Babaji o Om iscjeljujućoj tehnici

Da bi osoba uspjela u životu, treba naučiti pravila bilo koje igre. U životu sadhaka (duhovnog aspiranta), da bi pobijedio u igri, mora naučiti zračiti Zdravlje kroz jedinstvo uma, tijela i duha. Tada se rađa yogi. OM tehnika iscjeljenja koju Swami Vishwananda i ja bodrimo, potkrepljujemo te natapamo Nadsviješću uvelike pomaže čovječanstvu u ostvarenju toga cilja.

U bliskoj budućnosti čovječanstva, svjesno putovanje u eteričnom tijelu postat će svakidašnje. U međuvremenu, OM tehnika iscjeljenja koju smo Swami Vishwananda i ja konstruirali te u koju sada ulijevamo našu energiju pomoći će u pripremi fizičkog, mentalnog i kauzalnog tijela u ovom ogromnom skoku naprijed.

Uskoro neće biti vrijeme na Zemlji kako ga sada poznajete. OM tehnika iscjeljenja trenutno transcendira vrijeme za sudionike. To je priprema za vašu budućnost kada vrijeme neće postojati.

Strah je jedan od najvećih prepreka na putu prisjećanja prosvijetljenosti. Naša OM Tehnika iscjeljenja oslobađa dušu kako bi mogla zračiti iz srca prema vani u fizički svijet. Unutar krugova OM tehnike iscjeljenja osoba može doslovno transcendirati strah. Strah nestaje kroz zvuk koji proizvodi OM. U krugovima OM tehnike iscjeljenja sudionici postaju svjesni otpadanja nagomilanih slojeva straha akumuliranih u mnogim životima.

Duhovno srce uspavano čeka na mentalno, fizičko te Bit – Sebstvo da se ujedine i gore u plamenu Božanske Ljubavi koja prebiva unutra. Oh čovječe, probudi svoje potencijale, postani yogi, isijavaj svijetlo Božanske Ljubavi koje uistinu jesi. Budi slobodan. Krugovi OM tehnike iscjeljenja spajaju zajednicu u jedinstvo i vode prema ispravnom putu ljubavi, mira, zdravlja i sreće za budućnost cjelokupnog čovječanstva.

Odmor je neophodan u današnjem užurbanom svijetu. Sudionici krugova OM tehnike iscjeljenja stvaraju prostor unutar sebe gdje se, unutar zvuka OM, mogu odmoriti i pomladiti svih sedam tijela u jedinstvu. Sedam tijela se usklađuje kroz sjedinjenje zvukom OM, a to se može usporediti s energijama u čovjeku koje se centriraju u kralježnici i zato je to blagodatno za cijeli svijet i živi svijet na njemu.

Buduće cvijeće, kao vječna ruža, cvjetat će u skladu sa harmonijom koja će obuhvatiti cijeli svijet. Slično tome, čovjek će cvjetati kao ruža unutar svoga srca u kojem odjekuje sklad stvaralačke sile zvuka OM. Neka tako bude, neka krugovi OM tehnike iscjeljenja Swamija Vishwanande isijavaju zvuk OM u Zemljinu energetsku mrežu pomažući uspostaviti sklad u sadašnjem vremenu.

Misao dana

Naše mišljenje i naše osjećanje često nas vara i malo vidi. Što koristi mnogo cjepidlačiti u skrivenim i tamnim stvarima, radi kojih nam se neće prigovoriti na Božjem sudu, ako ih nismo znali? Vrlo je ludo, što se baš bavimo zamamnim i štetnim, a zanemarujemo korisno i potrebno. Imamo oči, a ne vidimo. (Ps. 115, 15)

A zašto se brinemo za razliku između roda i vrste? Komu govori vječna Riječ, slobodan je od mnogih mnijenja. Iz jedne Riječi sve je nastalo i sve svjedoči za Riječ: „to je početak, koji govori i nama.“ (Iv. 8. 25.) Nitko bez nje ne razumije niti pravedno sudi. Tko sve nalazi u jednom, tko svodi sve na jedno te sve u jednom promatra, taj može biti postojan i ostati u miru Božjem.

O Bože, vječna Istino, ujedini me sa sobom u trajnoj ljubavi!

Često mi se gadi mnogo čitati i slušati; u Tebi je sve što hoću i želim. Neka zaštue svi učenjaci, sva stvorenja neka zamuknu pred Tvojim licem; govori mi Ti sam!

(citati iz "Nasljeduj Krista" od Tome Kempenca)

BOŽJE OVČICE

Uredna trudnoća moje kćerke završila je kompliciranim porođajem i opasnošću po život bebe.

Moja prva unučica. Svi u obitelji smo je željno iščekivali.
I došao je taj dan. Učestalo sam nazivala rodilište i kada je sve završilo mehanički glas s druge strane žice dao mi je samo kratku informaciju:
- Vaša kćerka je rodila žensko dijete u taj i taj sat, beba je teška toliko i visoka toliko.....

Glas kao da je izgovarao robot, mehanički, hladno.
Sirota žena, pomislila sam, vjerovatno je i ona umorna. Tko zna koliko ovakvih poziva odradi u svojoj smjeni.

Ta prva kratka informacija nije otkrivala dramu koja se odigravala u rodilištu. Naime, beba je odlučila da dođe na ovaj svijet u nekoj vrsti "piruete" prilikom čega je pupčana vrpca snažno omatala njen vrat i gušila je. Medicinsko osoblje se borilo za njen život, a ja ništa ne znajući sam počela sa pripremama za proslavu.

Naravno, prvo treba poslati telegram sa dobrim željama mladoj mami.
Obavila sam to telefonski i naglasila da trebaju poslati prigodnu sliku sa medvjedićem u haljinici roza boje.

Tijekom kćerkine trudnoće, grleći njen veliki trbuh, šaptala sam obećanje malenoj unutra da ću baš ja biti ta koja će joj prva pokloniti roza medvjedića........

I dok sam se ja tako zabavljala i utonula u radosne misli, moja kćerka i beba su proživljavale teške trenutke. Malenoj se stanje pogoršavalo i smještena je na odjel intenzivne njege. Ishod se nije znao.

Naredni telefonski poziv otkriva mi problem i ja se osjećam kao da me netko šamarom probudio iz najljepšeg sna.
Sve se odigralo u tako kratkom vremenu....sve što je slijedilo kao da se odigravalo između sna i jave.
Iskustvo toliko intenzivno, do fizičkog bola... Uzimam mobitel i pišem poruku Chaturanandi (bratu koji živi u Springenu): Molim te preporuči Swamiju moju unučicu. Njeno stanje je kritično.

Uslijedila je besana noć. Molitva je sama tekla iz mog srca i sa mojih usana. Ne sjećam se da sam ikada do tada tako usrdno mantrala, onako baš iz dubine duše.

Sutra rano u jutro nazvala me kćerka i rekla:
-Mama hvala ti na telegramu. Baš me utješio. Ova slika bubamare (u našem narodu ih zovu "božje ovčice" i smatraju se sretnim znakom) mi je znak da će malena biti dobro. Doktor je rekao da mi ništa određeno još ne moze reći, ali ja sad znam da će ona biti dobro...

S druge strane žice, jecala sam. Uvid se razotkrio istog trenutka: Sve na ovom svijetu Njegovo je djelo.
Misli su strelovito navirale: koja to Milost zna najskrivenije kutke naših misli i osjećaja i kolika je ta Ljubav koja nas grli najnježnije u ovako bolnim trenutcima. I znala sam, to si Ti, to si Ti, o Bože!
Cijelo moje biće izgubilo se u nekakvoj miloti... ne znam koliko sam vremena tako provela.

Zvuk poruke na mobitelu gotovo me preplašio. Došla je poruka od Chatura: "Swami je rekao da će tvoja unuka biti dobro."

I zaista je dobro. Živahnu slatkicu doživljavamo kao Božji poklon cijeloj našoj obitelji.....

Od kada je Swami Vishwananda ušao u moj život mnogo je ovakvih koincidencija, koje to nisu. Mnogo je ovakvih priča kroz koje se provlače niti Božanske milosti koje osjećam u mreži svog života.

I moj život i životi mojih bližnjih obogaćeni su Swamijevim prisustvom na način koji premašuje sposobnost riječi da to opišu..

Zato samo mogu reći: Hvala Ti Guruji, hvala Ti, moj milosrdni anđele, na svemu!

(Aradhana, Hrvatska)

Sreća i sigurnost (5)

Guruov posao je da za nas posreduje, on ima težak zadatak da iščupa naš um iz materije prema duhu. Veliko bojno polje se dešava na razinama naših duša gdje nas on vuče prema Bogu, dok se mi još uvijek borimo za male ugodnosti na smrtnoj egzistenciji.

On nam pokazuje istinsko utočište i sigurnu luku u Bogu, bez obzira koliko nam se to nekada nevjerojatno činilo. I ponekad, da bi nas brzo iščupao iz našeg jada, on stvara obmanu te još više turbulencija kako bi ubrzao naš put. Mi posrćemo i padamo mnogo puta kako bismo išli ukorak s njim. Ponekad shvaćamo da gubimo tlo pod nogama. I to nas plaši, tada nam se prikradaju sumnje i mi počinjemo gubiti vjeru i hrabrost da nastavimo dalje i onda se zakopamo na mjestu kao tvrdoglavi magarac.

Ponekad je obmana koju guru stvara test kako bi provjerio našu vjeru i ljubav za njega. Tek onda kad nam vjeru ne može prodrmati nikakva nevolja ili vanjske okolnosti, možemo sebe s pravom zvati kraljevima. A naše kraljevstvo je unutarnji osjećaj slobode i neraskidivo jedinstvo s Bogom. Ova unutrašnja prostranstva su veća od svih kraljevstava, od svih kraljeva i vladara koji su ikada šetali ovom zemljom. Njihova osvajanja su bila privremena i prolazna. Možemo sebe uistinu zvati pobjednicima kad smo u mogućnosti ukrotiti našu ljutnju i ponos. Tada se možemo poistovjetiti sa biblijskom izrekom: “Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada.” (Poslovice 16,32)

Netko može misliti da će dolaskom u ašram dobiti sigurnost koju svi tražimo. Kako griješimo kad mislimo da će bilo što od ovog svijeta, bez obzira koliko se lijepo činilo, staviti melem mira na naše duše. To nikada neće uspjeti, jer ovaj svijet je sačinjen tako da kad god pronađemo mir na nekom mjestu ili u našim mislima, vanjske okolnosti nas dobro protresu kako bi nas podsjetile da još uvijek “pišemo po površini vode”.

