Izvješće is ašrama 4/2009 (peti dio)

Bilo je zanimljivo uočiti, kada nas je Sathya pojedinačno prestavio, da svi dolazimo iz raznih država: Liliana, kao što već napomenuh, dolazi iz Kolumbije; Sathya je Njemac, koji uopće ne izgleda tako; Shambo je Nizozemac; i ja Hrvat. Ton majstor, koji se vidi iza miksete, je Talijan.

Mnogi su mi kasnije prišli, te osim neizostavnih pohvala, tražili više informacija o centru Springen. Bila je tu i jedna Tanja, čiji roditelji su porijeklom iz Slavonije i Zadra, a koja iako rođena u Njemačkoj govori jako dobro Hrvatski.

Nakon svirke smo se svi uputili u centar Springen. Ja sam bio radostan da im nešto spremim po dolasku, ali Liliana je bila jako umorna te se je odmah uputila spavati. Ostala dvojica su išli sa mnom u kuhinju te smo pronašli juhu od tikvica iz našeg vrta te nekoliko ladoo-a.

Dan kasnije, jutro i poslijepodne proveli smo svi zajedno u ugodnom raspoloženju te se sa teškim srcem odvojili - svatko svojim putem. Shambo se je uputio u Nizozemsku, Sathya je odveo Lilianu u zračnu luku gdje je odatle otputovala u Singapore gdje podučava jogu, a Sathya nazad u rodni kraj.

A ja? Ja sam se uhvatio večere, te spremio jako ukusne pržene okruglice punjene kus-kusom te mladom kapulicom iz vrta. Mislio sam da će biti i više nego dovoljno za sve. Kada sam ujutro došao ponovo u kuhinju rekli su mi da je večera bila nestala za kratko vrijeme.

Popodne sam proveo uglavnom sam spremajući večeru. Sugandh je svratila na kratko, pomogla mi mijesiti kuglice te me malo zabavila sa svojim duhovnim iskustvima.

Za to vrijeme održavala se liturgija u kapelici. Velika je Gospa i kapelica je bila dobro popunjena. Jedna ikona, koju je naslikala jedna Njemica po imenom Zita kao poklon Swamiju za rođendan, počela je puštati mirisno ulje. Najprije na kruni Majke Božje, te onda niz lice. Kao da nam je Božanska Majka rekla da je tu prisutna u našim životima i da se ne brinemo; da moli za nas.

Danas je nedjelja. U 6 sati ujutro bio sam već u kuhinji pripremajući doručak za goste i ostale. Kasnije sam pomogao Subiju spremati ručak te me je tada naučio spremati Dal Puri, indijsku poslasticu koja je poput Chapattija ali ispunjena slanutkom koji se prije toga skuha i usitni poput brašna te uvalja u tijesto i spremi na tavi. Ručak je bio za lizati prste.

Ugodno ljeto svima i očekujem izvještaj posjeta Aditye i Triambhakeshwari Splitu i Pašmanu.

S ljubavlju,
Chaturananda