Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

četvrtak, 18. veljače 2010.

Ramakrishna Paramhansa (18. veljače 1836 - 16. kolovoza 1886)


India, sa svojim bogatstvom duhovne tradicije, iznjedrila je mnoge duhovne gigante. Jedan o takvih bio je Ramakrishna (1836-1886). Njegov život je bio oličenje istine, univerzalnosti, ljubavi i čistoće.

Rođen u ruralnom predjelu Kalkute, Ramakrishna čak kao dječak prirodno je stremio ka duhovnosti. Ova usmjerenost se još više pojačala kako je bivao stariji. Kada je kao mladić postao hramski svečenik pojavila mu se neutješna žeđ za sjedinjenjem sa Bogom, te se je predao u neumoljivu meditaciju i druge duhovne vježbe.

Ramakrishna je neprestano bio uronjen u misli o Bogu. Često bi ulazio u visoka duhovna stanja kada bi se stapao se Beskrajnim. Za njega je učenje Vedante, koje objašnjava jedinstvo svega što postoji, bilo više od teorije; on je to doslovno vidio i znao da je istina.

U njegovoj žeđi za Bogom, Ramakrishna je slijedio razne duhovne putove kao npr. mnoge hinduističkee pravce. Nikada zadovoljan da se time zadovolji on je također prakticirao Islamsku vjeru, a kasnije je duboko meditirao na Krista kada je iskusio iste duhovne realnosti kroz ove ne-hinduističke puteve. Također je došao do zaključka, koje je temeljeno na osobnom iskustvu, da sve religije vode do istog cilja.

Povrh toga, kroz mnoge prijatelje koje je imao u Sikh vjeri, naučio je o njihovoj vjeri i osnivačima te vjere koji su mu ispričali o prekrasnom životu i učenjima Buddhe. Ovaj utjecaj Sikhizma i Budizma još je više potvrdilo njegovo vlastito iskustvo o univerzalnosti duhovne istine.

Ramakrishnina ljubav za čovječanstvo je bila bezgranična. On je često naglašavao da su ljudska bića najviše manifestacije Boga. Njegovi učenici su tu ljubav iskusili iz prve ruke, a monaški red Ramakrishna je bio prvi red u Indiji koji je prepoznat po tome da služi cijelo čovječanstvo, a ne samo pripadnike svoje vjere. Služenje Boga kroz sve ljude je jedan od najviših načela ramakrishninog monaškog reda.

Među mnogim njegovim hvale vrijednim vrlinama bila je njegova univerzalnost i čistoća kao kod djeteta, njegova iskrenost, ogromno poznavanje ljudskih i duhovnih istina (koje je došlo ne iz čitanja knjiga već iz direktne percepcije), te njegova izuzetna moć da transformira živote.

Ramakrishnina učenja su smatrana najvišim istinama duhovnog života koja je on davao jednostavnim jezikom i bila su oslikana često uz pomoć parabola i metafora kao ilustracijama poante koju bi htio prenijeti. Mnogi istaknuti pisci i filozofi su bili duboko dirnuti te je on utjecao jako na njihov život. Mađu njima su bili Mahatma Gandhi, Leo Tolstoy, Aldous Huxley, Christopher Isherwood, Thomas Merton, Arnold Toynbee, Joseph Campbell, Paramhansa Yogananda, da nabrojim samo neke.

Slijede neke od izreka Ramakrishne Paramhanse...

***

Čovjek je istinski slobodan, čak i ovdje kada je ograničen tijelom, ako spozna je je Bog istinska postojanost a on tek nemoćan sam po sebi da išta učini.

Vezanost je u umu; sloboda je također u umu. Ako kažeš 'ja sam slobodna duša. Ja sam Božji sin, tko me može vezati' i bit će tako.

Bolest je porez koje tijelo plaća, kao što onaj tko unajmi kuću mora plačati najamninu za korištenje kuće.

Bok se može spoznati kroz sve putove. Sve religije su istinite. Najvažnije je dosegnuti krov. Možeš ga dosegnuti kamenim stubama ili drvenim stepeništem, ili pak onim napravljenim od bambusa ili konopa. Možeš ga dosegnuti popevši se na bambus štap.

Bog je svugdje ali najviše je objelodanjen u ljudima. Zato služi ljude kao da su Bog. To je jednako vrijedno kao da služite Boga.

Bog je u svim ljudima, ali svi ljudi nisu u Bogu; to je razlog što patimo.

