Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

četvrtak, 2. veljače 2012.

Moj Gurudeva je "Brži od svjetlosti" - Mirakolo


Dragi prijatelji,

Dana 19. siječnja 2012. moj unuk - Giovanni (jedan od blizanaca - četiri godine) porezao je prst - kažiprst - ali je također odsjekao i dio kosti sa vrha prsta... (stavio je prst u električni motor koji se okretao)... U nekoliko sekundi većsmo bili u automobilu i krenuli k hitnoj. Obje Giovannijeve ručice, ali i moje ruke bile su pune krvi.

Pri običnim uvjetima do bolnice nam treba 8-10 min. Međutim, tog popodneva, glavna cesta u centru grada bila je zakrčena kamionom koji je iseljavao jednu trgovinu. Tek što smo se uspjeli izvući iz centra, trebali smo prijeći preko željeznicke pruge, ali rampa je bila spuštena. Dakle, trebalo se vratiti nazad i nastaviti put sasvim drugom cestom.

Zbog velikih bolova, a pored svega i prestrašen krvlju koja je natopila gazu i slivala se našim dlanovima, njegov plač se pretvarao u neizdrživ vrisak. Nisam mogla slušati tako bolni plač malog djeteta. Dijete koje je zapravo veoma dobro i poslušno. Plač mu je bio ispunjen vibracijama bezgranične dobrote. Ove njegove vibracije kidale su mi srce, svaki novi vrisak bio je poput proboda nožem.

Sa ranjenim srcem počela sam moliti, moliti iz najveće dubine srca: "Učitelju, pomozi mu. Čuj ovu dobrotu, tako je malen, molim te Gurudev, molim te Swami Vishwananda!!!"

Ali tek što sam mentalno izgovorila riječ Vishwananda, Giovanni je postao miran. Pomislila sam da se onesvjestio, ali ne, jednostavno je bio miran. Nakon 20-ak min. kada smo stigli na odijel hitne pomoći, on je ušao hodajući, čak ga nije trebalo ni nositi. Pomislila sam - moj Gurudev je "brži od svjetlosti". Ali sam shvatila da je Gurudeva prizvala moja molitva izgovorena iz dubine srca.

Doktor na radiologiji ga je mazio govoreći da u praksi nije vidio mirnije dijete. Giovanni se pozdravio sa doktorom tako što mu je poklonio poljubac u obraz. Zaplakao je na odjelu ortopedije prilikom ušivanja rane, jer su mu ranu morali sašiti bez anestezije (bojali su se neželjenog efekta jer je jako malen).

Kako se veoma brzo smirio vratili smo se kući. Prilikom povratka, a ni kući više nije pokazivao znakove boli. Rekli smo mu da treba moliti Swamija Vishwanandu da mu pomogne za iscjeljenje prsta. Pitao me je: "Nona, kako trebam moliti Vishwanandu?" Odgovorila sam da će biti dovoljno ako nastavi pjevati svoju omiljenu pjesmu "Om Swami Om Vishwananda Hari Om", a to mu i nije palo teško jer je zaljubljen u Swamija.

Trazio je od mene da mu otvorim kompjuter kako bi mogao gledati Swamija. Već u sljedecem trenutku njegov prstić se nalazio ispred ekrana.

- "Giovanni, šta radis sa prstom ispred monitora?" pitali smo ga.
- "Dao sam prst Vishwanandi da ga izlijeći."

Koja iskrenost, koja vjernost... Ovo je za nas odrasle bila jedna velika lekcija. To je ono što je mislio Isus kada je rekao "Pustite djecu k meni!"

Giovanni je te noći spavao veoma mirno, bez da ga je bol ijednom probudila, ali također i ostalih noći. Sve do danas 30.01.2012. nije se požalio na bol, a rana se veoma lijepo iscjelila.

Grazie Gurudev, Grazie dal cuore "Om Swami Om Vishwananda Hari Om"

Gordana Milanko

1 komentar: