Govor sa daršana, 26.12.2010. (drugi dio)

I to nije tamo negdje. Kada govorimo o Bogu uvijek govorimo o nečemu tamo negdje daleko od vlastitog bića. Ali u zbilji, On je ovdje – unutar vas.

Najprije morate spoznati da On živi u vama kao ljubav. Kao što je Isus rekao, kad se dvoje ili troje skupe u moje ime bit ću među njima. Zašto je Isus spojio dvoje ili troje? Jer u dvoje ili troje zajednička vjera i ljubav su prisutni i kroz ovu međusobnu ljubav osoba se osjeća bliže Bogu.

Kada netko moli sam, ne kažem da to nije dobro, vrlo je dobro kada netko sam radi svoju sadhanu, ali kada se ljudi okupe zajedno i mole to je već druga vibracija, druga se energija stvara i tada se um stišava. Kada molite sami um je uzburkan.

Trebate uspostaviti kontrolu nad vlastitim umom, steknite naviku udruživanja kako biste molili i pjevali Božje ime, da vježbate svoju sadhanu zajedno. To pomaže izgradnji ovog jedinstva, a jedinstvo donosi mir. Jer tamo gdje je međusobno razumijevanje tu će uvijek biti mira. Ako odlučite biti ponosni ili egoistični, uzvišavati sebe i unizavati druge, tada vi nećete biti u miru. Jer ćete u umu razmišljati kako druge unizavati.

Kako ćete tada biti u miru? Zbog toga je u ljudima dominantnija tendencija gledanja prema vani, nego prema unutra. Učitelj će vas poticati da budete ponizni, mirni... Mnogi ne žele biti ponizni, ali sve žele miti mirni, radosni i sretni. Ako shvatite da u svakom trenutku imate Boga sa sobom i u svemu što radite... shvatite jedno da u svakom djelovanju samo je On koji vam daje energiju da djelujete. Ako vam je Bog uvijek u umu, što je zapravo teško ali ne i nemoguće On će vam se objelodaniti, On će vam se otkriti.

Zato osoba kada uzme neko božanstvo, recimo ishtadeva, mora razvijati tu povezanost uvijek. Osoba mora imati sliku i ime uvijek u sebi prisutno. Na takav se način stvara i raste dok se ne spozna da nema razlike između vas i božanstva. Kad vam vaše božanstvo to otkrije spoznat ćete tada da nema razlike između vas ili nekog drugoga, jer se to božanstvo nalazi u svima. I kada spoznate da je Bog uistinu prisutan u svima tada će te željeti služiti Boga u svim njegovim aspektima.

Nova godina se bliži. Svake godine je isto; samo se kalendar mijenja. Ali što bi bilo lijepo, kao svake godine, ljudi odluče da će neke stvari promijeniti. Donesite odluku da ćete, prije svega, promijeniti um. Čak i kad nije tako lako, barem pokušajte najbolje što možete. Promijeniti um nije lako. Lakše je druge promijeniti, ali promijeniti sebe je mnogo teže. Zato počnite govoriti sebi, umjesto da idete naokolo i vičete drugima da se promijene, kažite sebi prije negoli idete drugima da nešto promijene, promijenite to u sebi. Jer kada se sami promijenite te kada ste nadrasli to tek tada možete pokušati pomoći drugima; tada ta osoba to neće shvatiti osobno; to neće biti kazano kroz ponos ili ego već iz ljubavi. Jer ćete željeti da ta osoba dosegne istu razinu. Kada osoba radi nešto što nije dobro tada ćete joj to i reći ali kroz razumijevanje, a ne osuđivanje. Tako ljubav djeluje. Jai Gurudev i želim vam svima sretnu Novu 2011. godinu.

(ova slika kao i slika objavljenja jučer nisu sa ovog daršana)

Govor sa daršana, 26.12.2010. (prvi dio)

Jai Gurudev! Nadam ste da ste imali prekrasan Božić sa svojom obitelji, sa svojim voljenima. Lijepo vas je svih vidjeti ovdje. Priroda čovjeka je žudjeti za mirom. Svi žele biti mirni... Ne baš mnogo?

Općenito gledano, vaša duša žudi za mirom. Duša žudi za jedinstvom s Bogom, ipak iako osoba zna da mora izgraditi to jedinstvo kako bi postigla mir ona čini sve kako bi odvratila um da bude miran. Zašto je to tako?

