Guru (drugi dio)

Sljedeći su Sadgurui, poput Sai Babe ili Shirdi Babe ili mnogih drugih svetaca na Zapadu npr. Sveti Martin, Sveti Nikola ili nekadašnji učitelji poput Sokrata, Platona itd. Oni su Sadgurui koji su primili inspiraciju od Jagat gurua i prenose učenje svojim vlastitim riječima i prema svojoj vlastitoj interpretaciji (u pojednostavljenom obliku). Sadgurui su uvijek u blizini ljudi. Odgovaraju na njihova pitanja i daju im energiju za njihovu potragu. Posjeduju ogromnu ljubav za ljude. Čak i čista razina operativne spremnosti Sadgurua može dovesti čovječanstvo do prosvjetljenja. Oni ponovo mogu postati gurui i dijeliti svoje učenje s drugim ljudima.

Neki kažu: ,,Zašto nam treba Učitelj da nas vodi, možemo i sami doći do Boga’’. Tu su u pravu, mogu doći do Boga i sami. Ali u ljudima se stalno i iznova javlja sumnja i upravo ta sumnja sprečava ih da dođu do samoostvarenja. Dodatno, sumnja donosi sa sobom i ponos. To je trenutak kada guru može dati jasnoću i pomoći učeniku da pobijedi sumnju. I ako se pojavi ponos guru ga može uništiti. Bit će i trenutaka kada guru na učenika uopće ne obraća pažnju i ne razgovara s njim, premda ga učenik toliko voli. Guru zna što je dobro za njegovu djecu. Stoga se tako ponaša kako bi ponovo prizemljio svoje dijete, kako bi ga ,,vratio na zemlju.“

Učenik mora shvatiti da je Božansko sada i ovdje, u jednostavnosti i poniznosti, ne u ponosu i egoizmu. Često se dešava da ljudi žele podučiti gurua. Na primjer, oni kažu: ,,Ne, to što govoriš nije točno, moraš to napraviti drugačije’’. Guru na to neće ništa reći, samo će se nasmiješiti. To je poniznost učitelja. On će te uvijek ostaviti u uvjerenju da ne zna ništa, iako zna jako puno... Njegovo skriveno znanje blago je njegova srca. Ako je netko postao gospodar svih čula i svih misli, Sadguru, onda je on uvijek ponizan. Ti učitelji doista jesu ,,realizirane’’ duše. Stoljećima su ljudi dolazili k njima, čak i kad su umrli, ljudi su posjećivali njihove grobove i tražili njihovu pomoć. I nakon smrti oni su ovdje i pomažu ljudima. Njihova ljubav za njihovu djecu tako je velika da oni ispunjavaju iskrene molitve. Mnogi od njih su utemeljili samostane - Sveti Benedikt ili Sveti Franjo na primjer, dok je na Istoku Swami Vivekananda osnovao mnoge institute. Iznad njih uvijek stoji Param guru kao ,,utemeljitelj’’ svjetske religije poput Isusa, Bude, Muhameda itd.

Univerzum nas dovodi do zaključka da je guru most koji spaja um s dušom. Guru je već savladao ovu umjetnost npr. putem joge ili putem Namasmarana (ponavljanje Božanskih imena). Ali učitelj neće nikada razotkriti svoju Božansku prirodu, uvijek će pokazivati ljudsku osobnost. Kako bi se približilo ljudima, Božansko mora postati ljudsko. Tako se guru ponaša normalno poput svakog čovjeka. A tada um počinje prosuđivati i kaže: ,,To je loš guru, drugi je bolji’’ ne shvaćajući da svi učitelji služe istom svemoćnom Bogu, koji je prisutan u svakome. I tamo nas svi učitelji žele dovesti, svakoga na poseban način, k unutarnjem guruu. Ako proučite dublje učenja od svih ovih učitelja vidjet ćete da je njihov cilj odvesti učenika unutra gdje prebiva istinski Guru, odnosno Bog.

(kraj)