Jedina istinska i trajna sigurnost jest spoznaja našeg istinskog identiteta kao sinova Božjih, bez obzira da li ćemo je pronaći unutar ašrama ili izvan. Oni koji žive vani žude i sanjaju da budu u ašramu, lažno pretpostavljajući da će im život u ašramu donijeti sigurnost i spasenje. A oni koji su unutra možda ne osjećaju da trebaju učiniti napor kako bi postigli trajnu sigurnost.

Vanjske okolnosti nisu bitne. Mogu biti od pomoći, a nekada su prepreka, ali ako ih gledamo kao prilike da se uzdignemo iznad naših ljudskih nesavršenosti te ako ih gledamo kao instrumente našeg duhovnog rasta, onda ih možemo iskoristiti da bismo pojurili prema blaženstvu. Jai Gurudev!

Chaturananda
Springen, 30. lipnja 2009.g.

Sreća i sigurnost (4)

Isus je izjavio. “Blagoslovljeni oni koji su srca čista, jer će Boga vidjeti” To je bit duhovnosti, bit svih iskrenih religija. Ako možemo svjesno težiti postizanju čistoće u srcu ljubavlju i davanjem te ljubavi svima, već smo na pola puta do našeg istinskog nebeskog prebivališta.

U tom trenutku dolazi pomoć gurua. On je svjetionik u tami koji pokazuje put. U unutarnjoj šumi, tijekom noći ima mnogo tigrova koji se prikradaju i spremni su proždrijeti sva naša nastojanja da pročistimo srce. Oni čine naše duše nemirnima, a tigrovi predstavljaju naše želje i vezanosti. Osim njih, najveće prepreke u duhovnom razvoju su ego i ponos.

Poniznim stavom i slušanjem guruovih riječi mi se počinjemo uspinjati te činimo naš razvitak lakšim, čak štoviše smanjujemo patnje i otkrivamo iskrenu sreću i radost koja je uvijek bila dio i odjeljak našeg bića, ali je bila zakopana našim neznanjem.

On nam daje vječno utočište. Pod kišobranom i vodstvom istinskoga gurua mi sigurno prelazimo ocean bijede i patnje. Ali imati gurua ne znači da će u trenutku susreta s njim sve patnje nestati u dijeliću sekunde. Nekad nam se čini da su patnje i veće. To se događa zato što on ubrzava naš napredak te stvari koje inače moramo prolaziti kroz mnoge života mi riješavamo u kratko vrijeme. Odstranjivanje raka je bolno u sadašnjem trenutku, ali donosi veliko olakšanje nakon što je rana iscijeljena.

Kad nam se sve čini sumorno na našem putu, možemo se sjetiti Božanske Majke koja se brine o nama. Privremena tama je samo sjena Njezine ruke čiji dodir će okončati sve naše brige.

Hodati koracima učitelja nije uvijek lagano, jer ako nismo čvrsti u vjeri te odlučni ići do kraja (ne pola puta ili tri četvrtine), bez obzira na sve, možemo se spotaknuti mnogo puta, lijepiti se na sumnje koje rastu u našim viđenjima i nedostatku vjere.

Kad bismo predali sve naše misli, sumnje, brige i probleme; sve negativnosti našem prijatelju – guruu, više se nikad ne bismo bojali. Odricanjem svega što nam ne pripada sebe oslobađamo nepotrebnog tereta te laganim i gipkim koracima možemo trčati u zagrljaj ljubljene Majke koja nas čeka i žudi za nama više nego što mi marimo za Nju.

Guru od nas ne traži ništa što nije za naše dobro. Ako mu ipak, usprkos našem razumijevanju, sramežljivo pružamo ruku, guru će biti nemoćan puno učiniti, a Majka će biti još sramežljivija pokazati nam svoje blagoslovljeno lice.

Ako pak podignemo ruke visoko u zrak, ljubljena Majka će nestrpljivo požuriti prema nama kako bi nas uzdigla u nebesku palaču koju je za nas pripremila. Tada ćemo imati istinsko i trajno utočište te vječno biti učvršćeni u blaženstvo i ljubav.

(nastavlja se)

Video prezentacija 9.dana Navaratrija

Video 8.dana Navaratrija

Video isječak 7.dana Navaratrija

Sreća i sigurnost (3)

Ako se počešete na mjestu ugriza komarca, naravno da će vas ubod boljeti i obuhvatiti veću površinu kože. Isto je i sa željama: uvijek će vas pokušavati zavesti da igrate “igru iluzije”, ali na vama je hoćete li se njima igrati ili ćete ih otpustiti. Ako se odbijete s njima sprijateljiti, ubrzo će nestati. Polako, učite kako se od njih odvezati, kao i od lažnog identiteta o sebi. Vi niste tijelo niti um, intelekt ili ime, kao ni titule, koje ljudi vole prikačiti na svoja prsa kao što to čine ratni veterani sa svojim ordenima časti ili pomorski časnici sa zvijezdana i trakama na ramenima. Našu bit nije lako otkriti, jer je naša duša prekrivena blatom vrtložnih misli i nemira koji niču iz neispunjenih želja. Kad nam se um smiri, mi polako počinjemo zavirivati u ocean čistog blaženstva i ljubavi, što u stvarnosti jesmo. Sačinjeni smo od tog blaženstva i ljubavi.

Kada volimo, odnosno kad smo zaljubljeni – što se dešava? Cijeli svijet nestaje i mi se nalazimo u tom blaženom stanju u kojem sve grlimo, a u isto vrijeme smo odvojeni od svog pretpostavljenog i lažnog identiteta. Osjećamo slobodu i postajemo “To”. To je naša prava priroda. Ovo me podsjeća na parabolu u Bibliji u kojoj sveti Pavao recitira svoj dobro poznat Hvalospjev ljubavi (1 Korinćanima 13). Želim ovdje citirati cijeli odlomak, jer ga ne mogu skratiti na red ili dva:

Hvalospjev ljubavi

1Kad bi sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bi imao bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.
2 Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznaje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam!
3 Kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo
4 Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;
5 nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;
6 ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;
7 sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
8 Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će,
9 jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.
10 A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.
11 Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.
12 Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!
13 A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje – ali najveća je među njima ljubav.

(nastavlja se)

Sreća i sigurnost (2)

Materijalni ljudi mogu biti i ponekad jesu mnogo duhovniji te duhovno napredniji od onih koji se predstavljaju kao duhovni. Možda ne ponavljaju tajne slogove, ne dube na glavama ili stoje u iskrivljenim pozama satima bez prestanka, ne čitaju iz karata kako bi “pomogli” drugima riješiti svoje probleme dok je njihov vlastiti život u neredu. Ali njihova volja da pomognu susjedima ili lokalnoj zajednici te iznad svega volja da stvore i zadrže sklad i ljubav u odnosima sa svojim bližnjima, daje im “milost” da čine više: tako ispunjavaju prvu zapovijed koju je Krist dao. Također oni nesebično davaju, a zauzvrat dobivaju još više. Na taj način oni postaju Božji instrumenti, jer Bog može davati a i daje više kroz one koji su spremniji davati.

Jednom kada duhovno usmjereni ljudi izgrade čvrstu odluku pronaći “kraljevstvo iznutra” njihova se čežnja za jedinstvom s Bogom počinje ubrzavati. Tada im Bog šalje knjige i manje učitelje koji ih vode do određene razine. Kad im više niti te “duhovne igračke” ne znače ništa, odnosno ne ispunjavaju njihove duboke čežnje u srcima Bog im šalje gurua, duhovnog učitelja kojeg Bog imenuje da ih vodi kroz šumu želja, vezanosti i nečistoća u njihovim srcima.

Učitelj, onaj koji je ovladao svojim umom i pokorio svoj ego te zauvijek izgnao ponos, uistinu je sposoban voditi tvrdoglavo čovječanstvo. Po sanskrtu on se zove guru, što znači; onaj koji je sposoban izgnati tamu i neznanje iz duša te voditi ljude prema vječnoj sreći u Bogu.

Mi smo svi dijelovi Boga, i zbog toga, kao što Biblija objavljuje: mi smo bogovi – naš zadatak na zemlji je da otkrijemo ponovno jedinstvo sa Stvoriteljem, našim Ocem – Majkom. Ovdje smo poslani kako bismo naučili neke lekcije, stoga je ovo mjesto samo privremeno prebivalište. Ali kada mislimo da je ova kuća naš dom te kada pogrešno mislimo da smo tijelo – tada počinju patnje. Želimo bolje auto kako bismo se mogli praviti važni pred prijateljima, te kako bismo pokazali da smo bolji i sretniji, dok smo iznutra korozivni od previše briga i neispunjenih želja. Čak i kad dobijemo ono za čime žudimo, postajemo još nesretniji. Zadovoljni smo možda dan ili dva, ali nakon toga dolazi veliko buđenje i onda vidimo da smo još više nesretniji. Mnogi se čak ne pitaju zašto je tako, ne proučavaju svoja stanja uma pokušavajući shvatiti, već se prepuste mrzovolji te tako šire virus svojeg mentalnog balasta prema svima.

Neprocjenjiv dar koji osoba može dobiti u svom životu je milost živućeg gurua. Slijedeći savjet i vodstvo takvog Božjeg čovjeka, lako napredujemo na našem putu prema jasnoći tko smo, zbog koga smo tu, te u kojem pravcu idemo. Slušajući njegove upute srcem osoba postaje iznutra sve slobodnija. Sve manje ova prolazna kreacija na nas utječe te želje koje su skrivene u dubini našeg srca mogu nas samo golicati.

