Transkript govora Swamija Vishwanande 23.12.2009. (četvrti dio)

(9. Devoti: Čemu uistinu trebamo težiti? Što onda znači biti savršen?)

Swami Vishwananda: Teško bi bilo razumijeti umom. Ali, recimo da trebamo pokušati ne suditi, niti sebe niti druge. Rolf?

(Rolf: Je li stvarno naša odluka reći „Bože želimo samo tebe“ s bilo kakvim posljedicama? Postoji li slobodna volja ili ne?)

Swami Vishwannada: Pa, postoji određeni stupanj slobodne volje. (smijeh) Bog nikada nikoga ne prisiljava. Inače bi svi već bili realizirani. (smijeh) Znate, On ne treba puno učiniti. (smijeh)
(Rolf: Jer ljudi od jnana jogija kažu da je „sve savršeno“) Hm (Rolf: Ja razumijem ovo, ali oni kažu da ne postoji put. Ne trebaš meditaciju; ne trebaš ništa, jer je svaki trenutak savršen.)
Da, naravno. Dobro je gledati stvari na taj način, ali koliko je jnana jogija spoznalo Boga? Ne toliko mnogo. (smiješeći se)
Na prošlom Satsangu sam objasnio da trebamo određeno znanje, ali znanje također ima ograničenje. Dao sam primjer: Kada imate trn u nozi, uzmete drugi oštri objekt i otklonite ga, ali ne zadržavate ih oboje u svom džepu, već ih bacite. Isto tako: kada imate trn neznanja, trebate trn znanja. Ali na kraju trebate odbaciti i jedno i drugo.
(5. Devoti: Swamiji, mogu li te pitati pitanje?) (Smiješi se) Reci. (10. Devoti: Koja je onda svrha, zašto nam je onda Bog dao um?) Pa… (5. Devoti: Zato što to treba biti Božanski um) Da, naravno. (5. Devoti: U tom slučaju koja je svrha našeg uma? Dakle, postoji negativno stanje uma koje moramo odbaciti ili nešto ili nadići. Ali što je Božanski um u čovjeku? Koja je onda svrha?)

Pa, um je dan kako biste dobili određeno znanje o izvanjskim stvarima. Um se jako mnogo drži izvanjskog. Ako želite razumijeti određene stvari, trebate upotrijebiti um. Ali, vrlo često ljudi ne koriste um na pravilan način. (5. Devoti: Koji je onda pravi način?) Budite pozitivni! (smijeh)
(11. Devoti: Guruji, kad se moramo uzdignuti iznad „dobrog“ i „lošeg“ i postoji „dobro“ i loše“, a mi želimo biti savršeni, gdje je tu čistoća?) Čistoća je stanje vašeg uma; način na koji gledaš na stvari. Ako misliš da je nešto čisto, onda će to i biti. Ali čistoća nije ono što vi smatrate čistoćom. Što podrazumijevate pod čistoćom? Prvo mi recite. (11. Devoti: Ja uvijek odlučim ili rasčlanim „dobro“ i „loše“) Dakle. (11. Devoti: suditi i…)

Kako onda možete biti čisti? To je također rečeno u Bibliji: Budite čisti u umu. Još uvijek tako prosuđujete. (11. Devoti: Hm) (smijeh) Čistoća je samo riječ.
Pitaj svoje pitanje Mataji. (5. Devoti: Može li biti također…?) Imala si pitanje, zar ne? Da?

(12. Devoti: Oh, ja sam se pitala što možeš reći o konceptu da mi također sudjelujemo u stvaranju svog Svemira. Koristeći moć uma ili vizualizacijom možemo sve stvoriti…)

Da, mora postojati uvjerenje. To je također stanje uma, kako bolje iskoristiti um. Ako uistinu nešto želiš, vjerovanje u to će učiniti da se to i dogodi. Ali um treba biti fokusiran i jasan glede toga, jer um uvijek skače. Danas želiš ovo; sutra želiš ono – kako će onda biti jasan? Neće nikada biti jasan. Dakle, kada netko zaista nešto želi, um je svaki dan fokusiran na to i na taj način učini da se to i dogodi. To postižemo učeći kontrolirati um. Istina je da stvarate svoj vlastiti svemir. Vi stvarate vaš vlastiti svijet, vašu vlastitu realnost, jer to je moć uma. Um je jako moćan. Kao što su i znanstvenici rekli, također je to rečeno i u Vedama: Ljudi koriste samo 5% uma, ostalih 95% još uvijek spava. Zamislite što bi bilo kad biste koristili ovih 95%, a 5% da spava, ali tužno je što samo nekoliko ljudi to radi. (smiješi se) Anashuya?
Swami Vishwaanashuyananda: Ranije si spomenuo strah od predanja. Može li se reći da većina ljudi bježi od tog priznanja ili prihvaćanja toga straha od predanja onome što uistinu jesu?
Sri Swami Vishwananda: To je istina, ali mnogi ljudi to također i žele. Vidite, strah od neznanja – toga se ljudi boje. Ali kada vjerujete, onda se ne brinete. Zato ne bi trebalo biti straha ako vjerujete.