Istina je da čovjek uvijek daje sve od sebe, ali kada se čovjek oslanja na vlastitu snagu, on se oslanja samo na ograničenost. Jer da se postigne mir moramo se osloniti na najvišu snagu koja je milost Boga. Kada sa osoba oslanja samo na vlastitu snagu, tada ona nailazi samo na ograničenje. Jer osoba je vezana za ograničenja koja je čini nesretnom.

Ako kažemo da je tamo negdje kraljevstvo Božje, a ovdje je prekrasan vrt sa lijepo ukrašenim drvećem, što mislite kako će osoba odabrati? Najljepši vrt! Jer privlačnost neba i Bogospoznaja ne čine da čovjek hita k tome. Vrt ima sliku i čovjek trči ka toj slici i tako čini sebe nesretnim. Zapravo sreća i tuga su kreacije čovjeka. On može odabrati kakav će biti ovisno kako vidi svijet, i vlastiti život. Sve religije govore o Bogu i jedinstvu sa Bogom kroz ljubav, ali zašto samo nekoliko ljudi uistinu imaju tu žudnju za Bogom. Zašto večina ljudi žudi za ograničenostima?

Da, neki će reći, da je Bog sve. To je pitanje koje mi je netko postavio prije nekoliko dana u Češkoj. Istina je. Bog je sve. Moramo razumjeti da su dvije pojavnosti Boga: Bog sa obličjem i bezoblični Bog. To se naziva u hinduizmu sakar i unirakar, a može se nazvati i gun or nirgun.
Ali kako razumijeti pojavnost Boga? Gita u dvanaestom poglavlju govori o tome na što je bolje za čovjeka da se koncentra, na Boga sa obličjem ili bezobličnog Boga.

Krišna je na to rekao da budući da ljudi imaju oblik, najbolje se koncentrirati na oblik. Jer kako govoriti o bezobličnosti... to je samo slika u umu. Kada govorimo o Bogu, svi vi koji sada ovdje sjedite imate različiti način kako shvačate Boga, oblik kojeg imate u umu. Neutjelovljen Bog se očituje kod onih koji postignu visoki stupanj duhovnosti kada je um posve smiren i kada je praznina prisutna iznutra. Tada se može spoznati neutjelovljenog Boga. To je ljudima teško razumijeti – pojavnost neuobličenog Boga – jer je u neuobličenom Bogu sve sadržano: ljubav, mržnja, radost, tuga, osuđivanje, neosuđivanje.... sve! To čini Boga Bogom jer je u njemu sadržano sveukupnost svih kvaliteta, ne samo dobrih koje se mogu uočiti. Kada govorimo o čovjeku ako moramo odabrati između dobrih i loših kvaliteta, od njih dviju odabrati ćete samo jedno, dok u svojoj punoći znate da su i dobro i loše dio vas, ali to ne dopuštate da se ispolji vani jer imate sve pod kontrolom. To se događa kada netko kroz vlastitu sadhanu dosegne neutjelovljenog Boga.

Možemo to i ovako reći da je neutjelovljeni Bog poput velike stijene nad oceanom... zamislite se u brodu na pučini i odjednom ugledate veliku stijenu... koja bi bila vaša reakcija? Gdje je kopno, zar ne? Utjelovljeni oblik Boga je poput lijepog bazen sa bistrom vodom.

Uzmite npr. vašeg Ishtadeva, on je poput čiste vode u kojem svi mogu uživati u njemu. Ovako se stvara osobna povezanost sa Bogom. Tako da osoba može uživati ne samo u ograničenostima već kroz ograničenost ljubavi koju netko razvija prema božanstvu, Bogu, učitelju, guruu, kako god to htjeli nazvati, osoba se tada uzdiže na to smireno stanje.

Božanstvo predstavlja Boga u utjelovljenom obliku, a to je isto ono što učitelj, odnosno guru, predstavlja. Krišna je rekao u Bhagavad Giti: Ja živim u svecu. Kad netko misli na sveca, gurua, ili božjeg glasnika, ja sam potpuno spojen s njima. To nije učitelj koji djeluje... to sam samo Ja koji kroz njih djeluje. Tako učitelji ili sveci i vide; sve je manifestacija Boga kroz njih. Ako su oni mogli dosegnuti to stanje jednako tako i svi vi možete dosegnuti to stanje jedinstva s Bogom.