(nastavlja se)

Slike sa satsanga hrvatske grupe u Beču sa Swamijem Vishwanandom

Video snimka i transkript govora 6. dana Navaratrija

Sri Swami Vishwananda: Jai Gurudev! (Publika: Jai Gurudev!)Danas, šestog dana Navaratrija slavimo Božicu Katyayani. Katyayani je šesti oblik Devi Durge. Mudrac Katyayan je bio sin velikog mudraca Kate. Mudrac Kattayan se rodio u plemenu „Katya“. Obvezao se na strogu pokoru i obožavanje „Bhagavati Durge“. Njegova jedina molitva je bila da se Majka pojavi u njegovom kućanstvo kao njegova kćer. Majka Bhagavati ga je zadovoljila. Nakon nekog vremena, kada je Mahishasur terorizirao svijet Gospod Brahma, Gospod Vishnu i Gospod Shiva svojim božanskim moćima stvorili su Božicu kako bi se borila sa asurama i uništila Mahishasura.

Katyayan ju je prvi obožavao i zato je ona poznata kao „devi Katyayani“. U Shastrama se spominje kako je Katyayani rođena kao kćer mudraca Kattayana te da se rodila četrnaestog dana mladog mjeseca u „Aashwinu“ (sedmi mjesec Hindu kalendara), koji je rujan-listopad. Prihvatila je obožavanje mudraca Kattayana na Saptami, Astami i Navami i pokorila Mahishasura na Dashami. Ten Božanstva je sjajan kao zlato. Ona ima četiri ruke. Gornja desna ruka je postavljena u gestu koja pruža hrabrost – Abaya hasta, a druga ruka je postavljena u gestu pružanja dobročinstva. Gornja lijeva ruka drži mač, a druga drži lotos. Božica je smještena na lavu i obožava se šestoga dana Durga puje. Ako obožavamo ovo Božanstvo čiste duše dobivamo uspjeh u vjeri, zdravlju, ljubav i spasenje. Bolesti, jad i tuga nestaju. Obožavanje ovoga Božanstva pomaže osobi da se oslobodi od grijeha koje je eventualno počinila u ciklusu svojih rođenja. Dakle, Predanici (shaktiji) štuju Bhagavati Katyaayani kao Shakti te se Ona povezuje sa okrutnim aspektom shakti odnosno Božicom rata, što se također odnosi i na Bhadrakali i Chandi. Ona se tradicionalno povezuje sa crvenom i žutom bojom.

Taj iskonski oblik Shakti je zapravo također spomenut i u Patanjalijevoj Mahābhāsyi. Prvi put je spomenuta u Taittiriya Aranyaki dio Krishna Yajurvede. U Skanda Purani se spominje da je stvorena spontanom ljutnjom Bogova, što je na kraju vodilo do pogubljenja Demona Mahishura, te da joj je lava, na kojem je smještena, dala Božica Gauri. Ovaj događaj se slavi na festivalu Durga Puja. Dakle, čitati ćemo današnji Saptashati. Prije svega, ona je milosrdna. Majka je dražesna. Ali Majka može također biti i stroga i disciplinirana. Često vidimo žene kao nježne i ne tako snažne. Muškarci uvijek za sebe misle da su jači. To je samo iluzija, jer kad se žena naljuti, što ona postane? Bhadrakali, ne? (smijeh) Odakle dolazi ova moć?

Znate za to, zar ne Mataji? (smijeh) (Neki: Da) (Smijeh) Dobro ste upoznate s tim. Ma je jako smirena, ali Ona ima različite aspekte. Kao što smo jučer govorili, ako imate tu negativnost u sebi, naravno da je nećete vidjeti u Njezinoj smirenosti. Uvijek ćete je vidjeti u Njenom zastrašujućem obliku, ali Ona ne upućuje taj zastrašujući oblik prema vama, ne prema onome što vi jeste. Jer, sve je Ona. Ona to zna. Ali taj zastrašujući oblik jest negativnost vas samih i vašeg uma. Zato se ona pojavljuje kao zastrašujuća. Ako je vaš um čist, čak i ako dođe Bhadrakali ispred vas, bit će lijepa kao i sve druge Božice. Ali kada gledate Maha Kali, kada gledate Njezinu sliku, vidite kako je ona zastrašujuća, zar ne? Znam to vrlo dobro sa Mauricijusa: Mnogi ljudi su mi rekli „Znaš Swamiji, mi se ne volimo moliti Kali.“ A ja sam ih pitao „Zašto?“ Onda su oni rekli „Ja se Nje bojim.“ (smijeh) Pa……zašto je se bojiš? Ona je Majka. Ona nije zastrašujuća.

Sjećam se kad ju je moj rođak vidio, on se isto tako jako bojao. Vjerojatno će sutra biti ovdje pa vam može ispričati (smijeh). Ma je bila jako milosrdna prema njemu, ali u isto vrijeme i jako stroga. Jer Ona zna kakvi su ljudi. Ona želi da napredujete prema Božanskom. Ona želi da se spoznate, ali ne želi da je vrijeđate. Ona će pomoći. Ona će vam se potpuno dati. Ali u trenu kada je iskoristite za vašu korist, Ona se mijenja u Bhadrakali i stavlja vas tamo gdje vam je mjesto. Dakle, Ma Katyayani je uništavatelj bolesti, tuge i straha. Ona nas oslobađa tih osobina. Tko joj se moli s iskrenom predanošću, tko kaže „Ma riješi me toga“, Ona će to i napraviti. I blagoslovit će osobu obiljem, spasenjem, uspjehom, ljubavi, pobožnim blagoslovima, i tako dalje. Bhagavati Katyayani je šesti oblik Božice Durge u kojem Ona ubija Shumbhu i Nisumhu, uništava ta dva demona, koji predstavljaju ljutnju i mržnju, kao što sam već rekao. Zato se molite Božici Katyayani, ne samo kako biste dobili lijepog ili dobrog muža. Molite se Božici Katyayani kako bi vam Ona podarila spasenje, Ona vas može osloboditi svih karmičkih stvari, svih negativnosti.

Jagadamba Mata ki - Jai! Katyaayani Mata ki - Jai! Maha Gauri Mata ki - Jai!

(hvala Phalguni na ovom prijevodu)

Video isječak 5. dana Navaratrija sa transkriptom

Sri Swami Vishwananda: Jai Gurudev! Danas, petog dana Navaratrija slavimo Božicu Skanda Matu.
Peti oblik Majke poznat je kao Skandamata. Skanda je drugo ime za Kumar Kartika. Skanda je također drugo ime za Murugu i Subramaniyu, sinove Shive. Znate da Shiva ima dva sina. Jedan je…? (Ljudi: Ganesha) Ganesha, a drugi je Muruga. Dakle drugo ime za Murugu je „Skanda“. S obzirom da je Devi Durga majka Kartike, obraćamo joj se kao „Skandamati“. Ovaj oblik Božanstva ima četiri ruke u kojima drži svoga sina Skandu u gornjoj desnoj ruci, a u donjoj ruci drži lotos. Gornja lijeva ruka joj je postavljena u gesti blagoslova, a u drugoj ruci drži lotos. Božica je svijetle puti i sjedi na lotosu. Zato je znamo također i kao „Padmasana“. Ovdje, ona je smještena na lavu. Svakome predaniku koji je obožava punoga srca Ona ispunjava želje. Dakle, Skanda je Muruga.

U kršćanskoj tradiciji Njega poznajemo kao….? Arhanđeo Mihael, koji je vođa svih anđela i arhanđela. Isto kao i Muruga, koji je Bog ratnik. On je zapovjednik nebeskih vojski. Tako da su sva Božanska bića i Bogovi pod vodstvom Skande. Vidite li sličnost. Kada mislimo na Božanska bića, kažemo „Da, postoji 300 milijuna Božanskih bića u hinduističkoj tradiciji, ali postoje jednako tako anđeli i arhanđeli, serafini, kerubini. Kada ih sve prebrojimo dolazimo do približnog broja. Dakle, vidite kako se to mijenja ovisno o različitim lokacija. Dakle ovdje vidite Božicu Bhagavati, Skanda Devi. Držeći Murugu u jednoj ruci pokazuje da je ona Majka svih moći. Ona je Majka svih sila. Ona je Majka koja daje moć kojom pokoravamo sve negativnosti. Zato, držeći Murugu, u stvari ne drži samo Njega, Ona drži sve nas. Zato zamislite sebe u krilu Božanske Majke. Što biste napravili? Eh? (Netko: Ništa) Ne biste je povukli za kosu? (Smijeh) Recite mi. Hajde, recite mi. Ne budite sramežljivi. Vidite: jednom kad se nađete u Njezinom krilu, više ne mislite na isti način. Jednom kad joj se predate i sjedite tamo, mislite li da ćete još uvijek imati um koji misli o vanjskim stvarima? Ne. To je potpuno drugačije. Vi postajete dijete. Zato sam vas pitao: Što biste napravili? Naravno sada ovim umom ne znate, ali tada biste je sigurno povukli za kosu.

To me podsjeća na priču od prije petnaest godina. Mislim da sam je već ispričao. Prvi Darshan koji sam imao od Božice je bio od Raja Rajeswari.

Ona je bila prva Božica koja me uistinu privukla jer je Ona moja Ishta Devi. Njezin prvi daršan dobio sam prije petnaest godina. I od toga trenutka uvijek sam želio sjediti u Njezinom krilu. Pa, ona je bila ogromna, znate? (Netko: Jako velika) Pa, ne velika, mislim ne velika Mataji. Ne mislim debela (smijeh) Bila je „bucmasta bucmasta“, da (smijeh).
Sjećam se da je Njezin struk bio samo ovoliki (pokazujući mali obim), ali Njezina ramena su bila velika (pokazujući veći obim) i sjedila je kako je vidite ondje. Uvijek sam želio sjediti u Njezinu krilu i mislio sam „Jednog dana ja ću sjediti u Njezinom krilu.“ I godine su prošle, godine su prolazile i prolazile i jednog dana sam uistinu sjedio u Njezinom krilu, kao prije tri godine. Kažem vam: To je jedna od onih stvari koje ne možete ni zamisliti, jer jednom kad sjednete u krilo Božanske Majke, više ništa nije važno: Tko je tko, što je što? Nije važno, jer je sve Ona. U tom trenutku uistinu shvatite Njezinu veličinu, Njezinu Parashakti i Njezinu Shakti; kako se stapa sa svime i kako je sve Ona. Pogledajte nas: Kada nešto radimo, ograničeni smo na samo jednu stvar koju radimo, a opet se zbog te jedne stvari žalimo. A ona je Shakti svih Shakti koja se stapa sa svime.

