Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

utorak, 31. ožujka 2015.

Ram navami u Shree Peetha Nilaya ašramu

Proslava Ram navamija je bila prekrasna. Najprije smo imali daršan u petak koji je trajao do jedan sat poslije ponoći. U subotu je bilo lijepo vrijeme, sunčano. Guruji je vodio yagnu. Za vrijeme abišekama počela je kišica koja je trajala kratko, ali dovoljno da oduševi mnoštvo, jer mi znamo što to znači: veliki duhovni blagoslov.

Guruji je rekao je nekoliko riječi o simbolici inkarnacije gospodina Rame. On se inkarnirao kako bi uništio demona Ravana. Ravana je imao deset glava. To je simbolično jer tih deset glava predstavljaju deset demona koje svi imamo, ali oni se ne vide kao što se vidi deset glava u Ravanu. Ti demoni su, pohlepa, požuda, ponos, vezanost, ljubomora, sebičnost, ego itd. Guru je taj kojemu je zadatak uništiti naše demone. Guruji je spomenuo da Ramini sinovi, Lav and Kush, predstavljaju znanje i predanost. Oboje je potrebno na duhovnom putu.

subota, 28. ožujka 2015.

Sretan Ram Navami - Pojavni dan gospodina Rame


Shri Rama Rama Rameti
Rame Rame Manorame
Sahasra Nama Tat Tulyam
Rama Nama Varanane


Gospodin Šiva je gornju sloku rekao Parvati:
"Meditiram na gospodina Ramu ponavljajući tri puta ime Rama Rama Rama što je jednako ponavljanju tisuću imena gospodina Višnua (Višnu sahasranama)"

nedjelja, 22. ožujka 2015.

OM Healing - tehnika iscjeljenja - iskustvo jedne zadranke

Om Healing (tehnika iscjeljenja), koju nam je kao velik božanski dar prenio Mahavatar Babaji i Sri Swami Vishwananda daje mnoge rezultate. Od 2007. godine, od kada nam je ova tehnika dana, našla je na tisuće vježbenika diljem svijeta. Mnogi krugovi su se osnovali i vode ih ovlašteni voditelji. Jedna od njih je zadranka Nada. Evo i njezina priča.

Evo što se dogodilo na mom prvom OM Healingu.Od samog jutra sam bila pomalo napeta brinući kako ću to sve izvesti. Iako mi je rečeno da ne brinem jer će učitelji biti uz mene, moja prva jutarnja molitva je bila upućena Babajiju i Swamiju Vishwanandi.Cijeli dan sam u sebi ponavljala njihova imena jer me to smirivalo i godilo mi je. U jednom trenutku sam bezobrazno zatražila da mi daju znak da su uz mene. Dakle, evo šta se dogodilo kad je počeo OM Healing. 

Sve je teklo po planu. Ljudi su došli i počeli smo sa OM pjevanjem. Nakon prve izmjene u sredini, u jednom trenutku sijalica je najprije zatreperila, a onda prestala sjati. Nismo prekidali nego smo nastavljali s pjevanjem. Svjetlo je dopiralo iz susjedne prostorije i od upaljenih svijeća pa nismo bili u mraku. Svjetlo svijeće u našoj prostoriji je padalo na sliku Babajija i tako sve do kraja. Kada je nastala tišina i ja se spremila progovoriti završne riječi sijalica je ponovo zatreperila i počela sjati. 

Dojmovi su bili savršeni. Gospođa koja je došla s bolnim koljenom, kada je pošla doma silazeći niz stepenice primjetila je da je koljeno više ne boli. Moja ruka, koju sam bila slomila i koja me je zadnjih tjedana bolila kao prvih dana, prestala je boljeti, ali sam to primjetila nakon par sati jer sam bila suviše uzbuđena znajući da su moji Učitelji bili doista uz nas. 

Jedva se čekamo ponovo sastati. Koliko smo bili sretni pokazuje i slika. Na njoj je dio grupe s OM Healinga.