Ako želiti biti čisti, imajte čvrstu vjeru, te polako slijedite duhovne vježbe bez gubljenja vremena ne beskorisne prepirke oko svetih spisa. Tvoj mali um će u tom slučaju biti zakrčen.

Ako se najprije utaboriš u istinskom znanju Univerzalnog Duha, a onda živiš među bogatstvom i svjetovnošću, zasigurno te to neće omesti ni na koji način.

Ako morate biti ludi, ne budite ludi za ovozemaljskim stvarima već ludi za ljubavlju Božjom.

Ako želite ići ka Istoku, ne idite na zapad.

Lako je govoriti o religiji, ali je teško slijediti.

Žudnja je poput zore ispunjene ružama. Nakon što zora svane dolazi sunce. Nakon žudnje slijedi vizija Boga.

Mnogo je Božjih Imena i beskrajnih je oblika kroz kojih Mu se možemo približiti. Kroz koje god ime Mu se približili i štovali Ga, kroz njih ćeš Ga i spoznati.

Mnoge dobre izreke se mogu nači u svetim knjigama, ali samo čitanje istih neće nikoga učiniti religioznim.

Moraš veoma paziti da govoriš istinu. Kroz istinu možeš spoznati Boga.

Moli Boga da vezanost za prolazne stvari poput bogatstva, slave, ugode, postaju manji svakog dana.

Jelen iz mitskih priča je stalno u potrazi prema mirisu koje dolazi iz njegovog vlastitog tijela.

Svijet je mješavina istine i varke. Odbaci varku i uzmi istinu.

Kroz ljubav osoba prirodno postiže nevezanost za materijalno i sposobnost razlikovanja.

Kroz čin nesebičnog djelovanja, ljubav prema Bogu raste u srcu. Onda kroz Njegovu milost možeš Ga spoznati s vremenom. Boga se može vidjeti. Sa Njim se može govoriti kao što ja govorim sa vama.

Raditi bez vezanosti je raditi bez očekivanja nagrade ili straha od kazne na ovom svijetu ili budućem. Rad tako učinjen je sredstvo postizavanja cilja, a cilj jeste Bog.

Ako proputujete na sve četiri strane svijeta nećete, pak, naći ništa nigdje. Ono što jeste, upravo je tu i ovdje.

Čista Božja ljubav je najvažnija stvar. Sve drugo nije stvarno.

Onaj tko uvijek ne govori istinu ne može spoznati Boga koji je sama srž istine.

Onaj tko ima Božju ljubav ne osjeća nikakvu fizičku privlačnost prema ženi, djeci, rodbini i prijateljima. Osoba samo ima samilosti prema njima.

Kade se dosegne božanska vizija, sve djeluje isto; te nestaje podjele na dobro ili loše; više ili niže.

Kada je cvijet u cvatu, pčele dolaze nenajavljene.

Rad odvojen od devocije ili ljubavi za Boga je bespomoćno i ne može stajati samo.

Poziv za satsang u subotu u splitskom centru

Jai Gurudev!

Evo jedan mali poziv svima da se pridruže na satsangu u subotu u 18:00 (Om iscjeljujuća tehnika; od 19:15 počinju bhajani) u splitskom centru. Na povratku iz Springena u kombiju smo pričali kako bi bilo lijepo da se okupimo u malo većem broju i zajedno zapjevamo dok smo još svježe ispunjeni Božanskom energijom. Vidjevši koliko Swami poklanja pažnje Rusima i drugim grupama koji se drže zajedno uvidjeli smo koliko je važno razvijati zajedništvo između nas samih. Mene se osobno dojmio najviše darshan na Valentinovo. Swami je inače sama Ljubav, a tu je bio Ljubav, Ljubav, Ljubav.... i još malo Ljubavi.

Osobno sam se potajno nadao prosvijetljenju na Shivaratri, pošto je to posebna noć u kojoj je to vrlo moguće, ali ništa. Morat ću slijedeće godine ponovo, možda mi se posreći. Super mi je to što sam osvijestio još neke svoje ludosti u glavi i shvatio kako se trebam odvezati od svega, čak i od onoga što mislim da je dobro i korisno za mene i moj duhovni rast. Prazna glava - najbolja glava! Puno srce - najbolje srce.
Lako je meni sad pričati priču; vidjet ću se sutra kad dođem na posao.

Bhuvan