U svakom djelovanju, u svakoj sili koja postoji na ovom svijetu, bila ona pozitivna ili negativna, sve je samo Ona. I osoba će to shvatiti tek kad joj sjedne u krilo. Zato sam zadnja tri dana govorio „Sjedite joj u krilo, pustite da Ona sve radi.“ Što vi možete učiniti? Ako je Ona Shakti, ako je Ona ta koja daje moć, za što se trebate brinuti? Pa čak i kad sam to rekao, ljudi mi dolaze, opet govore „Oh znaš… moj um.“ Istina je da um misli, ali što daje ovom umu moć razmišljanja? Zar to nije sama Bhagavati Devi? Ako je veličaju Brahma, Vishnu i Maheshwar, to znači da je Ona moć koja vam daje i moć razmišljanja. Ako je zamolite iskreno, ne glupo, nego iskreno iz srca; Kad kažem ne glupo, onda mislim ne iz uma koji je već ionako pun svega. Samo recite iskreno „Maa, ja stvarno želim to“ kao dijete. Ako je zamolite, Ona će vas prihvatiti. Zapravo, Ona vas prihvaća željeli vi to ili ne, ali vi ćete je osjetiti. Ona će vam pomoći i dat će vam ono što želite. Ovo je veličina Skanda Devi, veličina Bhagavati. U tom obliku, u toj Swarupi, Ona pokazuje da ne drži samo Murugu, ne drži samo Kartiku, Ona drži sve vas. „Postani dijete i ja ću sve učiniti za tebe.“

Skanda Mata ki – Jai! Jagadamba Mata ki - Jai! Durga Maiya ki - Jai!

Novi video uradak sa transkriptom govora

Sri Swami Vishwananda: Jai Gurudev! (Publika: Jai Gurudev!) Danas, četvrtog dana Navaratrija slavimo Božicu Kushmandi. Četvrto pojavljivanje Devi je u obliku Kushmande. Majka dobiva ovo ime jer je stvorila svemir s osmjehom na licu. Kada je postojala samo tama i kada nije postojao svemir Ona ga je stvorila s osmjehom. Vjeruje se da je Ona izvor vječne moći. Božica ima osam ruku i zato je poznata također i kao „Ashtabhuja“. Božanstvo u svojim rukama drži Kamandalu (ćup u kojem yogiji drže vodu), urnu, luk, strijelu, lotos, ćup s vinom, disk i motku. U osmoj ruci drži brojanicu za koju se vjeruje da osigurava uspjeh i mudrost. Na sanskrtu riječ „Kushmandam“ označava bundevu. Od svega povrća koje se nudi kao žrtva obožavanja Božice bundeva je povrće s kojim je Božica Kaushmanda najzadovoljnija. Zato se ona zove „Kushmanda“ Obožava se četvrtog dana proslave Navaratrija ritualima koji su opisani u Sashtrama i Puranama. Obožavanjem ovog oblika Devi iskorjenjujemo tugu i bolesti te produžavamo život, ugled i snagu. Majka Božica je zadovoljna i s najmanjom devocijom i onaj tko punog srca obožava Božanstvo sigurno će pridobiti Njezinu naklonost.

Značenje imena „Ku-shm-anda“ jest kako slijedi. „Ku“ znači mala; „ushma“ znači topla; „anda“ znači kozmičko jaje. Dakle, Ona se smatra stvoriteljem svemira. Svemir je bio samo praznina ispunjena tamom, sve dok Ona nije proširila svjetlo u svim smjerovima kao zrakama od sunca. Često se prikazuje s osam ili deset ruku u kojima drži nekoliko vrsta oružja te kako sjedi na lavu.

Ne moram davati mnogo objašnjenja o Božici Kushmandi, četvrtoj inkarnaciji Božice Durge. Kaže se da je Ona moć kojom je stvoren svemir te ovaj svijet. Naravno, slušate od početka Navaratrija da su sve Božice, iako imaju različite oblike, zapravo jedno. Ali razlika je u tome što su sve Božice postojale čak i prije kreacije, a neke su se pojavile i nakon kreacije, ali Božica Kushmanda se pojavila u trenutku stvaranja. Ona se manifestirala kroz kreaciju, u trenutku kada se stvarao Svemir. Sila stvaranja u tom trenutku je bila Kushmanda. Molitva ovoj Božici otklanja sve tuge, bolesti te dariva mnogo snage za život, mir, ugled i radost. Molimo se Božici Kushmandi da svakog od nas obaspe svojim blagoslovom.

Tko god je se prisjeća, tko god je se ne prisjeća, ljudi koji znaju za Nju, ljudi koji ne znaju za Nju, neka Njezina ljubav, Njezina milost bude nad svim ljudima, tako da oni pronađu istinsku sreću i istinsku radost. Sada ću pustiti Chatura da čita Saptashati. Jučer sam vam već objasnio ono o čemu je čitao, zato sada ne moram puno govoriti. Samo da znate da su Sumbha i Nishumba dva demona kralja koja predstavljaju strast i ljutnju te njihove sluge Chanda i Munda te Dhuralocan koji simbolizira nešto uzeto na silu, kao na primjer kada nešto želite i to ne dobijete te onda to zgrabite od nekoga. Zgrabite to, a ta sila se zove Dhuralocan. Druga dva demona Chanda Munda su sluge strasti i želja, ljutnje i mržnje.
Jagadambe Mata ki – Jai!

(hvala Phalguni na prijevodu)

Diwali

Diwali ili Dipawali, (na sanskrtu znači red lampi) vrlo je važan festival u Hinduizmu, Budizmu, Sikhizmu i Jainizmu te je i nacionalni praznik u Indiji. Pristaše svih religioznih skupina slave Diwali – festival svjetla. Ljudi pale svijeće koje se sastoje od pamućnog fitilja koje se stavi na male glinene posude ispunjene uljem – te se time proslavlja pobjeda dobra nad zlim unutar svakog pojedinca.

U Hinduizmu to označava povratak Rame nakon 14 godina egzila koje je proveo u šumi te njegovu pobjedu nad Ravanom. Legenda kaže da se ljudi u Ayodhyi (glavnom gradu njegova kraljevstva) dočekali njegov povratak paljenjem reda (avali) svijeća (dipa) i od tuda potjeće ovo ime; dipawali.

U južnoj Indiji ovaj dan označava pobjedu Krišne nad Narakasurom. S vremenom ova se je riječ preoblikovala u Diwali u Hindusa i Dipawali kod Nepalaca.

U Janaizmu Diwali označava postizanje Nirvane uz pomoć Mahavire 527.g. prije Krista.

Kod Sikha on označava iluminaciju grada Amritsara slaveći povratak Guru Har Govind Ji-ja (1595-1644), šetog po redu gurua u Sikhizmu koji je bio pritvoren sa još 52 hinduistička kralja u Tvrđavi Gwalior od Kralja Jahangira. Nakon što je oslobodio ostale zatočenike otišao je u Harmandir Sahib (Zlatni Hram) koji se nalazi u svetom gradu Amritsaru, gdje je dočekan od sretnih ljudi koji su zapalili svijeće kao doček velikom guruu. Zbog ovoga Sikhisti nazivaju Diwali još kao Bandi Chhorh Divas – „dan oslobođenja zatočenika“.

Na ovaj dan mnogi nose novu odjeću te dijele slatkiše i kolače. Duhovno značenje Diwalija je „svjesnost unutrašnjeg svjetla“.

Središnja misao hinduističke filozofije je pretpostavka da postoji nešto izvan fizičkog a što je čisto, vječno, i beskrajno – a to se naziva Atman. Kao što mi slavimo rođenje fizičkog tijela, Diwali je proslava ovog unutrašnjeg svjetla, posebno znajući da ono svojim sjajem prekriva tamu (tj. otklanja prepreke i raspršuje neznanje). Sa spoznajom Atmana rađa se samilost, ljubav i svjesnost jedinstva svih stvari. Ovo donosi Anandu (unutrašnju radost i mir).

Diwali se proslavlja bučno, kao npr. bacanjem petardi i ostalih pirotehničkih sprava, zatim svijećama, cviječem, dijeljenjem slatkiša te religioznim štovanjem.

Iako priča iza Diwalija varira od religije do religije, sama suština je nepromjenjena – slavljenje unutrašnjeg svjetla (Atman) odnosno prepoznavanjem realnosti unutar svih stvari (Brahman).

Sretan Diwali svima!

Shirdi Sai Baba - Mahasamadhi i Dhanteras

Danas u juro održala se yagna posvećena Shirdi Sai Babi. Program je trajao 5-6 sati. Swami je iznenadio svih sa nekoliko priča iz svog djetinjstva. Ispričao je kako mu je Shirdi Sai ušao u život te otpor koji je imao kod kuće kada je počeo skupljati prve slike božanstava. Naravno pričao je dosta o samom Sai Babi te nam je pokušao prenijeti veličinu ovoga sveca. Slike su sa današnje proslave.
Satchidananda Satguru Sainath Maharaj Ki... Jai!

DHANTERAS

Dhanteras je festival koji se slavi dva dana prije Diwalija. Ovaj dan se slavi Majka Lakshmi budući da se vjeruje da Ona posjećuje svaku kuću na taj dan svake godine. Ljudi na taj dan rade Lakshmi puje (ceremonije) te također mole Gospodina Kuberu koji je zadužen za financije. Ovaj dan je iznimno važan za poslovne ljude i trgovce te se na taj dan svake godine završava službeno fiskalna godina te se zatvaraju računi. Radnicima se daje dodatni bonus na plaće. Na taj se dan uređuju kuće i uredi. Posebno se bojaju ulazi tradicionalnim motivima koji se nazivaju rangoli koji označavaju dobrodošlicu Božici bogatstva i prosperiteta. Također se svijeće drže upaljenim cijelu noć. Danas je Swami izveo posebnu Kubera puju koja je trajala nekoliko sati. Slike prikazuju dio atmosfere.
Prem se bolo Lakshmi Mata ki....... JAI!