(nastavlja se)

Šapat kroz Vječnost - Paramhansa Yogananda (1893-2011)

Glas Vječnosti nježno mi je rekao:
«Kroz tvoj stoljetni drijemež
šaputao sam ti: 'Probudi se!'
moraš zaboraviti svoj san, zato ti sada kažem
'Probudi svoju braću!'
djeluj sa mnom kako bi svi ljudi čuli moje riječi»

«Rasprostranit ću Tvoju poruku -'Obećavam'—
I kada napustim svoj zemaljski oblik,
Posudit ću tvoj sveprisutni glas
Da žubori unutar svakog prijemčivog srca:
'Oh, slušaj Njegovu pjesmu utjehe duše'»

Moja bezbrojna braćo! Čekati ću vas sve.
Koliko god sporo putovali u naizgled
Beskrajnoj procesiji prema blaženom cilju samospoznaje,
Šaputanjem kroz Vječnost nježno ću govoriti:
«Probudite se! Slijedeći Njegov uvijek zovući glas,
hajdemo kući zajedno»

Crna Madona pušta suze

Nainaa mi je poslala sliku Crne Madone koja je zaplakala za Božić. Jesu li to suze žalosnice ili suze radosnice, ne znam, ali Nainaa mi veli da je Madona sretna i da plače od sreća jer je pronašla utočište. Kliknite na sliku da je uvečate.

Aktivnosti Bhakti Marga centra u Splitu

Poštovani, dobio sam nekoliko slika sa božićnog koncerta koji se tradicionalno održava u Splitu, a ove godine je bio, ako se ne varam 22.12. u teatrinu na prokurativama. Nastupile su mnoge duhovne skupine, među kojima su bili i Swamijevi učenici. Evo i detalj s koncerta...

Za Badnjak učenici Swamija Vishwanande iz Splita su održali prigodni program. Održao se satsang sa pjevanjem, pujom, te abišekom na bebi Isusu. Slika prikazuje detalj sa ceremonije...

Na slijedećoj slice se može vidjeti pogled na prekrasno uređen oltar:

Te pogled na samog Isusa:

Slikoviti prikaz Božića 2010

Kroz ovaj slikoviti prikaz možete vidjeti kako je protekao ovaj Božić u Springenu. Uživajte!

Mudrost ljubavi

Silvestrovo u Shree Peetha Nilaya u Springenu

Stara je godina. Osim stanovnika ašrama tu je oko 50ak posjetitelja koji su odlučili proslaviti Novu godinu u Shree Peetha Nilaya ašramu. Neki i po prvi puta. Vrijeme je i ne tako hladno. Još ima dosta snijega, a nešto malo je napadalo tijekom večeri.

Večernja je molitva. Swami je napravio abišek na Lakshmi. Nakon toga molitva u kapelici. Zatim večera. Sve se pomalo odužilo iako je program trebao početi već u devet sati. Sada je deset. Program počinje sa predstavom koju je organizirala Rajani. Ona je prije živjela sa nama, a sada studira u Londonu. Ja sam pozvan da igram jednu ulogu. Vrijeme za probu je bilo kratko. Zapravo imali smo svega dvije probe. Da skratim priču, sve smo maestralno izveli, kao pravi profesionalci.

Revati je igrao ulogu reportera sa Times Squarea u New Yorku kada je u emisiju pozvao Velečasnog Oca Gouleta (Aditya) koji je maestralno izveo svoju ulogu karizmatičnog svečenika (onakvog kakvog svaki dan možemo viđati po američkim TV postajama i crkvama sa mnogo vike i priziva gospodina Isusa Krista i slično.

Zatim su nastupili njegovi članovi kora koji su bili predvođeni Anashuyom koji se obukao u Sestru Rozetu, tipičnu američku soul pjevačicu. Ne trebam niti napominjati da je njegova pojava izazvala valove smijeha. Swami se kidao od smijeha. Oni su izveli pjesmu 'O Happy Day' i njihova lica su bila obojana u crno, kao pravi Gospel pjevači.

Zatim je Revati najavio Love Gurua. To je bila moja malenkost. Znači, Maharaj Premswarupshankaranandaji je govorio kako je došao iz rodne Kalkute kako bi zapadu donio poruku ljubavi. On kao ponizni sluga Gospodina Krišne pokazuje zapadnjacima da su njegova učenja indentična učenjima Isua Krista, na što se naš reporter užasavao. Maharaj je objasnio da je došao probuditi ljubav u svim srcima i njegova novogodišnja poruka je opisana u pjesmi: Sab se Oonchi... Prema Sagai (Koja je največa molitva? - Samo ljubav!).

