Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

četvrtak, 8. listopada 2009.

Moj Guru i moj Prijatelj (4)

Pogledajmo samo Boga... On je Vlasnik svega ali jednu stvar nema: našu ljubav. Zamisli da imaš sve, a da ti nedostaje jedna stvar – kako žudljiva bi bila tvoja težnja da dobiješ to? Na isti način Bog žudi za nama. Ali mi smo zbunjeni mayom; slijepi smo. Jedino nas guru može dovesti Bogu. Kao što Bog žudi za nama, isto tako guru žudi za našom samospoznajom. Ali moramo biti posvećeni i predani inače nećemo doći do najvišeg cilja. I naše predanost i posvećenost se iskušava u prilikama kao što je bio rujan 2008.

Kao što je Gurudeva rekao za Gurupurnimu ove godine (2009): Krist je imao tisuće sljedbenika, ali se smatra da je imao dvanaest učenika. Ali zapravo imao je svega dva učenika: Ivana Apostola i Mariju Magdalenu jer njih dvoje su bili jedini koji su bili s njim kada je patio na križu.

Predanici dolaze i odlaze; učenici su oni koji ostaju ustrajni na duhovnom putu zajedno sa svojim duhovnim učiteljem bez obzira što se događa u svijetu dualnosti. Je to je ono što ustinu i jeste: dualnost. To znači da mi uvijek sudimo stvari sa našim umom. Ali naš um ne vidi stvari kakve one jesu već ih vidi sa svoje točke gledišta. Ali kada slušamo svoja srca možemo dobiti pristup višoj svjesti i vidjeti stvari kakve one uistinu jesu.

Tko smo mi da sudimo? Mnogi od onih koji su otišli učinili su to jer su imali određenu sliku u svojoj glavi kakav bi satguru trebao biti. I kada se njihova očekivanja nisu ostvarila izgubili su povezanost koju su osjećali kada su zakoračili na duhovni put. Ali očekivanja uvijek donose patnju i to je jedna od najvrijednijih stvari koju me je moj Gurudeva podučio.

Želim dati nekoliko primjera. U ljeto 2007 proveo sam u Steffenshofu, tadašnjem ašramu, otprilike dva-tri tjedna. To je bilo po prvi put kada sam sa Gurudevom proveo duže vrijeme. I za vrijeme tog boravka imao sam snažnu čežnju da uvijek budem u njegovoj fizičkoj prisutnosti tako sam uvijek šetao naokolo s namjerom da ga sretnem i budem s njim. Ali svaki put kada sam očekivao da ga vidim bio sam razočaran. On je naočigled uvije nestajao kada sam htio biti s njime. Ali uvijek kada bih odlazio prema nekom mjestu da nešto učinim pojavio bi se te pričao sa mnome. Naučio sam tada da ništa ne očekujem, jer iz očekivanja uvijek nastaje razočaranje budući da ego nikada ne može dobiti dovoljno užitka.

(nastavlja se)

1 komentar:

  1. Ovo je divno razmišljanje našeg brata. Slažem se s njim u svakom pogledu. Istina je da mene osobno očekivanja gotovo svakodnevno bacaju u bed. I kad već postanem umorna od očekivanja, odustanem. I gle, upravo se tada dogodi čudo. Ono za što sam se prije grčevito vezala, sada se jednostavno ostvari.Bog je velik!
    JGD!
    Kanupriya

    OdgovoriIzbriši