Shirdi Sai Baba - Mahasamadhi

Danas je Mahasamadhi Shirdi Sai Babe. On je bio veliki Indijski guru i jogi. Njegova pojava računa se 28 rujna 1835. Njegov svjesni odlazak iz tijela (mahasamadhi) pada na današnji dan, 15 listopada 1918. On je za života načinio mnoga čuda. Mnogi ga štuju dan danas u cijelom svijetu, posebno u Indiji. Sai Baba znači poštovani otac. Shirdi je selo odakle on potječe. Prakticirao je hinduističke i muslimanske religiozne rituale te je s time pokušao pomiriti ove dvije religije. Često je znao uzviknuti: Allah Malik – Gospod je jedini zaštitnik. Nije gajio ljubav za prolazne stvari te je uvijek boravio u stanju samospoznaje. Shirdi Sai Baba je podučavao moralne norme ljubavi, opraštanja, pomaganja drugih, milosrđa, zadovoljstva, unutrašnjeg mira, predanosti Bogu i guruu. Učenja su mu spajala elemente Hinduizma i Islama te je pokušavao unijeti sklad između ovih dviju religija. Davao je naglasak i važnost predanosti Bogu – bhakti – Njegovoj volji. Govorio je i o važnosti i potrebi vjere i predanosti svom duhovnom učitelju (guruu). Sai Baba nije pisao. Njegova učenja su se prenosila usmenim putem, najčešće se bila kratke upute prije nego veliki govori. Sai bi tražio od svojih učenika novac (dakšinu) te bi je kasnije davao siromašnima. Naglašavao je važnost služenja i pomaganja drugih.
Satchidananda Satguru Sainath Maharaj Ki.... Jai!

Novi video uradak

Predstavljam snimku trećeg dana Navaratrija. Nastavci slijede ovih dana. Jai Ma!

Novi video iz Bhakti Marga radionice (2)

Drugi dan Navaratrija. Swami Vishwananda objašnjava aspekt Božanske Majke pod imenom Brahmacharini koja je oličenje strpljivosti i ustrajnosti. Swami u ovom govoru potiče sve na poniznost.

Novi video iz Bhakti Marga radionice

Sa radošću predstavljam novi video uradak iz naše DVD radionice. To je tek prvi u novoj seriji. U ovom prvom dijelu Swami Vishwananda prvog dana Navaratrija priča o Durga Mati. Ona ima na tisuće imena. Sve ove aspekte Božanske Majke svodimo na jedan aspekt shakti (energija, moć). Ona otklanja naše nevolje. Ona je početak i kraj. Ona je energija koja pomaže Bogu u stvaranju, održavanju kreacije te uništenju. Među mnogim njezinim imenima napomenimo samo neke: Kali, Lakshmi, Saraswati, Majka Marija, itd. Jai Ma!

Swami Vishwananda u Beču

Sreća i sigurnost (1)

Prije nekog vremena osjetio sam nadahnuće da napišem nekoliko riječi o ovoj temi koja me je zaintrigirala budući da sam nekako intuitivno shvatio da nekako svi mi težimo istome, a to je sigurnost i sreća ma gdje god se nalazili i što god radili u životu. Čak i himalajski jogi traži sigurnost u nekoj od pečina od vremenskih neprilika, ali i od opasnih životinja, pa možemo reći i od neželjenih posjetitelja prije svega zapadnjaka koji nose mnogo nemira u sebi. Čak i prosjak sa ono malo krpa na sebi s koricom kruha koji nađe mjesto negdje pod mostom na starom madracu može biti puno vezaniji za tu trenutnu sigurnost koju mu pruža to utočište nego neki poslovni čovjek sa velikim mjesečnim primanjima. Pa da dalje ne davim pročitajte i sami. Komentari na ovu temu su poželjni.

Svi na ovom svijetu u principu tražimo dvije stvari: sreću (vječno blaženstvo i radost) i sigurnost (sigurno utočište).

Duhovni ljudi (oni koji svjesno traže vrata za bijeg iz okova ove maye – iluzije) i takozvani svjetovni ili materijalno orijentirani ljudi (oni koji većinom nesvjesno pokušavaju zadovoljiti čežnju duše pretpostavljajući da će ovaj svijet zadovoljiti želje njihovih srdaca) nalaze se na istom, da tako kažem, brodu jer se bore s istim stvarima.

Obično duhovni ljudi (značenje riječi duhovni, po mom skromnom mišljenju, se pogršno interpretira) smatraju sebe vrjednijima od materijalnih ljudi misleći da su na višoj razini jer su na neki način svjesni puta kojim hodaju, ali to je pogrešno. Često puta ne vide zamke svog razmišljanja. Duhovni razvoj ne zavisi o toga koliko si svjestan svoje duhovnosti, već o poniznosti i prihvaćanju svega što ti Bog stavi na put.

Neki ljudi možda ne znaju ništa o duhovnim učenjima i vježbama, ali ako prihvaćaju bogomdane dužnosti, ma kojegod one to bile, obavljajućijih ih s ispravnim stavom te ako slijede temeljna načela moralnog ponašanja, koja su sastavni dio svih svjetskih religija i urođena su svim ljudskim bićima, bez obzira koliko to duboko spavalo u njima, oni se prirodno razvijaju; njihova srca se pročišćavaju i spremaju primiti više božanske ljubavi.

Po svijetu možete naći mnogo jednostavnih seljaka koji su utjelovljenje te prirodne radosti i ljubavi. Oni ne vježbaju jogu i meditaciju, ne pristupaju seminarima za samoizlječenje niti čitaju knjige za samopomoć te New Age psihologiju.

Zašto onda duhovni ljudi koji znaju sva ta učenja napamet i mogu dati savijet za bilo koji problem sami sebi ne mogu pomoći?

Mnogi lebde visoko na duhovnim visinama među oblacima tuđih interpretacija svetih pisama i mudrosti (obično se skrivajući iza njih), ali u isto vrijeme ne mogu vidjeti oblake vlastite oholosti a time i neznanja.

Hodajući sa visoko podugnutim nosevima prema nebu zaobilaze ono što bi u prvom redu trebali činit: raditi na sebi! Često sude onima koji se s njima ne slažu, gledajući druge s visine, posebno one koji nisu “duhovni”.

Prije ili poslje dolaze u slijepu ulicu svog prosuđivanja. Nije moguće izaći iz tog mentalnog labirinta bez duhovnog vodiča, bez učitelja koji će im ukazati na njihova pogrešna dijelovanja i osvijetliti im put koji vodi cjelokupnom duševnom ispunjenju.

(nastavlja se)

Moj Guru i moj Prijatelj (5)

Jednom tog istog ljeta, šetao sam naokolo najmanje pola sata tražeći Gurudevu. Naravno, nije bio naokolo. Kako nisam znao na koji način utrošiti vrijeme odlučio sam posjetiti kapelicu. Pred vratima sjedio je gurudeva na stolici te rekao da sjednem pored njega. Tako sam sjeo na podu pored njega. Rekao mi je: „Ne brini, sve će biti dobro, u redu?“ „U redu!“, odgovorio sam. Ali pomislih u sebi: „O Bože, što li će se sada dogoditi sa mnome?“

Nakon kratkog perioda tišine okrenuo je glavu i pozvao ruskog momka po imenu (usput rečeno – nikada se meni nije obratio poimenice!), koji je bio otprilike mojih godina, te mu dao znak da sjedne pored njega. Gurudeva je počeo naočigled obični razgovor sa momkom te sam se i ja htio uključiti u razgovor, ali nekako su me obojica ignorirali. Onda su obojica otišli u kapelicu. Ja sam ostao sjedeći na hladom kamenom podu pred vratima kapelice. Nakon pet minuta momak je izašao sa osmjehom na licu. Pokazao mi je desnu ruku koju je krasio najsjajniji dijamant kojeg sam ikada vidio. Odvratio sam mu osmjeh, ali iznutra sam osjetio duboku bol. Kasnije sam razumio da mi je Gurudeva želio zdrobiti ego time što ga je najprije razotkrio.

Ovaj događaj naočigled može zavarati te ljudi mogu pomisliti da on voli neke više nego druge. Ali shvatio sam da to nije istina. On samo zna točno što njegova djeca trebaju u tom trenutku i to im i daje.

Cijeli sam svoj život tragao za srećom u vanjskom svijetu, ali on mi je pokazao da samo Ljubav koja spava duboko u mome srcu može me učiniti sretnim. Odjetnom mi je sinulo da on već zna za konflikt u mojem umu kada je rekao, „Ne brini“. Shvatio sam da sam ja primio mnogo dragocjeniji dijamant od svog Gurua nego ruski momak – njegovu disciplinu!

Do sada moj Gurudeva nije ništa materijalizirao za mene, iako je uvijek materijalizirao prstenje i ostali nakit za druge ljude. Ali nevidljivi prsten na mojem prstu uvijek me podsjeća na činjenicu da najvrijedniji dijamant ne leži na nečijem prstu već u njegovom srcu: LJUBAV.

Sreo sam Sri Swamija Vishwanandu za vrijeme mojih najtežih trenutaka u životu (studeni 2006) samo jedan dan nakon što je moja baka počinila samoubojstvo i to na isti način kao i moj djed nepunih godinu dana prije. Moji djed i baka su bi bili jako dragi budući da sam proveo veći dio djetinjstva s njima .Ne znam što bi mi se bilo dogodilo na se on nije pojavio u mome životu i da me nije izvuko od jada u kojem sam bio. Moja je dužnost bila, ne samo kao učenika već i kao priajtelja, da stanem uz svog Gurudevu za vrijeme njegovih najtežih trenutaka.

- Prabhu Dyutidharananda
Springen, July, 2009.