Zatim su uskočili moji učenici (koji su bili i plesači na prethodni glazbeni broj. Oni su činili, osim Sestre Rozete (Anashuya) i Sestra Rajani, ta dvojica mladih Rusa: Madan Mohan i Navin. Kao šlag na kraju nenadno je na scenu uletjela baka sa velikom pozadinom i velikim grudima i prigibanom kralježnicom (Pritala) koja je bila opsjednuta. Naravno naš Velečasni Goulet (Aditya) je napravio egzorcizam nad bakom. Toliko su karakteri bili smiješni da nitko nije mogao čuti baku... facijalni izrazi sve troje su bili takvi da je Swami skoro završio na podu od smijeha.

Nakon predstave išli smo u hram. Ovo se sve odvijalo u predvorju (između hrama i kapelice). Swami je započeo bhajane sa tri Om-a. Prvi bhajan kojeg je pjevao posvečen je gospodinu Ganeshi: Ganesha Om Ganesha Om, Ganesha Om Gam Ganesha Om. Bilo je tu još mnogo bhajana. Malo prije ponoći Swami je započeo svoj klasik Hari Haraya te su se na prve taktove svi ustali zajedno sa Swamijem. Veselje je započelo! Ples i pjesma - pjevanje Božjeg imena. Veselje i radost koje nema granice. Zatim je Swami uputio svima novogodišnju čestitku:

"Jai Gurudev! Želim vam svima sretnu 2011. godinu. Molit ću da vam ova godina ispuni sve dobre želje koje vam prošla godina nije donijela, da ponajprije duhovno napredujete, a zatim i sve druge želje. Jer kada dođete ovdje najprije dobijete duhovne stvari, a zatim i materijalne - sve vaše probleme, brige, bolesti... Bog će se za to pobrinuti. Želim vam mnogo ljubavi i da vam se srca otvore, poput sunca koje će se ujutro uzdići... pa... ne baš ovdje. Ovdje ga neće biti... Mislim kao u Indiji i Mauricijusu... Jai Gurudev i još jednom sretna Nova godina. HARI BOOOOL!

Običaj je da se napravi vatromet. Kada se ulazi u Novu godinu ljudi donose životne odluke da će promijeniti nešto. Ali ako nemaju, prije svega, Boga u svojem umu na početku godine, kakav će tek ostatak godine biti. Trebate započeti s Novom godinom s pozitivnim ozračjem, misleći na Boga. Kada ste pjevali oko ponoći, pjevali ste Božje ime, u umu niste razmišljali o tome kakva će Nova godina biti... barem se nadam da je tako. Jer kad pjevate um je s Bogom, on nema više takvu moć nad vama, intelekt nema moć. Ono što dolazi iz srca ima moć, kada pjevate Božje ime. Ovo vam donosi pozitivan duh. Koja korist da žurite napraviti vatromet ili uputiti nekome čestitku; to možete ujutro učiniti.

Neka Bog sjaji ovu radost kroz vas u zajedništvu kojeg njegujete kako bi ste tijekom godine imali hrabrosti i snage da se promijenite; da sagradite ovo jedinstvo s Bogom. To je značenje Nove godine, da postanete nova osoba. Ne samo godina; ona je prošla. Ono što će se dogoditi samo On zna. Ali ono što će se dogoditi u vam ovisi o početku godine, sada! A sad ćemo imati malo i vatrometa. Možete primiti daršan (Krišna-oltar... op.a.). Budite blagoslovljeni."

Swami pjeva bhajan: Rama Rama Rama Rama Rama Sita Ram...

Nakon toga se Swami ustaje i uputi se prema vani. Zaustavi se nakratko pored mene. Ja sam još sjedio za harmonijem. Tada se nasmije i sklopi dlanove i pokloni se te izusti: Maharaj!

Kasnije smo imali vatromet. I ljudi su se plako razilazili. Bilo je oko 1:30 kada sam se povukao u sobu.

Čuo sam nekoliko komentara kako je prekrasno ući u Novu godinu sa bhajanima, sa pjevanjem Božjeg imena; zaista mnogo drugačije nego kako mnogi proslavljaju prelazak iz Stare u Novu godinu.