(nastavlja se)

Transkript govora Swamija Vishwanande, 23.12.2009. (treći dio)

5. Devoti: Ali zašto onda Swamiji? Zašto onda ljudi imaju potrebu za egom?

Gdje je uistinu problem? Jer ne radi se o tome da oni izričito žele biti loše osobe i egoistične. Ali mora postojati razlog zašto se ljudi nakon toliko stoljeća, još od Veda ne mijenjaju. Mora postojati neki razlog za ego. Boje se ili zbog nečega je tako. Ne da su loši, ali postoji nešto zašto su takvi…
Sri Swami Vishwananda: Ne, ne postoji ništa. Pa, jesam li rekao da su loši? (smijeh)
5. Devoti: Ne, ali u egu. Koja je zapreka da ne budemo u egu?

Sri Swami Vishwananda: Jer nitko ne želi pogledati sebe. Koliko ljudi prihvaća sebe kakvi jesu? Hm? Ne, pitam te. Prihvatiti sve. Pitam te sada ovo pitanje – Prihvaćaš li sebe kakav jesi? (5. Devoti: Ne, mislim da ne)

Kao i ti, mnogi će isto odgovoriti. Sve dok ne…(6. Devoti: Teško je) Aha. (smijeh) Kada to „teško“ nestane, kada to ne budete gledali kao poteškoću, onda ćete znati odgovor na to. Zapravo, mi sami sebi stavljamo vlastite prepreke. Na satsangu u Rusiji objašnjavao sam da smo zaokupljeni mnogim stvarima, toliko mnogo smo naučili, toliko mnogo smo vidjeli. Kad smo bili maleni samo smo rekli „U redu, dobro. To tako treba biti. Naučili su nas da tako treba biti, ali sad kad smo narasli, mislimo da znamo bolje. Ali nastavljamo raditi iste greške.
I kroz život nastavljamo nositi iste stvari koje smo već naučili. Mislite li da su zadovoljni takvim životom? Ne. (smiješeći se) Mi govorimo o Bogospoznaji. Naravno Bogospoznaja je jako jednostavna. Mogu reći da je to najjednostavnija stvar, ali mi smo tolike neznalice da ne vidimo da je jako jednostavno. (smijeh) Kada nekome kažem: „Jako je jednostavno“, sljedeća stvar koju će oni reći jeste „Neeee, teško je.“ (smiješeći se)

Jednom je Sri Ramakrishna sjedio – uvijek kažem ovaj primjer. I dok je sjedio, vidio je kako sadhu prolazi pokraj Kali hrama, samo je stao sipred hrama i promrmljao nekoliko riječi i cijeli hram se protresao. On ga je gledao zapanjeno te rekao svom nećaku „Jesi li vidio što sam ja vidio?“ On je rekao „Da, vidio sam.“ – „Možeš li otići tamo i pitati ga tko je?“ I naravno, nećak je htio imati gurua, kad je vidio to „Hej, super je ono što je napravio!“ Potrčao je prema sadhuu i rekao „Sadhu Maharaj, molim te poslušaj me. Želim te nešto pitati.“ A kad ga je sadhu Maharaj vidio počeo je bježati.

Tada je učenik počeo trčati za njim. Napokon ga je sustigao i rekao „U redu, što želiš od mene?“ Učenik je rekao „Želim biti tvoj učenik. Vidio sam što si upravo učinio.“ Sadhu Maharaj je rekao „Odlazi. Ne želim te.“ Tada je nastavio hodati, ali učenik mu je nastavio dosađivati. Sadhu je rekao „U redu, dobro.“ Stao je na određenom mjestu gdje su bile dvije rijeke. Jedna rijeka je bila čista, a druga vrlo prljava. Tada mu je rekao „U redu, prihvatit ću te za učenika kad ti ove dvije rijeke budu izgledale jednako. Tada mi dođi.“

Zar to nije rečeno u Giti? Ako me želiš spoznati trebaš se izdignuti iznad dobrog i lošeg? Moraš se izdići iznad svih ograničenja?“ Ali ipak, mi volimo naša mala ograničenja, mi kažemo „Neee, mi to ne želimo“, ali indirektno se još uvijek držimo toga. Ako se ne držite toga, nećete uopće imati pitanja. Mi to uvijek radimo, stoljećima, od Vedskih vremena, Učitelji su dolazili, govorili različitim jezicima u različitim dijelovima svijeta.
Kao što je Krishna rekao „Od milijun ljudi, samo nekoliko će me dobiti.“ Zato što čujemo stvari, ali smo i dalje gluhi. Zašto? Jer se ne želimo promijeniti. Mi kažemo „Da, želimo se promijeniti.“ Ali u stvarnosti, samo nekoliko, stvarno, stvarno, stvarno iskreno se žele promijeniti.