Moj Guru i moj Prijatelj (4)

Pogledajmo samo Boga... On je Vlasnik svega ali jednu stvar nema: našu ljubav. Zamisli da imaš sve, a da ti nedostaje jedna stvar – kako žudljiva bi bila tvoja težnja da dobiješ to? Na isti način Bog žudi za nama. Ali mi smo zbunjeni mayom; slijepi smo. Jedino nas guru može dovesti Bogu. Kao što Bog žudi za nama, isto tako guru žudi za našom samospoznajom. Ali moramo biti posvećeni i predani inače nećemo doći do najvišeg cilja. I naše predanost i posvećenost se iskušava u prilikama kao što je bio rujan 2008.

Kao što je Gurudeva rekao za Gurupurnimu ove godine (2009): Krist je imao tisuće sljedbenika, ali se smatra da je imao dvanaest učenika. Ali zapravo imao je svega dva učenika: Ivana Apostola i Mariju Magdalenu jer njih dvoje su bili jedini koji su bili s njim kada je patio na križu.

Predanici dolaze i odlaze; učenici su oni koji ostaju ustrajni na duhovnom putu zajedno sa svojim duhovnim učiteljem bez obzira što se događa u svijetu dualnosti. Je to je ono što ustinu i jeste: dualnost. To znači da mi uvijek sudimo stvari sa našim umom. Ali naš um ne vidi stvari kakve one jesu već ih vidi sa svoje točke gledišta. Ali kada slušamo svoja srca možemo dobiti pristup višoj svjesti i vidjeti stvari kakve one uistinu jesu.

Tko smo mi da sudimo? Mnogi od onih koji su otišli učinili su to jer su imali određenu sliku u svojoj glavi kakav bi satguru trebao biti. I kada se njihova očekivanja nisu ostvarila izgubili su povezanost koju su osjećali kada su zakoračili na duhovni put. Ali očekivanja uvijek donose patnju i to je jedna od najvrijednijih stvari koju me je moj Gurudeva podučio.

Želim dati nekoliko primjera. U ljeto 2007 proveo sam u Steffenshofu, tadašnjem ašramu, otprilike dva-tri tjedna. To je bilo po prvi put kada sam sa Gurudevom proveo duže vrijeme. I za vrijeme tog boravka imao sam snažnu čežnju da uvijek budem u njegovoj fizičkoj prisutnosti tako sam uvijek šetao naokolo s namjerom da ga sretnem i budem s njim. Ali svaki put kada sam očekivao da ga vidim bio sam razočaran. On je naočigled uvije nestajao kada sam htio biti s njime. Ali uvijek kada bih odlazio prema nekom mjestu da nešto učinim pojavio bi se te pričao sa mnome. Naučio sam tada da ništa ne očekujem, jer iz očekivanja uvijek nastaje razočaranje budući da ego nikada ne može dobiti dovoljno užitka.

(nastavlja se)

Jedno osobno iskustvo i doživljaj Navaratrija

Život je igra, igraj ga!

Da zaista, naš Guruji nam stalno prenosi tu poruku. Kroz cijelu godinu slavimo razna božanstva, radimo im puje, abisheke, yagne. To mi pomaže da mi se otvori srce i da spoznam istinu bivanja božanske energije u meni i oko mene.

Tako smo se i za Navaratri igrali, pjevali Majci, zazivali njeno ime, radili joj puje, abishek, yagne. Svaki dan nam se Božanska majka odazivala na naše molitve, kupala nas u svojoj energiji i nagrađivala nas svojom fizičkom prisutnošću.
Bilo je dirljivo svakodnevno gledati Gurujija kako razgovara s Njom, smije se i čeznutljivo gleda u Njen lik.

Osmi dan Navaratrija imali smo priliku sudjelovati štovanju devet aspekata Božanske Majke Durge. Swami je za tu prigodu odabrao devet djevojčica koje su bile obučene kao Božanske Majke. Svaka je držala u ruci svoj simbol koji je aspekt predstavljala. Božanska Majka Kali me se najviše dojmila, sasvim drugačija od ostalih, nimalo nježna, što više zastrašujuća, ali opet... puna ljubavi.

S toliko poniznosti Swami je svakoj štovao stopala ispirući ih vodom, namazao ih nekom mašću, dao svakoj poklon i ponudio prasad. To je bilo toliko stvarno, toliko snažno.

Guruji mi stalno pokazuje kako moram biti ponizna, tako je i ovaj put pokazao svoju potpunu predaju Božanskoj Majci. Svakoj se naklonio i poljubio joj stopala, a na kraju se ispružio po podu ispred njih u znak potpune predaje.

I svi smo mi imali prilike prići, pokloniti se Majci na način kako se već tko osjećao. Moj osobni pristup je bio da je sve to čak i više od igre. U svakoj djevojčici bilo je nešto dublje u njihovim očima, njihov mir i dostojanstvo govorilo mi je da tu ispred mene sjedi neopisivo veća i jača energija do samih djevojčica. Mi smo uistinu imali daršan svih devet aspekata Durge! Svakoj sam poljubila stopala i osjećala sam neopisivu ljubav i sreću.

Deveti dan je bio vrhunac svih događaja! Guruji nam je najavio ples Božanske Majke Kali u kojem će ubiti demona. Kada se pojavio u liku Kali, ostala sam bez daha. Naš Guruji je Božanska Majka. Omotan u crveni sari, raspuštene kose, s krunom na glavi, bio je oličenje ženske energije, ženske ljepote ali ne i nježnosti. Ipak je to bila Kali. Oko vrata mu mala od odrubljenih glava demona, u ruci mač i koplje s tri vrha, ples u ritmu bubnja... Krv se sledila, dah nestao. Demon je ubijen, odrubljena mu glava leži na podu, a Kali i dalje u ritmu bubnja pleše i maše mačem. O Bože moj, što dalje slijedi? Iščekivanje, bojim se gledati taj ples, taj zamah mačem. najednom okret i mačem udara po biljci koja je stajala iza, udara po pladnju na kojm stoje darovi Majke Zemlje. Osjeća se naboj u zraku, strah...

Spazih Pritalu koji je pobjegao sa scene i sakrio se iza trojice za svaki slučaj. Kada sam to vidjela, obuzeo me još jači strah, a Kali i dalje pleše i maše mačem...
Ali, Kali je naša zaštitnica, ona ubija samo demone u nama, da bi nas spasila od njihovih negativnih djelovanja. Ona nas voli i štiti na svoj specifičan, zastrašujuć način. To je naša majka, brižna i puna ljubavi.

O dragi moj Guruji! Hvala ti što si mi omogućio tako divne prizore, dao mi Božansku Majku, da spoznam njenu prisutnost, ljubav i brižnost. Ti si ta Božanska Majka! Ti si moje sve!

Jai Gurudeva!

Kanupriya

Bhavani Ashtakam

Napisao Sri Adi Shankaracharya, preveo P. R. Ramachander

Ovaj prekrasni Stotram Adija Shankare može dotaknuti do suza svakoga tko ga pročita. Ako je on, koji je velika duša, sebe tako opisao, zamislite u kakvom smo stanju neznanja svatko od nas.




Nikakva majka niti otac,
Nikakav rođak niti prijatelj,
Nikakav sin niti kćer,
Nikakav sluga niti suprug,
Nikakva žena niti znanje,
Niti moje opredjeljenje da budem neženja,
Nisu moje utočište u koje se mogu uzdati, Oh Bhavani,
Zato si Ti moje utočište i moje jedino utočište, Bhavani.

Ja sam u ovom oceanu rođenja i smrti,
Ja sam kukavica, koja se ne usuđuje suočiti sa boli,
Ispunjen sam žudnjom i grijehom,
Ispunjen sam pohlepom i željom,
I vezan sam ovim beskorisnim životom kojim živim,
Zato si Ti moje utočište i moje jedino utočište, Bhavani.

Niti znam kako dati,
Niti znam kako meditirati,
Niti znam raditi tantru,
Niti znam kako moliti,
Niti znam kako obožavati,
Niti poznajem umjetnost joge,
Zato si Ti moje utočište i moje jedino utočište, Bhavani

Ne znam kako biti pošten,
Ne poznajem put do svetih mjesta,
Ne poznajem načine spasenja,
Ne znam kako uroniti svoj um u Boga,
Ne poznajem umjetnost ljubavi,
Ne znam kako vježbati strogosti, oh, Majko,
Zato si Ti moje utočište i moje jedino utočište, Bhavani

Činim loša djela,
Zadržavam se u lošem društvu,
Imam loše i grešne misli,
Služim lošim učiteljima,
Pripadam lošoj obitelji,
Uronjen sam u grešna djela,
Gledam s lošim namjerama,
Pišem zbirku loših riječi,
Uvijek i uvijek,
Zato si Ti moje utočište i moje jedino utočište, Bhavani.

Niti poznajem stvoritelja,
Niti Gospodara Lakshmi,
Niti poznajem gospodara svih,
Niti poznajem gospodara Deva,
Niti poznajem Boga koji stvara dan,
Niti Boga koji gospodari noću,
Niti poznajem bilo koje druge bogove,
Oh, Božice kojoj se uvijek klanjam,
Zato si Ti moje utočište i moje jedino utočište, Bhavani

Dok sam u vrućoj diskusiji,
Dok sam uronjen u jad,
Dok patim od nesreće,
Dok putujem daleko,
Dok sam u vodi ili vatri,
Dok sam na vrhu planine,
Dok sam okružen neprijateljima,
I dok sam u dubokoj šumi,
Oh Božice, ja se uvijek klanjam pred Tobom,
Zato si Ti moje utočište i moje jedino utočište, Bhavani

Dok sam siroče,
Dok sam izrazito siromašan,
Dok sam pogođen bolešću i starosti,
Dok sam užasno umoran,
Dok sam u bijednom stanju,
Dok sam do grla u problemima,
I dok patim od ozbiljnih opasnosti,
Ja se uvijek klanjam pred Tobom,
Zato si Ti moje utočište i moje jedino utočište, Bhavani

Transkript govora sa daršana Swamija Vishwanande

Dragi svi. U subotu smo imali daršan u selu Springen. Sala je bila puna kao i uvijek. Bila je tu i jedna grupa od tridesetak talijana koju su nam se pridružili u pjevanju te su izveli nekoliko bhajana na talijanskom jeziku. Slijedi transkript Swamijevog govora. Hvala Phalguni na proptnom prevodu.

