.jpg)
.jpg)
Slijedećeg dana bio je daseti dan Navaratrija – Darshami. Ovo je dan kada odnesu Majku kako bi je uronili u vodu. Ujutro trebaju napraviti molitvu i pripremiti zaslađenu rižu za Majku. Rižu su postavili pred kip Majke. Otac je radio molitvu i dok su mu oči bile sklopljene kćer mu je prišla i počela jesti. Onda je otvorio oči i bio šokiran i pitao je što je to učinila. "Ovo je za Majku. Zar ne želiš da završim moju molitvu?"
Ona je ponovo skuhala prasad. Isto se dogodilo. Treći put se ponovila ista priča. Ovaj put je bio veoma ljut. Rekao joj je, "Slušaj me, ti prekidaš moju molitvu. Zar ne želiš da završim moju molitvu? Žalim što sam te doveo kući. Trebao sam te ostaviti sa tvojima. Ona će na to majci, "Majko, otac mi reće da se vratim kući."
U međuvremenu otac završi sa molitvom i tada shvati da nema njegove kćeri i tada je pokuša svugdje tražiti i nije je mogao naći. Tada je shvatio da je sama otišla kući, koja se nalazila u susjednom selu. Tada je odlučio vidjeti je i tražiti za oprost zato što je rekao mnoge stvari i bio ljut na nju. I kada je došao do sela i vidio kćer bio je jako sretan i vidjevši je reče joj, "Zašto si naprasno otišla bez da si se oprostila ili da te sam odvedem do tvojih?" Tada mu ona odgovori, "Oče, nikada nisam ni došla s tobom."
"Što kažeš da nisi nikada došla sa mnom? Ovog jutra sam te naljutio i rekla si mi da više nečeš dolaziti sa mnom." Ona mu reče, "Ne, kada si stigao do mojih, odbio si. Kako bi došla s tobom?" Tada je shvatio da je za vrijeme devet dana to bila Božanska Majka u tijelu njegove kćeri.
I zato kada je nudio hranu Ona ju je uzela i jela jer ju je Njoj nudio. Na taj način Bog nam može doći u bilo kojem obliku. Čak i kroz ljude koji su oko vas.
Bila je jednom jedna osoba na Mauricijusu koju sam poznavao. Taj mladić je bio očajan sa svojim životom i to sve zbog djevojke. On bi se zatvorio u sobu i uzimao bi mnoge tablete. Ja sam bio kod svoje kuće iznao sam za tu situaciju. Brzo sam dojurio do njegove kuće i rekao sam njegovoj majci gdje ti je sin. Ona mi na to reće da spava. Ja joj kažem da ne spava. Otišao sam do njegove sobe i odveo do bolnice. Onda sam otišao. Za vrijeme dana došao sam mu ponovo u posjetu, ali to nisam bio ja. Ja sam bio kod kuće, a drugo tijelo je bilo tamo. Ja sam ga pitao što je to učinio i utješio sam ga da će sve biti u redu. Na taj način Bog ima mnogo tijela. Zato je i Majka rekla, "Oni koji zatraže i bit će im ispunjeno!" Jai Gurudev!
Hvala vam na ovim predivnim tekstovima. Nemogu vam nista novo napisati, nesto sto i vi sami nuiste osjecali. Jos uvjek se osjecam kao u zacaranoj bajci.
OdgovoriIzbrišiSigli smo u centar negdje oko dva sata po ponoci i prvo sto sam sa terase ugledala iako je bio mrak bio je maleni bazen sa ribicama ali u obliku stopala. Djelovao je poput stopala Shive ili Babajia.
Za mene je sve bilo nesto sasvim sasvim novo. Pocevsi od samog Centra, koji sam dozivjela kao Novi “VRINDAVAN”. Stabla, cvjece, uredno osisana trava, sve je odisalo mirom i nekom tihom radoscu, na trenutke mi se cinilo da je
i priroda bila potpuno svjesna Guruovih blagoslova (mozda cak i vise od ljudi ,
jer ljudi se cesto vezui za Gurua a ne za njegov Spirito).
I nisu bili samo blagoslovi koji su se osjecali u zraku, osjecaj iscekivanja hoce li se i kada Guru pojaviti.
Jedno od iznenadjenja je bilo pricesce u pravoslavnoj kapelici. Sve to mi je stvaralo jednu vrstu konfuzije, pitala sam se i
danas se pitam, sto sam ja to dobro ucinila da bih uopste srela mog Gurua, SatGurua cija velicina nemoze biti shvacena ljudskim umom, a ko moze uopce boga shvatiti! A da i ne govorim
o tome kako sam dozivjela to da budem pricescena njegovom rukom. Ljudski jezik je tako
suhoparan, jednostavno nedostaju rjeci za zahvaliti Bogu na svemu. Cesto puta sam se pitala sto je to cime mogu zahvaliti Bogu - Bozanskoj Majci?
Yogananda je rekao da Bog sve ima ali mu nedostaje nasa ljubav, ma u jednoj knjizi je
naveo da “i nase misli, nisu nase misli”. I ta ljubav koju osjecamo nijenasa vec i ona je Bozja... Prema tome, sto je to sto moszemo pokloniti Bozanskoj Majci? (ono sto je nase).
Cini mi se da jedina stvar koja je nasa je “volja” koja nam je stvaranjem data. Ta nasa volja je nas ego i jedino to mozemo pokloniti bozanskoj Majci, ponuditi ego pred njenim stopalima.
Mojoj zbunjenosti su doprinosili i redovni rituali, za mene jedna novina ali je izgledalo
nesto sasim prirodno, nesto sto je normalno ciniti, nesto sasvim poznato.
Ali najvise sam bila emozionirana na dan Gurupurnima, kada su me sestre iz Hrvatske
pozvale da zajeno probamo bhadjan. Proslo je punih 12 godina od mog zadnjeg druzenja sa Splitskom grupom. Proba je pocela s pjesmom POZDRAV TEBI DRAGI GURU, da bi cetvrta pjesma pocela rjecima :
Sjedim do tvojih nogu glave pognute.
Nemogu pogled dignuti, gledati u tebe
Sutim srce te zeli, moje usne ne govore
Znas sve moje misli sve moje molitve... (pomislila sam da ce mi srce puci. Rekli su mi da su ovaj tekst povetili Yoganandi i
nisam bila jedina koja je uz tu pjesmu lila suze...)
Nisam znala da ce tjekom ceremonije prati Gurudevu stopala. Cini mi se da je to
bila kulminazija mojih emozija. Gurupurnima me je vezala za stopala mog Gurua.
Iskreno sam zahvalna mom Guru-u na lekcijama koje sam dozivjela tamo. Odusevilo me
to sto sam shvatila da me on mnoigo bolje poznaje nego sto ja sama sebe poznajem
Kada se probudim iz ove trenutne zacaranosti nadam se da cu uspjeti opisati prvi susret sa
Guruom i cudan povratak kuci...
JAI GURUDEV