OM Healing će se organizirati jednom mjesečno, na dan punog mjeseca. Za sve zainteresirane javiti se na: nadamajor5@gmail.com ili mobitel: 00385 91 407 7700



Mudrost ljubavi


četvrtak, 19. ožujka 2015.

Guruji je jučer inicirao Nikhilanandu u rišija, tako da sada Bhakti Marga ima četiri rišija (vidi sliku gore. Isti dan je Prathab iniciran u brahmachariyu, te sada ima novo ime: Jaigopalananda (na slici u bijelome).

Mahavatar Babaji - novi murti u hramu Shree Peetha Nilaye


Guruji je jučer instalirao novi (kameni) murti Mahavatara Babajija u glavnom hramu Shree Peetha Nilaye. Guruji je sam napravio abishek na murtiju. Za to smo vrijeme u Babajijevoj pečini vježbali Atma Kriya Yogu. Nakon zajedničke vježbe svi smo se uputili u hram gdje smo intnoirali gayatri mantru za Babajija dok nije završena ceremonija:

Om 
Mahavataraya Vidmahe
Jagadgurudevaya Dhimahi
Tanno Babaji Prachodayat


Nakon toga smo pjevali dugo u večer, opijeni ljubavlju Božjom, mantru:

Bhaja Nitai Gauranga Radhe Shyam
Japa Hare Krishna Hare Ram

srijeda, 18. ožujka 2015.

Gurujijev doček u Shree Peetha Nilayi



S velikm iščekivanjem smo dočekali povratak Gurujija iz Indije, odnosno Mauricijusa gdje je proveo skoro mjesec dana. S nestrpjenjem, ali i radosnim pjevanjem, smo pogledavali na svaki auto koji bi se približio našem posjedu. Kada smo u jednom trenutku ugledali njegov automobil, svi smo s velikom radošću poskakivali uz ritam glazbe i bhajana. Orilo se iz svih usana: 

Jai Gurudeva Kripa Sindhu Natha, Sri Vishwananda Priya Prana Natha, 
Jai Gurudeva Karuna Sagara Sri Vishwananda Premavatara

Nije teško zaključiti da nam je njegov božanski smješak uljepšao cijeli dan, ali i oslobodio tjeskobu i teret kojeg smo nosili njegovim dužim odsustvom. Jai Gurudev!

ponedjeljak, 16. ožujka 2015.

Kirtan izlazi na ulice Njemačke

Pozdrav svima iz Njemačke,

Kao što se u naslovu može zaključiti, Bhakti Marga je krenula s novim projektom: Kirtan na otvorenome, ili ulični kirtan. Nakon što smo doživjeli prekrasan kirtan na palubi riječnog broda na Temzi u Londonu prošle godine sa Swamijem Vishwanandom, zamisao se rodila da to prenesemo na ulice. I bi tako! 

Mjesec dana kasnije nekoliko nas se skupilo i počeli smo svirati na ulicama Wiesbadena, Frankfurta, Mainza... Međutim projekt je vrlo brzo zamro zbog velikih obaveza i zgusnutog rasporeda svih nas.


Ali Guruji nije bio sretan da se takav projekt ugasi. Pred Babajijev dan, na daršanu, rekao mi je da od sada svake nedjelje skupim nekoliko ljudi i idem svirati na ulicu. 

I tako je krenuo još jedan projekt Swamija Vishwananda, koji se polako, poput feniksa, uzdigao u toj mjeri da nikada nema dovoljno mjesta za sve zainteresirane. 

Do sada smo obišli slijedeće gradove: Wiesbaden, Frankfurt, Limburg, Mainz, Koblenz, Entville, Bad Schwalbach, Offenbach. Bez obzira na vrememke prilike (ili neprilike), mi idemo vani, naoružani vjerom i ljubavlju za Boga i pjevamo Božje ime, spiritualizirajući ulice Njemačke i budeći ljubav u svim srcima. 