Božićni govor (drugi dio)

Ako uzmete citat is evanđelja po Ivanu, 14. Poglavlje, kada je Krist rekao: moj Otac je u meni, ja sam u mom Ocu i ja sam u svima vama. To znači da Bog prožima sve. Dođete do spoznaje da je zapravo samo On taj koji djeluje. Ali doći do te spoznaje... svi možete o tome čitati, govoriti, ali spoznati... ljudi odabiru najčešće lijeni način. Oni ne čine maksimalni napor. Želja za Bogom je veoma mlaka. Ako uistinu žudite za Bogom, On vam ne može reći 'ne' i ne doći vam. On ne može reći 'ne' i uskratiti vam svoje objelodanjenje. On to hoće! Kroz pojavu Isusa on je pokazao da su ljudi od Boga i da Bog prožimlje sve.

Svi sveci koje vidite naokolo (u kapelici... op.pr.), ali ne samo u Kršćanstvu već i drugim religijama: Hinduizmu, Islamu... u svim religijama se radio istome: žudnji, iskrenoj žudnji za spoznajom jedinstva s Bogom. Nije dovoljno reći da volite Boga... siguran sa da Ga svi volite, ali stupanj ljubavi je različit. Morate shvatiti da kada odlučite voljeti Boga na niskoj frekvenciji onda će vam On i odgovoriti na vašu ljubav na niskoj frekvenciji. Ali ako odlučite voljeti Boga zbog žudnje za Njim, i ne samo zbog toga, već u želji da vam se u potpunosti objelodani, to će i napraviti – objelodanit će vam se u svoj svojoj punini. Naravno to zahtjeva vrijeme. Ne možete reći: Swami nam je danas to rekao, a sutra će se to već dogoditi. Ili sjediti tjedan dana i ponavljati: volim Boga, volim Boga, volim Boga... To se tako neće dogoditi. Potrebno će biti neko vrijeme, ali će se dogoditi.

Kada pogledamo ikonu Krista sa tri kralja, vidjet ćemo da su mu oni donjeli tri dara. Prvi je zlato, drugi miris, a treći tamjan. Ova tri dara... što ona predstavljaju?

Što zlato predstavlja? Najveću odliku duhovnosti! Ne zlato koje možete vidjeti... kilo zlata i slično. Misli se na kilogram duhovnog bogatstva. Ovo pokazuje da je on kralj svih. On predstavlja najvišu moć, najvišu silu, koja vlada.

Zatim miris, on predstavlja punoću čovječnosti te moć nad svom opipljivom materijom.

Zatim imamo tamjan, koja predstavlja punoću božanskosti. Ovo je kvaliteta rajasa.

Ova tri dara, koja su dana Kristu, predstavljena kroz tri Kralja,simboliziraju jedinstvo tijela, uma i duše. Kada se dogodi jedinstvo ovih troje, Bog će nam se razotkriti. Sve dokle god su tijelo, um i duša odvojeni jedno od drugoga, Bog se neće očitovati. Čak i kada ponavljate cijeli dan da ste od Boga, On vam se neće otkriti. Zašto? Jer iskrenost vas samih nije prisutna. Ali kada ste iskreni dvije minute su puno; u jednoj minuti se to može dogoditi. A kada se to dogodi to se ne može riječima opisati, već se to treba njegovati.

Evanđelje nam govori da je Marija sve njegovala iznutra. On je sve držala za sebe jer znala je kakvi su ljudi. Kad kažete nekome da nešto ne čini, on će to još više raditi. Zato, kad je Krist govorio, on je to činio kroz parabole jer koja je korist govoriti čovjeku direktno da je Bog, neće povjerovati. Čak i da povjeruju to će biti za kratko vrijeme. Tek kada uistinu žude tada će biti spremni i primiti to što dobiju.

Često se dogodi da netko dobije zgoditak na lutriji. Oni ne znaju kako se nositi s time. Potroše sve kao ludi. Kada netko radi i za to dobije plaču on zna kako potrošiti, sigurno neće potratiti novac. Svi vi koji radite znate kako potrošiti novac, zar ne? Nećete ga trošiti tako da ga bacate kroz prozor. Ali kada biste ga dobili tek tako, tada bi ste ga zloupotrijebili. To je priroda čovjeka; to je priroda životinjske kvalitete u kojoj kada dobijete nešto to i zloupotrijebite. Ali kada radite za to onda se možete i s time nositi.

