Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

četvrtak, 29. listopada 2009.

BOŽJE OVČICE

Uredna trudnoća moje kćerke završila je kompliciranim porođajem i opasnošću po život bebe.

Moja prva unučica. Svi u obitelji smo je željno iščekivali.
I došao je taj dan. Učestalo sam nazivala rodilište i kada je sve završilo mehanički glas s druge strane žice dao mi je samo kratku informaciju:
- Vaša kćerka je rodila žensko dijete u taj i taj sat, beba je teška toliko i visoka toliko.....

Glas kao da je izgovarao robot, mehanički, hladno.
Sirota žena, pomislila sam, vjerovatno je i ona umorna. Tko zna koliko ovakvih poziva odradi u svojoj smjeni.

Ta prva kratka informacija nije otkrivala dramu koja se odigravala u rodilištu. Naime, beba je odlučila da dođe na ovaj svijet u nekoj vrsti "piruete" prilikom čega je pupčana vrpca snažno omatala njen vrat i gušila je. Medicinsko osoblje se borilo za njen život, a ja ništa ne znajući sam počela sa pripremama za proslavu.

Naravno, prvo treba poslati telegram sa dobrim željama mladoj mami.
Obavila sam to telefonski i naglasila da trebaju poslati prigodnu sliku sa medvjedićem u haljinici roza boje.

Tijekom kćerkine trudnoće, grleći njen veliki trbuh, šaptala sam obećanje malenoj unutra da ću baš ja biti ta koja će joj prva pokloniti roza medvjedića........

I dok sam se ja tako zabavljala i utonula u radosne misli, moja kćerka i beba su proživljavale teške trenutke. Malenoj se stanje pogoršavalo i smještena je na odjel intenzivne njege. Ishod se nije znao.

Naredni telefonski poziv otkriva mi problem i ja se osjećam kao da me netko šamarom probudio iz najljepšeg sna.
Sve se odigralo u tako kratkom vremenu....sve što je slijedilo kao da se odigravalo između sna i jave.
Iskustvo toliko intenzivno, do fizičkog bola... Uzimam mobitel i pišem poruku Chaturanandi (bratu koji živi u Springenu): Molim te preporuči Swamiju moju unučicu. Njeno stanje je kritično.

Uslijedila je besana noć. Molitva je sama tekla iz mog srca i sa mojih usana. Ne sjećam se da sam ikada do tada tako usrdno mantrala, onako baš iz dubine duše.

Sutra rano u jutro nazvala me kćerka i rekla:
-Mama hvala ti na telegramu. Baš me utješio. Ova slika bubamare (u našem narodu ih zovu "božje ovčice" i smatraju se sretnim znakom) mi je znak da će malena biti dobro. Doktor je rekao da mi ništa određeno još ne moze reći, ali ja sad znam da će ona biti dobro...

S druge strane žice, jecala sam. Uvid se razotkrio istog trenutka: Sve na ovom svijetu Njegovo je djelo.
Misli su strelovito navirale: koja to Milost zna najskrivenije kutke naših misli i osjećaja i kolika je ta Ljubav koja nas grli najnježnije u ovako bolnim trenutcima. I znala sam, to si Ti, to si Ti, o Bože!
Cijelo moje biće izgubilo se u nekakvoj miloti... ne znam koliko sam vremena tako provela.

Zvuk poruke na mobitelu gotovo me preplašio. Došla je poruka od Chatura: "Swami je rekao da će tvoja unuka biti dobro."

I zaista je dobro. Živahnu slatkicu doživljavamo kao Božji poklon cijeloj našoj obitelji.....

Od kada je Swami Vishwananda ušao u moj život mnogo je ovakvih koincidencija, koje to nisu. Mnogo je ovakvih priča kroz koje se provlače niti Božanske milosti koje osjećam u mreži svog života.

I moj život i životi mojih bližnjih obogaćeni su Swamijevim prisustvom na način koji premašuje sposobnost riječi da to opišu..

Zato samo mogu reći: Hvala Ti Guruji, hvala Ti, moj milosrdni anđele, na svemu!

(Aradhana, Hrvatska)