Do sada smo imali prekrasna iskustva u protekla tri mjeseca koliko projekt ide. Ljudi nam se radosno pridruže, pjevaju i plešu s nama, traže odgovore na pitanja tko smo i što to radimo. 

Ovo je novi oblik evangelizacije, ali ne kroz mudrovanje i citiranje svetih spisa, već širenju božanske ljubavi neposrednim kontaktom s ljudima i pjevanju Božjeg imena. 

Nazvao sam ovaj projekt: Kirtaniziranje gradova. Nadam se da će ovaj projekt uskoro zaživjeti i u drugim državama koji će s vremenom promijeniti svijest ljudi o potrebi zazivanja Božjeg imena. Jai Gurudev!

Hari Nam Sankirtan Ki.... Jai!




Mudrost ljubavi


srijeda, 11. ožujka 2015.

Kako Sri Swami Vishwananda rastapa ego svojom ljubavlju?

Za vrijeme daršana sa Sri Swamijem Vishwanandom koji se održao 22. veljače u SPN,  osobe koje žive u ašramu, dijelile su  svoja iskustva s Swamijem. Glavna tema je bila kako vidjeti ljubav Gurua u svemu što čini a posebno kad nas ukori.


Sri Swami Vishwananda često puta kaže, ''Bog je uvijek prisutan u vašem srcu ali je prekriven prašinom arogancije, ponosa i ega koji prekrivaju božije svijetlo.'' (JL2, strana 42)

Jedino samospoznati guru može pomoći osobi da transcendira, nadiđe, aroganciju, ponos i ego te razvije istinsku poniznost. Tijekom veljače Swami je preko Twittera posalo nekoliko poruka koje nas podsječaju na ovu predivnu istinu:


''Život postaje jednostavan kada osoba njeguje poniznost i prijateljski stav prema svima, a samim tim ego, arogancija i ponos i ostale loše osobine nestaju.'
Guru je taj koji pomaže učeniku da kroči duhovnom stazom lagano i glatko jer uz njegovu pomoć sve biva olakšano budući on na sebe uzme glavni dio tereta.
Veliki Učitelji su spoznali da odajući poštovanje guruu postaju ponizni, podatni i slobodni od ega, te pričišćenog uma i srca osjećaju blaženstvo.
Ako te guru ukori trebao bi biti radostan radi toga jer te smatra bliskim sebi i vodi te prema 
samospoznaji.''


Svjedočanstva

Prije nekoliko godina kada sam se odllučio predati svom Guruu uzeo sam kokosov orah s odlukom da ga ponesem na intervju s Njim.
Dok sam tako išao do hrama i mjesta gdje je Guru primao ljude na razgovor susreo sam Ruchitu koja me upitala: ''Što to radiš?"
Odgovorih joj da idem na razgovor s Guruom i da mu predajem svoj život.
''A što će ti taj kokos?'' upitala je.
Odgovorih joj: ''Ti ne znaš ništa! Ovaj kokos simbolizira ego i ako osoba pristupi Učitelju i donese kokos to onda ima značenje da mu osoba predaje svoj ego. Želim mu reći da uništi moj ego!''


Pogledala je u mene i rekla: ''Zašto? Uništiti ego? Je li ti znaš što pitaš? Ja bih ga radije pitala da moj ego utopi u svoju ljubav?''

I pomislio sam da je to zapravo  izvrsna ideja, isti je efekt ali zvuči mnogo mekše i laganije. Kad sam pokazao Gurujiju kokos pogledao me i upitao što je to. Odgovorio sam mu: ''Guruji volio bih da rastočiš moj ego u Ljubav.'' Uzeo je kokos, prihvatio ga i pomislio sam tad: ''Super! Sad ću sigurno imati lagan život jer sve što će On činiti jest voljeti me. Neće ništa uništavati dakle sve će biti vrlo lagano i glatko.'' Zapravo, pitao sam se kako li će to učiniti; na koji način će ego utopiti u Ljubav. No budući je prihvatio kokos znao sam da ima neke svoje načine.  Htio bih ispričati i dvije priče koje su govore o sposobnosti gurua da rastoči ego učeniku svojom ljubavlju.

