Priča o
Mahamuni Narada, čovjeku koji nije htio otići na Vaikuntha Loku
Narada Muni jednom je prišao Vasudevi Sri Krishni u Vaikuntha planetarnom
sustavu i bio je veoma iznenađen. Gospodin je sjedio i plakao. „Oh
moj Gospode je li te netko povrijedio? Mogu li ti pomoći ukloniti patnju?“, upitao je predanik Narada.
Gospodin odgovori: „Plačem
zbog duša u materijalnom svijetu. Nitko se ne želi vratiti meni!
Plačem zbog odvojenosti od duša koje su dio mene“.
„Oh moj Gospode,
kako ti ja mogu pomoći u tome?“, pitao je Narada Muni.
„Na planeti
Zemlji ima divan predanik imenom Chandualal, ako želiš otiđi i
kaži Chandulalu da još i sada čekam da ga dovedem natrag k meni na Vaikunthu. Ne treba raditi nikakvu sadhanu, japu, yagnu, danu kako bi
se vratio meni. Samo ga povedi sa sobom na Vaikunthu“, milostivo je
rekao Gospodin Krishna Naradu.
I tako je Narada Muni otišao dolje na
planet Zemlju i pokucao na vrata Chandulalovog doma. Chandulal je
rekao: „Drago nam je vidjeti te kralju, molim te uđi i sjedni.“
Narada Muni odgovori, „Ne gubi vrijeme sada, dovoljno je bilo
sjedenja i svega, Vasudeva Krishna je rekao da možeš doći sa mnom
na Vaikunthu i da ne moraš raditi nikakve sadhane, jape, yagne i
dane. Jesi li željen doći natrag Krishni?“ Chandulal odgovara,
„Da, kralju, čak i sada sam spreman. Krishna je vrlo velik, on je
uzvišeno božansko biće, on je Ishvarah Paramah Krishnah
Saccid-Ananda-Vigrahah Anadir Adir Govindah
Sarva-Karana-Karanam.“
„Vrlo sam sretan“. Kaže Narada. „Molim
te prestani pričati, jesi li spreman otići kod Krishne?“
Chandulal brzo odgovara: „Kralju već sad sam spreman, ali vidiš,
tek sam se vjenčao. Moja žena je vrlo mlada. Ako je sada želim
ostaviti, znaš li koliko će lošeg u tome vidjeti društvo? Ne zbog
mene, već zbog toga što će misliti kakva je osoba Krishna? Da
uzima mladog čovjeka od njegove žene. Društvo neće biti
naklonjeno tome. Kao predanici, naša je dužnost kralju da osiguramo
da se na Vaishnave ne gleda sa prijezirom i da Krishna uvijek ima
dobru reputaciju.“ Na to Narada odgovara, „To nije problem, ok.
Reci mi sada koliko vremena trebaš?“ Chandulal kaže „Dopusti mi
da je osiguram, jednom kada se dijete rodi zaboravit će na mene.“
I tako Chanulal zamoli Narada Munija da se vrati kroz par godina.
Narada Muni
se vrati nakon nekoliko godina i vidi djecu kako trče uokolo. Sve je
izgledalo vrlo lijepo. Upita Chandulala, „Jesi li spreman da ideš?“
Chandulal odgovara, „Kralju čak i sada sam spreman, ali vidiš
imamo jedan problem. Žena mi je tamo, djeca su mi tamo, a također
imam i majku u istoj kući. Znaš kada staviš jednu ženu u kuhinju
to je u redu, ali kada staviš dvije žene u kuhinju to je
kurukshetra. Svakodnevno se jako trudim prilagoditi moju ženu svojoj
majci, tako da kralju postoji ova nevjesta-svekrva situacija. Moja je
dužnost kao članu obitelji da se pobrinem da je sve u redu. Daj mi
dvije, tri godine sve će se riješiti i situacije će biti dobra.
