Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

subota, 27. kolovoza 2011.

Moje iskustvo OM Healinga


Prvi sam put došla na OMH na nagovor prijateljice. I fizički i mentalno bila sam "gotova". Tri sam se godine borila sa svojom bolešću, kad se i moja kćer ozbiljno razboljela. Brak mi je išao nizbrdo - prema razvodu. Kasnije, kad sam razgovarala sa psihologom iznesen je zaključak kako sam bila na rubu psihoze.

Budući da ništa nisam znala o OMH, pridružila sam se grupi otvorena uma i bez očekivanja. Bila sam vrlo skeptična prema tzv. duhovnim stvarima. No, s druge strane situacija je bila toliko loša da više nisam imala što izgubiti, pa sam zaključila kako je bolje provesti večer s prijateljicom nego kod kuće očajavati.

Pjevanje me nikad nije zanimalo, niti sam u tome dobra. Bila sam prestravljena kad sam shvatila kako ću s ostalim sudionicima kruga morati pjevati zvuk OM. Nadala sam se da ću moći nešto malo mumljati i pretvarati se da pjevam. Strašno sam se iznenadila kad sam primjetila da se pjevanje OM-a dešava spontano. Nije mi bilo nimalo teško, i tih 45 minuta brzo je proletjelo.

Prvi puta nisam ništa specijalno osjetila, osim da je pjevanje teklo glatko. Sljedeći tjedan dobila sam gripu, pa nisam moga otići na OMH. Niti sam više uopće razmišljala o ponovnom odlasku.

Pa ipak, tjedan dana kasnije, kada sam se već bila oporavila, prijateljica me ponovo pozvala i ja sam pristala. Tog sam puta za vrijeme pjevanja OM-a čula zvukove zvona i kao da mi netko šapuće u uho: "Probudi se! Probudi se!" Također sam u kralježnici - u predjelu srca - osjetila valove energije kako se podižu i spuštaju. Osjećala sam se blaženo i vrlo lagano, čak je i moje pjevanje zvučalo svježije i čišće, i kao da se spojilo s pjevanjem ostalih sudionika. I premda smo bili u relativno malenoj prostoriji, imala sam osjećaj kao da se nalazim u velikoj dvorani ili crkvi.

Nakon tog iskustva više me nije trebalo nagovarati na OMH. Dolazila sam u grupu voljno.

Zahvaljujući OMH danas se oporavljam od depresije i noćnih mora koje sam proteklu godinu imala gotovo svake noći. Više ih nemam. Moja je obitelj već bila na rubu živaca, pogotovo kad bi me čuli kako vrištim. Sada su moji snovi čisti i prekrasni. Također sam počela upoznavati sebe, osjetivši tu sveobuhvatnu ljubav. Osjećam se smireno i puna samopouzdanja, osjećam kako više nisam sama, jer pripadam puno većoj cjelini i moj život sada ima važnost i smisao. Čak je i moj brak ponovo cjelovit, jer sam u stanju biti svoja i razgovarati sa suprugom o raznim stvarima.

Erika, Finska