jako sretan, otišao je kući i to rekao ženi. Skuhali su nešto jednostavnog jela i čekali da dođe Devi. Čekali i čekali i čekali i čekali i čekali; ali Devi nije došla.

Kad odjednom čuju netko kuca na vrata „Kuc, kuc“. Uđe unutra stara žena. Jedva je hodala te upitala ih „Molim vas, mogu li se skloniti kod vas? Ribar je rekao „Da, uđi, uđi“. Pitao je „Odakle dolaziš?“, ona je rekla „Dolazim izdaleka, sa planine. Živim na planini.“ Tada je žena rekla „Oh, mora da si jako umorna.“ Ona je odgovorila „Da, jako sam umorna.“ Tada je rekla „Također sam i vrlo gladna i voljela bih nešto pojesti. Imate li malo hrane?“ Oni su odgovorili „Pa, čekamo da dođe Durga, ali Ona se nije pojavila. Još uvijek je čekamo, ali svejedno mislimo da neće doći. Znate, mi smo jednostavni? Imamo tako jednostavnu kući i tako jednostavnu hranu. Ona je sigurno tamo u ashramu. Tamo će imati mnogo hrane i Prasadama.

Tada je starica rekla „Dajte mi sada hranu.“ Oni su kazali „Da, u redu je, ako Majka ne dolazi, onda možete vi dobiti.“ Bili su tako sretni što mogu uslužiti staricu, a ona je bila tako zadovoljna što je dobila od njih jednostavnu hranu. U tom se trenutku transformirala u Durgu i rekla „Tako sam sretna. Ne samo da niste pojeli sami, već ste nekoga i nahranili. Volim ovu jednostavnost vaše hrane.“ Tada su je oni pitali „Majko, znaš da mi nemamo mnogo. Ovo je samo jednostavno jelo. Mi jedemo samo tako jednostavno. Ali u ashramu imaju tako lijepu hranu. Zašto ne ideš tamo?“ Maa Bhagavati im je rekla „U redu, odvest ću vas tamo. Vidjet ćete zašto nisam ondje.“ Tada ih je astralno povela u ashram, gdje su svi sjedili u hramu i jeli kao prasci, uopće ne razmišljajući o Majci. Nitko nije mislio na Nju. Onda je Ma Bhagavati rekla ribaru „Pogledaj, evo zato ja nisam ovdje. Došla sam u vašu kuću, koja je jednostavna, jer oni, iako imaju sve, ne misle na mene. Njihov um je toliko fokusiran na materijalne stvari, na ono što jedu, ali ne na mene. Dok ste me vi, u svojoj jednostavnosti, iskreno poželjeli. Svaki dan si išao svećeniku da bi primio Mantru, ali te on odbio. Ja ću ti dati Mantru. „ Tada mu je dala jednu od najvećih Mantri Maha Devi, blagoslovila ga i rekla „Kad god budeš recitirao ovu Mantru, bit ću s tobom.“