Sveti Parthenius  je bio veliki svetac s otoka Chios. Njegov je učenik bio pomorac.
Bio je gruba osoba, ali je odlučio posvetiti svoj život guruu, svetom Partheniusu. U početku je bio  vrlo motiviran, ali uskoro je ta motivacija počela opadati. I svi mi znamo to. U početku nas nosi val i sve je prekrasno, ali što više osoba ulazi u rutinu stvari postaju sve teže i teže.
I tako je njemu postajalo sve teže kada ga je sveti Parthenius savjetovao ili korio. Kako je po naravi bio nagao dogodilo se da je jednom izgubio kontrolu i ošamario je Svetog Partheniusa. Kako je već bio u godinama pao je na pod i onesvjestio se. Nakon toga, osjećajući veliku krivnju i sramotu otišao je.

Kada se sveti Parthenius povratio prva stvar koju je učinio je bila da je pitao za svog učenika koji ga je nokautirao na pod. Tražio ga je po cijelom otoku Chiosu i kada ga je konačno pronašao ovi je počeo bježati od njega. Tako je sveti Parthenius počeo trčati za njim govoreći: ''Molim te stani, molim te stani, nemoj ići, ostani!''

Potom je sveti  Parthenius pao na koljena i počeo ga preklinjati: ''Molim te, molim te vrati se u samostan! Molim te oprosti mi! Vrati se u samostan i ostani samnom!'' Ovo je dirnulo srce ovoga bhakte toliko duboko da su se sva njegova ljutnja i frustracija preobrazili i kajanje. Vratio se u samostan i kroz milost svog učitelja ponovo je počeo osjećati ljubav prema Bogu i entuzijazam da nastavi dalje svoje duhovno putovanje. Nekoliko dana je vrlo predano služio a onda je napustio tijelo.

Očigledno je da je sveti Parthenius znao da će se to dogoditi i znao je da takva uvreda majstoru ne ostaje bez posljedica. No milošću svoga učitelja ne samo da mu je bilo oprošteno već  je primio ljubav svog gurua u trenutku napuštanja tijela i na taj način bio spašen pakla te je dostigao kraljevstvo božje kroz molitvu ovoga sveca.

Postoji još jedna lijepa priča iz hinduizma koja govori o velikom skupu svetaca, mudraca i vidioca koju su se okupili radi vršenja yagni, vatrene ceremonije, koje su  po običaju  bile posvećene nekoj uzvišenoj osobi, te su se  između sebe pitali kome da posvete tu yagnu.

Tada je mudrac Bhrigu rekao: ''Ja ću istražiti kome ćemo posvetiti ovu yagnu.''
Najprije je otišao na Brahma loku. Namjerno je isporvocirao Brahmu, svog vlastitog oca, koji se trenutno razljutio. Zato ga je Bhrigu prokleo da nikad neće biti obožavan na planeti Zemlji. I doista, postoji samo jedan hram posvećen Brahmi (u Puškaru). Tako je nastavio dalje s svojom potragom.
Već pomalo ljutit, mudrac je došao na Kailash. No kako je Šiva bio zauzet s Parvati, nije bio dočekan s dobrodošlicom. To ga je još više razljutilo te je prokleo Šivu da će ga se obožavati samo u formi Lingama, a nikad u njegovom istinskom aspektu. Šiva je naravno prihvatio prokletstvo.

Nakon toga otišao je do Višnu loke. Kad je stigao tamo  Mahavišnu je ležao na Adišeši i nitko ga opet nije dočekao, njega, velikog  mudraca. Bio je tako ponosan  ponosan na sebe i svoja postignuća te se pitao što se to događa, i zašto mu niko ne odaje poštovanje. Prema vedskoj tradiciji kad se mudrac negdje pojavi ljudi mu ukazuju prikladno poštovanje i smatra se velikom uvredom ne odati mu poštovanje ili još gore ignorirati ga.

