Savladavanje ega (prvi dio)

Put ka božanskoj slobodi i sreći može biti izrazito neposredan ako imamo na umu da postoji zajednički nazivnik svakog načela, tehnike i doktrine koje su poučavali sveci svih religija. To je jednostavno stvar odmicanja sebe od puta.

Ako je Bog tako stvaran i tako blizu, zašto Ga ne vidimo i ne osjećamo? Zašto Ga stalno nismo svijesni? Što nam to stoji na putu?

To što nam stoji na putu je zapanjujuće: "ja". Prepreka nije ništa drugo nego svakodnevni iskustvo toga "ja", "mene" i "mojega". Riječi odnosno termini koji se koriste za ovaj pojam su najčešće "ego" i "egoizam".

Ego je umišljeni hvalisavac u vama. Ako ga ne možete pronaći u sebi, to ne znači da on nije tu; to samo znači da vas je nasamario.

Pad čovjeka je pad u egoizam. Obnova čovjeka je spas od egoizma. Nestanak Boga - te kao posljedica gubitak mudrosti, zdravlja i istine - dolazi iz jedne te iste stvari: egoizma. Problemi svijeta, svi oni, dolaze iz iste stvari: egoizma. Vaši problemi, ma kakvi bili, dolaze iz jedne jedine stvari: egoizma. Nitko se ne može nadati da će moći uhvatiti se u koštac sa samim sobom, a kamoli svijetom, ili još više Bogom, dokle god ne shvati egoizam. Posao koji trebamo u tom pravcu postići je spoznati (1) ono što on jeste, (2) kako ga smanjiti, te (3) kako ga se riješiti.

Ne dolazite do razumijevanja ega, a pogotovo ne njegovog smanjenja, tako što slušate o njemu - pa bile to najmudrije riječi. Počinjete razumijeti ego time što ga počinjete tražiti u sebi, prepoznajući ga te držeći ga po stalnom prismotrom unutar sebe, zatim boreće se protiv njega te naposlijetku ulazeći u nemilosrdno rvanje s njim u sebi.

Posljednji korak - uništavanje ega - izvan je ljudske moći (ali ne i izvan ljudske suradnje sa Svevišnjim). Ruka koja na kraju ubija zmiju je ruka Božja ujedinjena sa vašom rukom. Prvi, pak, koraci - traženje neprijatelja, prepoznavanje, te hrvanje s njim - su itekako unutar moći bilo koga tko je shvatio potrebu sučeljavanja i koji je spreman za posao.

Čim načiniš mjesto za Boga, eto Ga
Prvi istinski uvidi u ego u sebi laki su za prepoznati. Akutna bol im čini društvo te duboka želja da se pobjegne i sakrije negdje. Prepoznavanje vlastitog egoizma budi posramljenost, neugodu, uvlačenje u sebe, te duboku sklonost da se okrene leđa od onoga što je bilo uočeno. Ali vro je važno ustrajati, jer to je put ka duhovnoj stvarnosti. Kao što je Meister Eckhart rekao, kada se lažno "ja" otkloni, Bog jurne u dušu kao zrak u vakuum. Takva je Njegova priroda. Čim napraviš mjesta za Njega, eto i tu je. A mjesto se načini tako što se najprije smanji a potom i rastopi ego.

(nastavlja se)