Evo, upravo ovdje, s malom grupom – kasnije ćemo to povećati za milijun. Koliko vas će iskreno učiniti sve da bi dobilo milost Boga? Iskreno, eh? Samo podignite ruku. Bilo što, mislim bilo što, bilo što! (smijeh) Bilo koji test koji ti Bog da? Hoćete li to podnijeti. (5. Devoti: Podnijeti ili ući u to? (smijeh))

Sri Swami Vishwananda: Ne radi se o ulasku, pa radi se o... to je samo pitanje. Ne trebamo znati koju vrstu testa će nam Bog dati...(smijeh) U protivnom to ne bi bio test. Dakle iskreno. (6. Devoti: Ako nam garantira da ćemo Ga dobiti ako to učinimo) Čak i od onih koji su podigli ruku mogu izabrati možda jedno ili dvoje. (smijeh) (5. Devoti: Što je onda naša prepreka?) Svatko ima svoju prepreku. Strah od puštanja.

(7. Devoti: Guruji?) Da? (7. Devoti: Zar se svaki dan ne susrećemo s tim izazovima?)
Ne zapravo. (smijeh) Izazovi – izazovi nisu to… Ono što stvorite, ono što posijete, to i poberete. To je u svakodnevnom životu. To nije izazov.
Voljeti Boga nije izazov. Spoznati Boga nije izazov. (smijeh) Da? (smijeh)
(8. Devoti: (na njemačkom): In deutsch. Sie, sie übersetzt. Guruji, wenn, wenn Jesus sagt “Seid vollkommen, wie Euer Vater vollkommen ist, was heißt das?) Prevedite.
(9. Devoti: Pitanje glasi: Isus je rekao „Budite potpuni ili savršeni, kao Majka i Otac koji je savršen. Je li to znači da moramo biti tako savršeni ili možemo biti također savršeni sa svim našim lošim kvalitetama?)

Pa, savršenstvo, kad ste savršeni, o tome sam upravo govorio, kad ste savršeni ne postoji dobro, ne postoji loše. (smijeh)
Vidite: U čovjekovom umu, vidimo dobro i loše i mislimo da je Bog dobar. On ne može biti samo dobar, jer je On također i loš (smijeh) i On je iznad toga. Ali kada kažemo da smo savršeni, da smo dobri, tada smo još uvijek daleko od toga.

(nastavlja se)

Transkript govora Swamija Vishwanande 23.12.2009. (drugi dio)

2. Devoti: Swami, koja je razlika između samo-ispitivanja, odvezanosti i molitve? Što ima najveću jačinu?

Sri Swami Vishwananda: Vidite, svo troje je zapravo različito. Svo troje je u određenoj kategoriji. Kako je ono bilo tvoje pitanje? Molitva? (2. Devoti: Molitva, samo-ispitivanje)
I? (2. Devoti: i odvezanost) Odvezanost.
Pa, svi počinjemo sa molitvom. (smješeći se). To je određeni stupanj na kojem se grade temelji.
Što najprije znači molitva? Molitva nije ono što čitamo, već način kako razgovaramo sa Božanskim. Najprije moramo naučiti slušati, kako bismo uistinu molili, moramo naučiti slušati našu nutrinu. Ali tu dolazimo do samoispitivanja.

Mi se molimo, ali iako je lijepo osjećati Božansko, tu je također i čežnja. Zapravo, samoispitivanje nas dovodi do spoznaje zašto smo ovdje. Ovo su četiri pitanja koja uvijek postavljam: Odakle dolazimo? Gdje idemo? Tko smo? I gdje smo? Ova četiri pitanja. To je samoispitivanje. Kada si počnete postavljati ova pitanja, pokušavajući saznati tko smo iza ovog fizičkog tijela, iza ovog uma i čak iza srca; automatski kada osoba to spozna, nastat će određena odvojenost, određene stvari ćete morati pustiti, ali to se također samo po sebi dešava.