I što je Bhrigu učinio? Bio je toliko ljut da je došao do Mahvišnua te mu prsa nagazio svojim stopalom. A kako je Mahavišnu reagirao? Umjesto da ga viče On mu se obratio na slijedeći način: ''O poštovani mudrače, tako mi je žao. Nisam primjetio da si stigao. Ispričavam se što ti nisam ukazao pravilnu dobrodošlicu. O moj Bože, mora da si ozlijedio svoje meko stoplao udarivši u moja tvrda prsa. Moguće je da si se i ozljedio. Dođi ovdje!''

I nakon toga mu se poklonio rekavši: ''Dozvoli mi da pregledam tvoje stopalo.'' Potom ga je počeo masirati dok je Bhrigu u sebi razmišljao kako se konačno po prvi put neko ponaša kako treba prema njemu. No, kad je vidio gospodina Mahavišnua kako kleči ispred njega i masira mu stopala, sve vrijeme dajući mu ljubav, nešto se promjenilo u njegovom srcu. Osjetio je tu ljubav koja je dolazila od Boga te je istog trenutka požalio zbog svog ponašanja i počeo je plakati. Na kraju je pao do stopala Mahavišnua.

U obje priče vidimo da premda dolaze iz različitih tradicija, način i lakoću kojom guru i Bog rastaču ego svojom ljubavlju.
Koliko mi je samo puta Guruji rekao nešto što nisam htio čuti? Koliko me je puta ukorio? Koliko je puta ukorio vas? Koliko vam je puta rekao nešto što niste željeli čuti? Došli ste mu s pitanjem na koje ste si već sami odgovorili premda vam je on rekao nešto sasvim drugo. A kako to niste željeli čuti naljutili bi ste se. Jer on jako dobro zna koje dugme treba pritisnuti.

I koliko sam puta hranio tu ljutnju, ili tu frustraciju i utapao se u tome te u svom umu kritizirao njegov način, njegove riječi? Koliko vam se puta to dogodilo?

Nisu li ove misli i ponašanja na neki indirektni način šamar guruu koji jedino želi  probuditi božansku ljubav u nama? Kao što se dogodilo učeniku svetog Patheniusa.

Koliko ste se puta osjećali zanemarenim? Kakav je to osjećaj biti zanemaren? Što vam to potakne iznutra? Koliko sam puta upadao u ljubomorna stanja i ogovarao druge. Prosuđujemo druge i mislimo zašto ta osoba, zašto ona, a ne ja. Mislimo kako nas nije čak niti pogledao. I kako je ta osoba  dobila tako puno.

Nije li se ovo dogodilo svima ili barem većini od vas koji žudite za Njegovom ljubavlju? Niste li imali slične negativne osjećaje i ljubomoru unutar sebe?
Naravno govorim ovdje u svoje ime; to se događalo iznova i iznova i toliko sam tužan radi toga jer zapravo na taj način gazim njegova učenja. Ljubav je sve što on daje i on sam jeste Ljubav.

Kada ćemo spoznati da je sve što on čini, sve što on jeste, samo za našu dobrobit? Kada ću ga prestati šamarati i gaziti? Kada ćemo postati čista ljubav, ono što on želi da budemo?


Molim se da to bude što prije i također se molim da njegovom Milošću svi dostignu ovu čistu vječnu ljubav za njega i Boga i da se možemo u potpunosti predati njegovim Lotosovim Stopalima. Iz dana u dan sve više vidim kako on otapa moj ego svojim ljubavlju.

- Pramod, Shree Peetha Nilaya.

petak, 6. ožujka 2015.

U božanskoj Ljubavi sa Swamijem Vishwanandom svaki dan je Valentinovo

14. veljače cijeli smo dan bili obasuti slatkoćom Swamija i njegove ljubavi. Putem Twittera poslao je nekoliko poruka u znaku Valentinova te nas opet podsjetio da je ljubav naša bit i da uvijek i u svakom trenutku trebamo voljeti.
U kasno popodne više od 500 ljudi je bilo blagoslovljeno osobnim daršanom sa Sri Swamijem Vishwanandom.