Isto tako je u duhovnoj praksi... vi je ne napuštate, bez obzira koliko vam je to teško činiti. Isto je i sa unutrašnjom snagom, ako je razvijete, ako vam Bog podari milost, znajte da ćete Ga uskoro spoznati - mnogo brže nego što očekujete. Vi ste živuće očitovanje Boga, ali morate se odreći stare kvalitete. Ako to ne učinite ona će vam se stalno priljubljivati i onda vam se Bog neće očitovati.

Zato ste došli na ovu zemlju kao ljudska bića, da spoznate svoju božansku pririodu i da je ponovo postignete te da pomognete drugima to učiniti. Čim spoznate svoju božansku prirodu, dokle god ste ovdje na zemlji, želit ćete pomagati drugima da postignu isto.

To je što evanđelja govore, ali i drugi sveti spisi da je čovjek božanski i da je čovjek ako zaboravi na ograničenja kroz milost Božja spoznat će ovo jedinstvo.

(kraj)

Božićni govor (prvi dio)

Danas je veliki dan, kada ne samo Kršćani, nego i cijeli svijet slave Isusovo rođenje. Tako je i na Mauricijusu. Djeca znaju da će za Božić dobiti darove. Na Mauricijusu, u hinduističkim obiteljima možete vidjeti božićno drvce. Naravno i osjećaj Božića je prisutan. On se ne smatra samo kršćanskih festivalom već kulturalnim – koji je za sve.

Ovaj festival kojeg slavimo – rođenje Krista – je veoma mističan. Krist se ponovo rađa svake godina u srcima ljudi kada slavimo njegovo rođenje. Moramo razumijeti misterij koji je skriven iza rođenja Isusa. Kada pogledamo ikonu Krista vidimo da je rođen u štalici. Zašto bi Bog poslao svojeg sina da se rodi u štalici? Mogao se roditi u palači. Pogledajte samo Krišnu. Roditelji su mu bili kralj i kraljica ali se odlučio roditi u zatvoru.

Isus se odlučio roditi u štalici poradi poniznosti. Danas kad smo čitali kako Gospod reče da je napustio nebo kako bi se rodio kao sluga. Istina je. Nije došao da ga se služi već da služi. Ovo je važno shvatiti. Koliko žudimo za Bogom toliko i Bog žudi da se svi vratimo u naše iskonsko stanje – božansko. Krist je došao da nam pokaže kako se sjediniti s Bogom. Pokazao nam je kako kroz poniznost možemo percipirati Boga. Tada možemo spoznati što leži iznutra – istinska ljubav i radost. Čak i kraljevi su mu se poklonili – tri kralja koja se vide i na ovoj ikoni su mu se poklonila.

Tri mudraca koja predstavljaju gune. Gune: sattva, rajas i tamas, pomažu nam da se uspinjemo na viši nivo duhovnosti. Ipak, one služe samo kao sredstvo postizavanja cilja. To su tri kralja.

Ova životinja koja se nalazi na ikoni predstavlja dušu čovjeka kroz životinjski nagon. Dok osoba nije spoznala božansku prirodu smatra se da je još uvijek životinja. Bez obzira što imaju ljudsko tijelo. Često možete vidjeti ljude kako misle ili djeluju... kako možete te ljude zvati ljudima kada se ponašaju poput životinje. To je najniže stanje ljudske evolucije kada je životinjski nagon još uvijek jako prisutan. Unatoč tome, kada se i na toj razini priziva Boga, On će zasigurno udijeliti svoju milost. Sve se ionako događa Božjom voljom.

Prvi korak prema spoznaji Boga je odlučiti se promijeniti od životinjskih nagona prema stvarnosti – prema onome što mi jesmo. Prvi korak kojeg Bog kroz svoju milost daje, potraga odnosno odmak od životinjskog nagona. Napuštanje životinjskog nagona čovjek se uziže prema čovječnosti, a onda prema božanskosti kada čovjek spoznaje živuće jedinstvo s Bogom. Zato je Krist došao da pokaže put čovječanstvu da je moguće te da je sve u Božjoj milosti i da Bog žudi za nama na isti način kao i mi za njim. On čini sve kako bi nama omogućio povratak k Njemu. Unatoč svim vrlinama koje imamo tu je još i Božja milost.