Jai Gurudev! Postoje dva pitanja koja me ljudi često pitaju. Prošli tjedan netko me pitao „Swamiji, jesi li vidio Boga? To je prvo pitanje, a drugo je bilo „Vjeruješ li u smrt?“ Dobro pitanje. Što se tiče prvog pitanja. Da, ne samo jedan put, zapravo svaki dan. Svaki dan vidim Božansku Majku i vidim Boga, jer Božansko je unutar svih bića koja dišu. Zato je Darshan Božanskog uvijek prisutan. Ako imaš oči da to vidiš, onda ćeš vidjeti. To je Krist rekao, zar ne? Odakle cjelokupno mnoštvo bića dolazi? Zar ne dolazi od Boga?

I gdje svi oni idu? Idu prema Bogu. Neki kažu da smo kažnjeni, u što ja uopće ne vjerujem. Mi sami sebe kažnjavamo. Sami sebe činimo nesretnima. Kada smo daleko od svjetla, u tami smo, zar ne? Mi imamo taj izbor. Ako želite biti u svjetlu, onda ćete vidjeti svjetlo. Ali ako odbijate vidjeti svjetlo, ne žalite se da ne vidite svjetlo. Ako sjedite u mračnoj sobi i kažete „Mračno je, mračno je“ i ne želite se preseliti u susjednu sobu, u kojoj je svjetlo, zašto se onda žalite? Ista stvar: Božansko je uvijek prisutno. Ako želite vidjeti Božansko, onda ćete Ga vidjeti, ali morate biti iskreni u svojoj želji.

Mnogi ljudi kažu „Swamiji, ja želim vidjeti Božansko, ali…..teško je.“ Ali, samom spoznajom da je Bog uvijek prisutan, imat ćete Njegov darshan. Kao što sam jednom rekao: „Ne radi se o tome ako vidite svjetlo, da to svjetlo možete nazvati Bogom. Dobro je ako On dođe u obliku svjetla. Budite sretni zbog toga. Ali ipak, svjetlo ima ograničenje. A Konačni nema granica. Vi udišete Konačnog. Vi živite Konačnog. Vi ste dio Konačnog i to je pravi darshan. Zato nema smisla tražiti nešto što ima ograničenje. On je u vama. Zato: „Da, svaki dan imate Njegov darshan sa svakom osobom koju sretnete. Svakim poslom koji obavljate, vi služite Boga i ako samo kažete sebi „Da, vidim Božansku Majku svaki dan u svakom biću“, uistinu ćete vidjeti Božansku Majku u svakom biću.“

Što se tiče drugog pitanja, je li vjerujem u smrt. Pa, ne, ne vjerujem. Koliko vas vjeruje u smrt? Molim vas budite iskreni. Podignite ruku. Koliko vas vjeruje u smrt? Nitko? Oh, napokon jedna osoba koja je iskrena. Vrlo dobro. Jeste li sigurni da ne vjerujete u smrt. Rekao sam, iskreno, eh? Budite malo iskreni, samo malo prema sebi. Dajte mi odgovor molim vas (Osoba 1: Guruji, ovisi na što gledamo. Ako gledaš tijelo, postoji neka promjena koju možemo nazvati smrću. Ako gledaš dušu, može biti drugačije.)
Osoba 2: Da, sličan odgovor. Rekao bih da vjerujem u smrt, ali ja vjerujem da smrt sve mijenja. A ono što ostaje je transformirano, a to je također Bog.“ )

Da, vrlo dobro. Dakle, rekao sam da ne vjerujem, jer ja znam da ne postoji. To je jedna od iluzija, kao i mnoge druge iluzije koje je Bog stvorio. Zato sam rekao „Ne vjerujem u smrt.“ Ja znam da sam vječan i besmrtan. Naravno, pritom ne mislim na tijelo. Tijelo ima svoje granice. Podsjeća me na Sri Paramahamsu Ramakrishnu. Ako niste čuli za njega. Postoji lijepa knjiga koja se zove „The Gospel of Sri Ramakrishna“. Pročitajte je. Vrlo je inspirativna. Mnogo će vam pomoći na duhovnom putu. Sri Ramakrishna je živio u 19. stoljeću. Umro je 16. kolovoza 1886. U hinduističkoj tradiciji je običaj: kada umre muž, žena mora razbiti ili ukloniti sav nakit. Pretpostavljam da je i ovdje ista stvar? Ili se još više nakite? Dakle, u hinduističkoj tradiciji je tako. Treba ukloniti sav nakit. Tako je Sarada Devi, žena Ramakrishne uvijek nosila narukvice, koje je dobila od Ramakrishne na vjenčanju. Kada se oženio Saradom Devi Ramakrishna je imao 23 godine, a njegova žena pet. Šokantno, zar ne? Ali u to vrijeme to je bilo normalno. Ramakrishna je umro u 50-oj godini. Punih 27 godina nosila je taj nakit na ruci i nikad ga nije skidala. Narasla je i naravno nakit je postao jako uzak na njezinoj ruci. Zato se pitala kako će razbiti te narukvice i odlučila da će ih sasjeći. Kad ih je krenula odsjeći, začula je glas Ramakrishne kako joj govori „Sarada Devi, što radiš? Zašto razbijaš te narukvice koje sam ti ja dao? Misliš li da sam mrtav? Ja nisam mrtav. Još sam živ. Samo sam se preselio iz jedne sobe u drugu.“ Isto kao sunce. Kada zalazi, svi kažemo da je mrak, zar ne? Ali kada sunce zalazi, negdje drugdje je dan. Ista stvar: Kada se dogodi smrt, negdje drugdje se događa rađanje, u drugim sferama ili drugim razinama duhovnosti. Stoga, u stvarnosti nisi mrtav.

Da se vratim na tvoje pitanje: Mi previše pripisujemo smrt tijelu, ali svijest ima Božju moć da stvori novo tijelo ako želi. To možete vidjeti u životima svetaca, koji, iako su mrtvi, mogu se pojaviti u fizičkom tijelu osobi koja im se molila. Nitko ne može izbjeći smrt. Svi znamo za smrt, ali je ne želimo vidjeti, ne želimo u nju vjerovati. Kada vjerujemo u nju, onda vidimo samo njezin najstrašniji i najužasniji dio, ali ne vidimo njezin prekrasni dio. Ne vidimo taj most, kada nas Voljeni zove i kaže „Dođi, prijeđi most i dostigni me.“ Zato uopće nije užasna. Kao što je Sv. Franjo rekao u trenutku umiranja „Dobrodošla sestro smrti“. To šokira smrt, jer odagnaš svu moć straha i stvaraš tu veliku radost. Ta velika radost spoznaje da se krećeš prema višem stupnju, da se krećeš prema svom Voljenom (Bogu).
Jai Gurudev!

Sveti Franjo Asiški (1182-1226)

"Pozdravljam te, sveta Gospo, preuzvišena kraljice, Majko Božja i uvijek Djevica! Izabrao te presveti Otac i s presvetim i predragim Sinom i Duhom Svetim utješiteljem posvetio!"

Da je sv. Franjo Asiški u povijesti Crkve bio jedan od najvećih i najvjernijih nasljedovatelja Isusa Krista, o tome nema nikakve dvojbe. Potvrđuje to i činjenica da ga već za života nazvaše "drugim Kristom". Bez Isusa Krista, uostalom, bio bi neshvatljiv ne samo njegov život nego i samo njegovo veličajno djelo što ga je ostvario u obnovi vjere i duhovnog života u Kristovu kraljevstvu na zemlji.

Posve je prema tome razumljivo da ga je boljelo kad je, promatrajući svijet oko sebe, zapažao koliki žive u grijehu i bez istinskoga smisla života, koji može biti samo u Bogu, samo u prihvaćanju, nasljedovanju i ljubavi prema Isusu Kristu. Zato je kao izvan sebe i plačući znao lutati asiškim ulicama i vikati: "Ljubav nije ljubljena, Ljubav nije ljubljena!"

Jedne je noći u Porcijunkuli, u crkvici Gospe Anđeoske, molio Isusa za obraćenje čitavoga svijeta. Kažu da mu se tada ukazao Isus i da mu je rekao: "Franjo, ti nisi svjestan što moliš!" I što sada? Ne odustajući od svoje molbe, obratio se s punim pouzdanjem Isusovoj Majci: "Presveta Majko, moja su braća i tvoji sinovi. Pridruži ih sve meni i zamoli svoga Sina da se nitko od njih ne izgubi!"

Da, Franjo je imao puno pouzdanje u Majku Božju, u Majku Dobrote. Štovao ju je svim srcem, utjecao joj se gotovo djetinjski u svim svojim potrebama i tjeskobama. Nakon Isusa nikoga nije toliko ljubio kao nju. Kad se zna kako je sav bio predan Isusu i koliko ga je ljubio - kako bi se drugačije mogao odnositi prema Onoj koja je bila njegova Majka?! Stoga joj se ovako obraćao: "Pozdravljam te, sveta Gospo, preuzvišena kraljice, Majko Božja i uvijek Djevica! Izabrao te presveti Otac i s presvetim i predragim Sinom i Duhom Svetim utješiteljem posvetio!"

Upravo je u tome, njezinu Božjem materinstvu, spoznao, priznavao i promatrao svu njezinu veličinu: "Sveta Marijo Djevice, ni jedna od svih žena rođenih na zemlji nije slična tebi, kćeri i službenici preuzvišenog Kralja, Oca nebeskog, majci presvetoga Gospodina našega Isusa Krista, zaručnici Duha Svetoga!"

Toma Čelanski, izvorni Franjin životopisac, tvrdi za njega: "Iznad svega, Franjo je poniznost Isusova utjelovljenja i ljubav njegove muke tako duboko nosio u svojoj pameti, da je teško mogao misliti na išta drugo..." Zato je, kaže drugi njegov životopisac, sv. Bonaventura, "neizmjerno ljubio Majku Gospodina Isusa, jer je Gospodina Veličanstva učinila našim bratom i ishodila milosrđe." Franjo povezuje Mariju naročito s dva otajstva našega otkupljenja i spasenja, što su mu najviše i bila na srcu i koja je najviše častio: Utjelovljenjem i rođenjem Sina Božjega od Djevice Marije, te njegovom mukom i smrću na križu, gdje uz njega bijaše i njegova presveta Majka. Mariju promatra kao osobu koja se nikada ne može odijeliti od otajstva spasenja, već naprotiv kao najuže povezanu sa Sinom koji je to spasenje ostvario. Štoviše, što se nas tiče, prema Franji Marija nam neprestano pruža svoga Sina i nikada nas ne prestaje pozivati da ga primamo, živimo, da mu se molimo, u nj pouzdajemo, nasljedujemo i radimo kao On, naš brat, da bismo s njime putovali prema Bogu.