Sada su djeca mala, neka malo porastu.“ Narada Muni kaže, „U
redu, ali vrijeme odmiče. “
Za nekoliko
godina Narada muni se vrati te ugleda i unuke. Znači Chandulal nema
više isprika, a kada je vidio Narada Munija htio se sakriti. Ali
kada je krenuo trčati niz stepenice, pao je i slomio vrat i
Yamaraj-Bog smrti i podzemlja- je došao. Narada Muni je jako tužan
i žena Chandulala je jako tužna. Svi su pogledali prema Naradu Muniju i pomislili kako je Chandulal umro zbog njega. I tako je Narada Muni
odlučio napustiti to mjesto. Odmah ode vidjeti Krishnu. I dao mu je
tužan izvještaj o tome što se desilo.
Ali Krishna je bio toliko
drag, te kaže Narada Muniju da se ne brine i da je Chandulal postao
pas. Narada Muni je upitao Krishnu gdje se sada nalazi Chandulal. A
Krishna mu odgovara da je ispred njegove kuće. Toliko mu se sviđala
ta kuća da sam mu dao da sjedi ispred nje u sljedećem životi.
Krishna je rekao Narada Muniju da ode do Chandulala i priča s njim.
Obojici ću vam dati tejas-moć da razumijete međusobne jezike. Kaži
Chandulalu da sam čak i sada spreman u psećem obliku odvesti ga
natrag Bogu. Narada Muni kaže, „Krishna nitko nije suosjećajniji
od tebe. Siguran sam da se sada Chandulal pokajao. Siguran sam da
sada razmije svoju pogrešku, tako da idem brzo do njega.“ Narada Muni je otišao do Chandulalovog doma. U kući je bilo vrlo tiho.
Ispred kuće je drvo, a ispod tog drva pas je sjedio. Narada Muni je
prišao Chandulalu i upitao: „Čuješ li me?“. Chandulal mu
odgovori da ga čuje. „Kojeg li blagoslova, u svojem zadnjem životu
bio sam toliko grešan da sam zaporavio Krishnu i nagrada nije bila
inspirativna, nagrada je bila smrt. Propustio sam svoju priliku.“
Narada kaže, „Čekaj, imam dobre vijesti danas za tebe. Evo čak i
sada Krishna čeka da te uzme, evo čak i sada se možeš vratiti
natrag. Jesi li spreman vratiti se natrag? “ Chandalal nije
zaboravio svoju prirodu. Čak je u i pasjem životu bio poput
Chandulala. Chandulal kaže: „Kralju ja sam vrlo sretan, čak i
sada sam spreman vratiti se Krishni. On je toliko milostiv.“ Narada
kaže: „U prošlom životu toliko si puno pričao a nikada ništa
nisi napravio. Sada si pas- bolje pričaj manje i radi više. Vraćaš
li se sa mnom ili ne?“ Chandulal kaže: „Kralju pogledaj kuću.“
Narada Muni upita „Šta ne valja sa ovom kućom?“ Chandulal kaže:
„Ostavili su sve prozore i vrata otvorena, otišli su u kino
pogledati film. Sav moj teško zarađen novac je u toj kući a oni su
ga samo tako ostavili.“ Narada kaže, „Pa šta možeš sada
učiniti, sada si pas?“ Chandulal kaže, „Daj mi malo vremena, ja
ću čuvati kuću, pobrinuti ću se da nitko ne uđe i jednom kada je
sve gotovo i osjetim da je kuća sigurna onda možeš doći i uzeti
me.“
Poanta ove
priče:
Mahamuni
Narada je smatrao da je ovo jednostavno previše. Dovedeš se do
točke da postaneš pas i dobiješ šansu da se vratiš Krishni, a
ipak mi ne koristimo tu priliku da prihvatimo njegova stopala. I
dalje želimo sve i svašta osim Krishne. Koga možemo kriviti ako
nismo inspirirani. Čak i ako smo dobili tu najrijeđu priliku da
budemo na lotosovim stopalima Krishne, mi ćemo pronaći sve povoljne
argumente u materijalnoj energiji da kažemo „Ne sada!“. Pročitat
ću Bhagavatam ali samo mi daj godinu dana. Polako ću napraviti sve
ovo samo mi daj malo vremena. Ako nema žudnje, nema ni puta do
Krishne. To je razlog zašto smo uvijek u problemima i to je razlog
zašto nikada nismo mirni.
Nema komentara:
Objavi komentar