Na početku daršana Swami je održao kratki govor o razlikama između ljudske i božanske ljubavi.

Istaknuti dijelovi Swamijevog govora:

“Prekrasno je širiti ljubav. Ali tužno je da to ljudi danas čine samo jedan dan u godini. Bilo bi divno kad bi Valentinovo bio svaki dan. Na to nas podsjećaju Šrimati Radharani i Krišna, zar ne? Ne postoji mjesto i vrijeme za ljubav. Ljubav je vječna. Ljubav je ono što je duboko unutar vas. Ona nije izvan vas.
U hinduizmu koristimo dvije različite riječi koje označavaju ljubav: 'pyar' i 'prem'. Pyar je ljubav povezana s emocijom, ljubav koju vi razumijete svojim umom i za kojom ljudi žude. Ali unutar vas postoji druga vrsta ljubavi koja se zove prem.

Prem je vrhunac pyara. Kada pyar postane intenzivna ali ne izvana, već iznutra biva transformirana u prem. Kada svoju ljubav izražavamo Bogu nikad ne kažemo pyar nego kažemo prem jer radi se o ljubavi kojom naša duša voli Boga. To je najviše stanje ljubavi i to je ono što izražavamo prema Bogu. Kada govorimo o bezuvjetnoj ljubavi ona govorimo o premi; ova vrst ljubavi uvijek daje i jedino zna kako dati bez ikakavih očekivanja. I to je ono što ste vi svi u stvarnosti - prem, premasvarupa. Vi ste utjelovljenja ove božanske ljubavi, utjelovljenje božanske iskre. Nikad nemojte to zaboraviti!

Najvažnije na duhovnom putovanju i samom životu jest spoznati dubinu ove Ljubavi. I jednom kad je ta Ljubav tu nikada više ne odlazi; dapače samo još i više narasta. Na taj su način sveci voljeli Boga. Nisu ništa očekivali od Njega. Danas ljudi slave svetog Valentina, zar ne? Ali poznajte li njegov život? One je svoj život dao za brata i sestru, a ne za ljubavni par kako ljudi danas misle. Ne! dao je svoj život za brata i sestru! U životu mnogih svetaca  možete vidjeti da je ta ljubav transformirana u žrtvu kada osoba posve zaboravlja na sebe i misli samo na Voljenog. I to je naš vječni odnos s Bogom.

Jednom kad spoznate ovu Ljubav, sve ostalo postaje automatski; sve dođe na svoje mjesto. To je kao kada jedete i ne trebate činiti ništa dodatno kako bi se hrana probavila. Što se događa? Hrana se probavlja sama od sebe, zar ne? Na isti način jednom, kad  se ta Ljubav probudila u dubinama vašeg srca nema više tehnika niti mantri za to. Sve što je potrebno jest voljnost s vaše strane, voljnost da kažete: 'da, to istinski želim!' Tada je put otvoren i sve se namješta da ta ljubav raste sve više i više, tako da svaki dan postaje Valentinovo."

srijeda, 4. ožujka 2015.

Posjet svamija Anashuye Splitu

Jai Gurudev!

Događaj koji smo imali u Splitu proteklog vikenda za mene je bio generalna proba za dolazak Gurujija u srpnju ove godine. I ne samo ovaj vikend, već i cijeli prošli mjesec. 

Naime, zauzela sam se da pronađem adekvatnu apartmansku kuću za smještaj Gurujija i najbliži krug štovatelja. Uz to sam obilazila lokacije predviđene za daršan. Takav terenski rad i pojačana komunikacija sa raznim ljudima učinila je da moj život poprimi vrlo živahan tempo.