Franjo se naravno, kao pravi štovatelj Marijin, nije zaustavljao samo na njezinu veličanju i ljubavi prema njoj. Odnosno - što vjerojatno i ne bi trebalo napominjati - njegova je ljubav prema Mariji, kao i ona prema Isusu Kristu, bila uvijek djelotvorna, stvarno primjenjivana na vlastiti život i usmjerena na bližnjega, naročito siromašnoga i nevoljnika. Nasljedujući je u svim krepostima najviše mu je prirasla srcu njezina, kao i Isusova poniznost i siromaštvo, te ih je najviše sam živio a za druge u tome imao najviše razumijevanja. Govorio je: "Kada, brate, vidiš nekog siromaha, pred tebe je stavljeno zrcalo Gospodina i njegove siromašne Majke. Isto tako moraš u bolesnicima vidjeti koju je nemoć Isus (i njegova presveta Majka) preuzeo na sebe." Htio je time reći da siromasima i bolesnicima moramo iskazivati pozornost i činiti im dobro, kao da to činimo samom Isusu i Mariji.

Da bi sudjelovali takvom djelotvornom siromaštvu, upozoravao je i svoju subraću da se ugledaju na Krista koji je, govorio je: "bio siromašan, živio od milostinje, a s njime i preblažena Djevica, Majka njegova..."

Dakako, to su samo neke karakteristične crte Franjine pobožnosti, ljubavi i nasljedovanja Majke Božje, a za više od toga bilo bi potrebno izaći iz okvira ovoga osvrta i reći još mnogo toga. Franjo je bio evanđeoski čovjek, čovjek koji je živio prema Isusovu evanđelju. Iz toga je crpio i svoju odanost Isusovoj Majci. Evanđeoske stranice, čitane u kristološkom ključu i projicirane na stvarnost uvijek djelotvornu na spasenjskom Božjem planu, oblikovale su u Franji sliku Marije koju nikada ne prestaje nazivati "Majkom dobrote". Za sebe, za subraću, za čitav svijet.

Moj Guru i moj Prijatelj (3)

U tom sam trenutku spoznao što znači sakhi bhav. Različita stanja emocije ili bhave ne odnose se samo na odnos između duše i Boga, već i između učenika sa svojim guruom. Kao što hinduistički sveti spisi tvrde: acharya devo bhava, što hoće reći: moj učitelj je moj Bog. Sada znam da je ovakva vrsta duhovnog raspoloženja bila razlog blaženstva kojeg sam osjećao u tom trenutku koji je eto bio i jedan od najtežih trenutaka u mome životu.

Počeo sam shvačati što istinsko prijateljstvo – božansko prijateljstvo – znači. S materijalnog gledišta prijateljstvo se temelji na materijalnim stvarima kao i očekivanjima. Očekuješ da će netko učiniti ili ne učiniti neke stvari. Ali istinsko prijateljstvo je drugačije. One ne ovisi o materijalnim stvarima niti o očekivanjima. Jedina stvar na koju prijateljstvo ovisi jest – Ljubav. A istinski prijatelj će ti uvijek oprostiti.

Ne mogu osuđivati svog gurua za išta što je učinio jer on nikada nije osuđivao bilo koje moje mane. Ali i da jeste bilo bi to njegovo pravo jer me je obećao voditi do najvišeg cilja. Ali nije to samo meni obećao već i svima njima koji su ga prihvatili za svog gurua – čak i onima koji su ga napustili bez obzira svidjelo se to njima sada ili ne. Ne možeš tek tako napustiti guru-učenik odnos kao što ne možeš napustiti svoje roditelje – oni će uvijek biti tvoji roditelji. Čak i kada ih ne želiš više vidjeti oni će uvijek biti tvoji roditelji.

Guru-učenik odnos je mnogo snažnija veza nego odnos između roditelja i djeteta. Guru može čekati! Čekat će i dolazit će ponovo koliko god to bude neophodno da dovede sve svoje voljene učenike nazad domu u Bogu. Pitanje je da li ti želiš čekati.

Gurudeva voli sve svoje učenike jednako – čak i one koji su ga napustili. Kao i što Bog voli svu svoju djecu bez obzira jesu li na duhovnom putu ili ne. Zato je i Gurudeva i bio tada tužan i pretpostavljam još uvijek jeste. Ali duhovni put, posebno put bhakti-prem (predanost-ljubav), najbolniji je put. Uvijek ćeš patiti sve dok ne budeš ponovo ujedinjen s Bogom.

(nastavlja se)

Moj Guru i moj Prijatelj (2)

Osjećao se prilično loše, ipak bio je drag prema ljudima. Kada sam ga vidio, želio sam mu se pokloniti pred stopala, ali me je povukao prema gore i snažno rekao, „Ustani!“. Tada me je zagrlio i tako držao dugo vremena. Mogao sam osjetiti bol koja je bila u njemu i teret koji je nosio.

Stvari nise više bile ista, onakve kakve su bile prije mog odlaska. A ujedno to je bio i prvi put kada sam osjetio nelagodu da budem tamo što me je učinilo tužnim.

Sljedećeg dana, moja obitelj i ja smo se kanili uputiti natrag kući i htjeli smo se na kratko pozdraviti sa Gurudevom. Ali on je tada bio u tzv muškoj kući dolje u selu Springen, te je moja obitelj rekla neka idem sam. Sreo sam ga na katu kuće pred njegovom sobom. Kada me je vidio rekao sam mu da se upravo spremam ići kući.

Ponovo me je zagrlio; ovaj put je zagrljaj trajao barem jednu minutu (koja se je činila kao godine!). Tada me je upitio: „Znaš li što se dogodilo?“ Znao sam za glasine ali nisam točno znao što se dogodilo. I nisam htio da se pred mnome ponižava. Rekao sam mu da znam. Onda me je upitao: „Prihvačaš li me ovakvog kakav jesam?“ Odgovorio sam mu: „Ti se me prihvatio ovakvog kakav ja jesam!“

Poklonio sam mu se pred stopala i poljubio ih; ovaj put je prihvatio moj pranam. Još me je jednom zagrliio te smo se pozdravili. Sva moja tuga se pretvorila u blaženstvo i ponovo sam dobio hrabrost da hodam duhovnim putem zajedno sa onim tko je bio i koji će uvijek ostati moj Satgurudeva.

(nastavlja se)

Moj Guru i moj Prijatelj (1)

Dragi svi... priču koja slijedi napisao je moj duhovni brat, Dyutidharananda. Nakon jednog usputnog razgovora shvatio sam da ono što on priča vrijedno je da se zabilježi i podijeli sa svima. Nakon razgovora potakao sam ga da sve što je podijelio sa menom da zapiše. Srećom učinio je to veoma brzo. Nakon nekoliko editorskih zahvata i nadopuna s njegove strane obojica smo bili zadovoljni ishodom. Evo nakon skoro tri mjeseca našao sam vremena da prevedem ovo vrijedno svjedočanstvo. Uživajte!

***

Događanja koja su se zbila početkom rujna 2008 promijenila su strukturu Bhakti Marge u velikoj mjeri budući da je monaški red raspušten od samog osnivača Sri Swamija Vishwanande. Ali to nije samo promijenilo organizaciju već i ljude koji su bili i oni koji još jesu dio nje.

Želio bih napisati nešto o tim događanjima koja sad neki nazivaju „rujanski skandal“, iz moje perspektive, na način koji je na mene utjecao.

Nakon završnog ispita u školi uputio sam se u Springen da provedem ljetne praznike u ašramu radeći sevu i naravno boraveći blizu svog dragog Gurudeve. Sada kada pogledam unatrag, to vrijeme smatram najljepšim a istovremeno i najintenzivnijim u mojem životu. I ništa što se je moglo kasnije dogoditi ne može me natjerati zaboraviti mnoga prekrasna iskustva koja sam proživio sa svojim Gurudevom i sa svojom braćom brahmacharijima.

Kada su se sva ta događanja zbila bio sam kod kuće budući da sam tijekom tog tjedna započeo civilno služenje vojske.

Ne sjećam se točnog datuma ali bilo je to između 9. i 11. rujna kada sam pročitao Bhakti Marga Blog koju sam običavao čitati redovito. Tekst koji sam upravo bio čitao nije govorio ništa o onome što ze zapravo dogodilo, ali me je činilo nelagodnim budući da je bilo rečeno da cirkuliraju glasine o Swamiju Vishwanandi i da moramo se sjetiti dobrih iskustava koja smo imali s njime.

Pokušavao sam nazvati neke ljude u Springenu budući da sam bio zbunjen oko cijele situacije, ali nikoga nisam mogao dobiti. Nedugo nakon toga, primio sam telefonski poziv od jednog brahmacharija koji mi je prenio mnoge glasine pogotovo o mogućim seksualnim odnosima koje je navodno Swami Vishwananda imao sa nekim muškim brahmacharijima. Nisam mogao razaznati od mnogo stvari koje mi je pričao da li su istinite, glasine ili samo njegove interpretacije. Ipak dopustio sam mu da osnaži moje sumnje i da posadi sjeme očaja u mojem srcu.

Razgovarao sam sa svojom obitelji a isto tako i sa nekoliko bliskih prijatelja i oni su mi pomogli ne samo da napustim Boga i mog Gurua samo zato što neki loše govore o njemu ili su možda imali loša iskustva s njim, već su i ojačali moju vjeru.

Tako slijedećeg vikenda, nakon što su vijesti doprle do nas, moja obitelj i ja smo se uputili prema Springenu da pokažemo Gurudevi da smo još uvijek s njim te da mu budemo podrška.

(nastavlja se)