Kada analizirate On čini da Ga upoznamo, da Ga tražimo, dok na poslijetku ne spoznamo da je Bog s nama. Zato se u Psalmu 104 spominje: tražite svog Gospoda koji je vaša snaga; tražite lice Božje uvijek. Osoba ne treba prestati tražiti Boga. Čak i da znate.... to je prvi korak. Kada pitate nekoga svi će reći da dolaze od Boga. Od prve spoznaje, što je prvi korak, trebate to uistinu željeti. Zatim trebate Boga pitati za milost kako bi ste Ga mogli spoznati. Znajte jedno, da je sve Božja milost. Možete sve pokušati sa svoje strane... morate dati sve od sebe. Morate učiniti taj napor. Jer bez napora ništa se ne događa. Promjena se dogodi samo kada učinite napor. Ako samo sjedite i kažete da ste učinili sve i da nema svrhe, tada se neće ni dogoditi ništa. Jer niste dali sve od sebe. Ali ako jeste, znajte da će se i dogoditi.

(nastavlja se)


(napomena: ovu sliku je načinio Jan Gossaert 1508, a nije ona koja je u kapelici. Usijem li dobiti sliku u kapelici objavit ću je.)

Moje iskustvo Božića (treći dio)

U nedjelju, 26.12 imali smo daršan u velikoj sali u selu Springen. Ne trebam ni naglašavati da je ovaj Božić za mene bio duhovno jako ispunjen. Sam period dok se približavao Božić je bio ispunjen nekim neobičnim mirom. Daršan je bio kulminacija i radost koju sam osjećao izlijevala se iz pjesme u pjesmu, bez obzira jesam li je ja poveo ili netko drugi. Dugo je vremena prošlo od kada sam osjećao takvo radost, koja nije bila lebdeća kao što ljudi često osjećaju na daršanima i kako sam se i ja sam znao osjećati. Ova radost je bila pravo ispunjenje i nagrada za sam uloženi duhovni napor u proteklom periodu.

Kad sam prije nekoliko dana pričao sa Kalpetom, rekao sam mu da osjećam neki poseban mir, i da je nekako energija u kuhinji izuzetno skladna što i nije tako čest fenomen. On mi je rekao da je to tako jer sam se ja promijenio. Nisam znao kako na njegove riječi odgovoriti, ali složio sam se i rekao mu da je vjerojatno u pravu. Naravno na male promjene koji sami učinimo Bog i Guru stotinu puta više nadodaju na to.

Zaboravio sam spomenuti, da to Božićno jutro, dok sam spremao fritule, netko je svratio u kuhinju i rekao da nas Guruji poziva u kapelicu jer za stanovnike ašrama daje poklone. Ovo je prvi put da tako daje poklone. Doduše i prošle godine je svima davao poklon koji (svi su tada bili jednaki, a radilo se o slici majke Božje, ako se ne varam). Ja nisam dobio jer me nitko na vrijeme nije obavijestio da Guruji daje poklone. Bilo mi je neugodno kasnije doći kod Swamija da dobijem 'svoje sljedovanje'. Smatrao sam, ako mi želi dati, naći će načina. Ali osobno, iako mi je bilo malo krivo, kad sam malo razmislio shvatio sam da mi je zapravo svejedno.

Ove godine je, pak, svakome uručio osobni poklon, kojeg je prije toga umotao i svojom rukom ispisao ime na maloj naljepnici. To je sigurno bio jako dirljiv čin, jer do sada nikada nije tako osobno svakome dao pažnju.

Eto, ovaj Božić je zaista bio ispunjen, ne samo sa vanjskim darovima koji su lako uočljivi (čak je i snijeg doprinio uljepšavanju izvanjskog dojma), već i sa unutrašnjim darovima, na božićnom drvcu samospoznaje, na kojemu su svjetlili darovi mira, radosti i ljubavi. Om Namo Isus Krist Namaha!

(kraj)

Moje iskustvo Božića (drugi dio)

Nakon večere, u 22 sata, nastavili smo sa molitvom u kapelici. Naravno bilo je puno pjesme. U jednom trenutku jedan od swamijevih pomagača u liturgiji dao mi je znak da nosim štap koji ima na vrhu krug na kojem je reljefni oblik nečega poput sunca. Zapravo uopće ne znam kako se to zove ali lice toga je trebalo biti usmjereno prema bebi Isusu kojeg je nosio Pritala. Pred nama se išla dvojica lučonoša. A Swami odmah iza nas. Naravno, ja sam se pokušao izmigoljiti iz kapelice neposredno prije, ali kada mi je ta uloga bila namijenjena nisam mogao nestati. Ne trebam ni napomenuti da mi i to nije baš previše nikada bilo drago, ali kao što rekoh nisam mogao odbiti. Zapravo ponekad i ne znam zašto mi neke stvari nisu bitne ili privlačne, dok bi mnogi dali sve da dobiju neku od prilika koje ja olako propuštam ili prepuštam drugima.