Kulminacija je bila protekli vikend kad je naš hrvatski svami Anashuya došao u Split. Kao što znate program je bio gusto nabijen događanjima koji su potrajali cijele dane: 

Petak: promocija knjige Just Love - Samo Ljubav, bit svega i intervju za nacionalnu televiziju u Centralnoj gradskoj knjižnici, nakon toga sastanak hrvatskih koordinatora sa svamije. Imam podatak da je prodano 60 knjiga što znači da je bilo preko 60 ljudi.

Subota: puja, veliki OM Healing, ručak, satsang sa svamijem, video projekcija hodočašća u Indiju, bhajani, večera.

Ne moram napominjati da je svaka od spomenutih aktivnosti tražila svojevrsnu pripremu, bilo fizičkog prostora, bilo prethodnog dogovora sudionika, popis ljudi za obroke, serviranje hrane, postavljanje štanda, raspremanje i priprema za novu aktivnost... niz nužnih poslova kako bi program nesmetano tekao, pa fotografiranje, ispračaj gostiju...

Da mi je bilo dobiti samo po 1 kn za svaki put kad me netko zazvao, imala bi zaista puno kuna. Naporan dan za mene - gosti kažu: sve 5. Pa eto, neka, isplatilo se.

Svi su sudjelovali u skladu sa svojim mogućnostima.

Moje radosno iščekivanje svamijevog dolaska nagrađeno je njegovim nadahnutim govorom u knjižnici. Došlo je puno dragih ljudi koje sam osobno pozvala. Petak mi je bio super.

Subota je tražila maksimalan angažman i nakon što sam uočila neke, naoko sitne propuste, energija mi nije bila osobita. Bhajani su popravili stanje pa bih subotnje druženje ocijenila sa dobar(3). 

Za nedjelju je po nekim najavama trebalo kišiti ali kako ima Boga osvanuo je prekrasan sunčan dan. Onako u prirodi, uz rijeku u Žrnovnici, okupani suncem sve je bilo ljepše. Yagna moćna, predio bajkovit, uz mene obitelj stopljena s mojom duhovnom obitelji, nakon yagne ručak na toj livadi... kako nakon toga još imati želja? Samo blaženstvo! Guruova energija bila je opipljivo prisutna.

Čim je zašlo sunce, trk u obilazak apartmana; divno i zabavno!

I napokon, taj posljedni dan, ponedjeljak. Svamiju zrakoplov polijeće oko 14 sati, ali prethodno smo imali dogovor za obilazak lokacije za daršan.
Dolazim nešto ranije u Yadhavin stan kako bismo zajedno krenuli. Svami je upravo odgovarao na posljednja pitanja novinarke koja će razgovor objaviti na stranici časopisa Atma.
Tema posljednjeg pitanja: empatija. Svami daje odgovor tihim glasom, dikcija savršena, ton odlučan, ali ipak nježan, sugestivan ali nevezan... odgovor poslan direktno u srca nas troje prisutnih. Prepoznajemo Istinu. Svima se oči ovlažile, pogledamo se i pustimo suze da poteku.....potpuno Guruova energija....oprostite - teško je prepričati...
Novinarka odlazi i izmjenjujem tek par rečenica sa svamijem. Ali onih pravih u pravom trenutku i ostanem zatečena njegovom mudrošću. Otkrio mi je tek dio svoje veličine. dao mi je lekciju, ispunio me dubokim poštovanjem, poželim da ostane tu sa nama u Hrvatskoj, za budućnost. Eto pred sam odlazak, za mene - vrhunac zbivanja, duboko duhovno iskustvo.

Hvala Guruji što nam šalješ u život takvu veliku dušu poput svamija Anashuye kroz koju možemo osjetiti tvoje neposredno prisustvo i tvoju silnu ljubav za sve nas.

A mojoj braći i sestrama: ne treba mi ništa više ni manje s vama nego mi je prekrasno s vama upravo kako je!
Ni ja ne bi bila ovo što jesam da nije vas kakvi jeste.

Svih vas grlim,
Aradhana