Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

četvrtak, 17. veljače 2011.

LJUBAV ZNA SAMO KAKO VOLJETI (treći dio)


U svojoj spiritualnoj praksi, bez obzira na kojem ste putu, bez obzira koju sadhanu prakticirate, zašto to radite? Zato da biste spoznali Sebe, Boga unutar sebe, radi Bogospoznaje, jer vam Bogospoznaja ili Samospoznaja neće doći tek tako. Potreban je vaš napor. Da biste spoznali tu veliku Ljubav potreban je vaš napor da kažete „da, želim to. Želim se ponovno osjećati ispunjenim“. Dok se ta želja u vama ne probudi, dok ne učinite prvi korak, teško je. Vrlo često ljudi kažu „da, ja volim svih“. Ako samo sjednete i kažete „ja volim svih“, što se dešava? To je kao kad je Krist rekao: kad imate bisere, ne bacajte ih svinjama, jer one neće znati njihovu vrijednost. Znat će ono što im omogućava njihovo stanje vibracije. I ovo je isto tako. Imate najveći dar, najveće blago u sebi. Spoznajte ga! Neka se ne desi da, kad život završava, kažete „OOPS! Prokockao sam život.“ Vrijeme je sada. Probudite se! Neka se vaše Ja probudi!

Želite mir? Svijet je oduvijek žudio za mirom, ali mir će se dogoditi tek kad se vi promijenite. Dok se ne promijenite, neće biti mira. Nikad neće biti jedinstva, sve dok ne promijenite sebe. Uvijek počinje s vama. Netko će reći da je to sebično, ali od sebičnoga ćete naučiti biti nesebični, jer jednom kad shvatite što imate u sebi, nećete to moći zadržati za sebe. Morat ćete to dati. Morat ćete pomoći ljudima.
Jednom je bio neki liječnik koji je svoj posao shvaćao veoma ozbiljno. Uvijek je bio zadovoljan kad bi mu ljudi dolazili na liječenje, bio je vrlo sretan zbog toga. Ali njegova sreća je uvijek bila kratkog vijeka, pa se uvijek pitao, „kako to da mogu biti sretan, a uvijek to vrlo kratko traje?“ Poznata vam je ta vrsta sreće, zar ne? Liječnik tada ode do Ramakrishne, indijskog sveca koji je živio u prošlom stoljeću, i reče mu: „Ramakrishnaji, reci mi kako ti voliš. Ja osjećam tu ljubav, ali ona ne traje dugo.“

Ramakrishna mu odgovori: „Dragi doktore, znam da pomažeš ljudima, i da osjećaš tu ljubav, ali znaj jednu stvar: tvoja ljubav bazira se na tome koliko ti plate. Zato, idi i pomaži ljudima. Nije da ne trebaš naplaćivati, naplaćuj, ali jednom tjedno radi besplatno. Vidjet ćeš da će ta ljubav u tebi sve više i više rasti.“ I naravno, liječnik posluša. Nakon nekoliko mjeseci dođe opet kod Ramakrishne, pade pred njegova stopala i reče: „Gospodine moj, učinio sam kako si rekao, i najsretniji sam čovjek na svijetu. Sada ne provodim to nesebično služenje samo jednom tjedno, nego dva do tri puta tjedno!“

To vam govorim: Ljubav uvijek zvuči sebično. Prvo dajete sami sebi, a zatim uvijek dajete drugima. Tada to postaje nesebično, bezuvjetno. Jer sve dok je u tome prisutno očekivanje, sve dok postoji želja, dotle će postojati i ograničenje. Zato nađite tu Ljubav u sebi. Osjetite tu Božansku Ljubav u sebi. Osjetite je u carstvu biljaka i životinja. Tada ćete vidjeti da postoji savršeno jedinstvo, i da vi možete stvoriti, također, jedinstvo. Ali prvo, morate se prisiliti.

....

Jednom kad to osjetite u sebi, dodirnite biljku, dodirnite stablo, i vidjet ćete kako Život teče. Držite životinju i osjetite što se dešava u toj životinji. Tada ćete znati što je Život i spoznat ćete Sebe ne na način koji ograničava, već bezgranično. Spoznat ćete Kozmičkog Sebe!

Sri Swami Vishwananda: „Just Love“

1 komentar:

  1. Although we say that it is difficult to come to a place where we perceive the Supreme reality, we also know that there is no method to achieve this, because employing a method assumes that there is someone there, someone who is trying to get somewhere. By its very nature, method indicates a belief in separateness. So there is no technique, no method, no understanding that will precipitate the perception of oneness. If you do anything to get there, then you must be seeing yourself as a separate person, acting according to that separateness, and trying to get oneness -- which is impossible. Still the perception of oneness does happen, because it is a fact, it is the reality. It happens when we relax, when we abandon our beliefs and our ideas and our defensiveness and our fears, when we do not need to constantly be protecting ourselves and pushing away the outside, when we are not busy enhancing ourselves and thinking of ourselves. (Diamond Heart Book 4, pg 105)

    OdgovoriIzbriši