U svakom slučaju, to sve nije ni bilo tako strašno kako sam se 'pribojavao'... u nedostatku nekog boljeg izraza. Na kraju kad je Isus bio postavljen u jasle pred kapelicu, drugi momak koji je držao isto štap kao i ja stajali smo i dalje sa štapovima okrenuti prema bebi Isusu. Mislio sa u sebi: ah, napokon kraj, te sad mogu poći. Na moje razočaranje, Swami je rekao da ostanemo na mjestu te je sam prepravio moj štap kojeg sam držao da bolje osvjetljava lice Isusa.

Swami je, zatim, stajao s moje desne strane te pozvao da svi nazočni priđu bebi Isusu i da se poklone, te im je on nakon toga davao komad posvećenog kolača-kruha. Naravno bilo je situacija smiješnih na što je on još više podigravao svojim humorom. I tako sam ja, ni kriv ni dužan - štono se kaže, tu stajao pored Swamija dok se svi nisu izredali. Ne trebam ni napominjati da je to, pored Swamijeve prisutnosti bio jako dirljiv trenutak za mene; pogotovo gledati kako se ljudi sa ljubavlju i predanošću klanjaju djetetu Isusu, te pogotovo promatrajući prekrasnu bebu Isusa koja je bilo skoro kao i da je živo.

Ponoćka je tako davno prošla. Ispred kapele smo nastavili pjevati mnoge božićne pjesme svih kršćanskih tradicija na više jezika. Hit te večeri je bila pjesma Laudate si O Signore koja je pjevana na više jezika i bilo je gotovo nemoguće stati sa pjevanjem jer je pjesma jako zarazna. Prošlo je tri sata kada sam se odlučio povući. Umjesto da idem u lijevom smjeru, nešto me vuklo da idem u desnom. Tada sam vidio Swamija kako sjedi u atriju pored akvarija sa ribicama tako sam se još tu malo zadržao i uživao u njegovoj prisutnosti. (Neke će sve ovo iznenaditi budući da često kažem da rijetko imam prilike biti uz Swamija, te ga uistinu često i ne vidim iako je često ovdje. Ali ovaj Božić je nekako namjestio da budem više uz njega. Samo on zna zašto je tako.)

Te noći me san uzeo svega dva-tri sata. Spavao sam onako obučen i pod lampom, jer nisam htio dugo ležati budući da sam obećao napraviti dalmatinsku deliciju za Božić - fritule. Tako je i bilo. Umijesio sam tijesto po receptu kojeg mi je dala naša Ksenija-Lohini. Bilo je predviđeno da će biti preko dvjesto ljudi. Zato sam morao već početi mijesiti tijesto od ranog jutra. Do dva sata sam uspio sve isfrigati. Ne samo da su svi uspjeli dobiti dobru porciju (6-8 fritula) već je bilo ostalo i za večeru. Naravno mnogi su uzeli po nekoliko 'repeta'.

Ja sam uživao služiti goste i onako pred njima bih pojedinačne porcije dodatno posuo sa šećerom u prahu, poradi štimunga. Puno je radosti bilo za uočiti na licima naših dragih gostiju koji su bili puni hvale na hranu, služenje koje su dobili od svih nas. Swami je u jednom trenutku prišao tamo gdje sam ja stajao služeći ljude te dok je pitao od čega su napravljene fritule prstići su mu već dobrano poletjeli prema fritulama te ih je onako usput pojeo nekoliko. To su neki od trenutaka koje ću sigurno pamtiti.

Neki detalji kada me je držao da lakat dok je 'tamanio' fritule te ljubav i zahvalnost koju sam od njega osjetio i primio za sav trud uloženi. Unatoč tome što mi je često krivo da za vrijeme ovakvih blagdana ja moram 'čamiti' u kuhinji dok su svi uživaju uz Swamija i proslavama, pjesmama i molitvama; ipak mi je dao iznutra do znanja da sam s njim i da je on sa mnom, bez obzira gdje se nalazim.

(nastavlja se)