Primjer: Kada ste bili u svijetu, niste bili duhovni i imali ste mnogo prijatelja. Kada ste postali duhovni, što se dogodilo? Imali ste samo nekoliko prijatelja, ali onih prijatelja koji imaju iste interese.
S te točke, kada idete sve dublje u duhovnost, što više budete sebe otkrivali, čak i tada će ljudi odlaziti od vas, jer se neće moći nositi s tim. Oni ne znaju, ne razumiju, jer duhovnost u ljudskim umovima mora biti određena, ali kada prijeđete sve prepreke koje si stavljate na put i spoznate uistinu... Ima li Bog ikakvo ograničenje? Bog nema nikakvo ograničenje. Ako želite spoznati Bezgraničnog, morat ćete to nadići. I naravno, kada počnete napredovati prema Bezgraničnom, javlja se određena odvezanost od drugih ljudi. Dakle, to su ta tri stupnja.

2. Devoti: Što je najsnažnije?
Sri Swami Vishwananda: Pa, neću suditi koje je najbolje ili bolje, jer je svaka osoba na svom stupnju. (smiješeći se) Kao što sam vam objasnio: Prvo započinjete s molitvom, koja vas vodi samoispitivanju, ali reći da je jedno jače od drugog – nije tako, jer svo troje je dobro. Naravno Molitva je najbolja, jer u njoj razgovarate s Bogom.

Nitko nema pitanja?

3. Devoti: Swami, zašto je toliko ljudi tako glupo? (smijeh) Ja ne znam.
Svi imamo milost Božju i tvoju milost i tome slično...(smijeh)

Sri Swami Vishwananda: Pa...(smijeh) zapravo vrlo zanimljivo pitanje. (smijeh) Hm... (smijeh) pitajmo publiku. (smijeh) Recite mi (smijeh), što mislite zašto su ljudi glupi (smijeh) kada imaju toliko mnogo milosti? Pričajte, pričajte, pričajte, svi, razmijenimo mišljenja.

Devotiju koji je postavio pitanje: Ti si me pitao ovo pitanje, što misliš koji je odgovor? (smijeh))

3. Devoti: Ne znam, u suprotnom ne bih pitao tebe.

Sri Swami Vishwananda (smijeh): To je lijepo. Podsjeća me mnogo na primjer kada idete doktoru i doktor vas pita „Što vam je?“ (smijeh), a vi biste trebali odgovoriti doktoru „Da znam što mi je, ne bih došao kod vas.“ (smijeh)

Pa, to je pitanje koje ja također sam sebi često postavljam (smijeh), posebno kada pogledam duhovne ljude.
Istina je – ljudska bića imaju tako mnogo milosti. Prvo, da biste postali ljudsko biće veliki je blagosov. Nakon što prijeđete kroz 84.000 života dobivate ljudski život. Ali umjesto da dobro iskoristite ovaj život, vi volite biti neznalice. I to je glupo. (smijeh) Imamo toliko mnogo – posebno u današnje vrijeme – imamo toliko mnogo prilika. U davnim vremenima, ljudi su imali više vjere. Gdje god su se nalazili, kojoj god religiji su pripadali – kroz vjeru su napredovali.
Ali danas, ono što ljude čini neznalicama, kao što si maloprije rekao, jest ego, ponos unutar njih koji ih zasljepljuje. Oni misle da sve znaju.

Nešto im kažeš, ali moraš biti oprezan kad im nešto kažeš, jer ako kažeš nešto što nije ugodno za njihove uši, bit će protiv vas. (smijeh) Kako Pritala uvijek kaže. Pritala? (Swami Vishwavijayananda: Oui?) Što bi ti rekao na ovo? (tišina)
Sri Swami Vishwananda (šapćući): Koja je svrha imati učitelja, ako ga nećeš slušati? Ti si to rekao. Bilo da ti sam imaš...
Swami Vishwavijayananda: Koja je korist imati...(smijeh)

Sri Swami Vishwananda (smijeh): To su zapravo njegove riječi. (smijeh) Koja je svrha imati učitelja kad ne možeš slušati? Pa, to vidim svaki dan. (smiješeći se) Ali ljudi vole biti neznalice. Vole uvijek biti u svojoj drami. Ne žele se uistinu promijeniti. Izvana kažu „Da Swamiji, želimo se promijeniti, želimo napraviti ono što ti kažeš“, ali iznutra to uistinu ne žele.

Kada nešto kažeš, oni kažu „O moj Bože!“ (smiješeći se) To vole biti i uvijek vole ostati kakvi jesu.
Ali zanimljivo (tišina): Zašto se duhovni ljudi ne mijenjaju? Ne izgovarajte se na Mayu ili što već, eh? To su samo tipični izgovori (smiješeći se), zato zaboravite na Nju. Ona vam ne govori što ćete jesti, što ćete raditi. Zašto onda kad se morate promijeniti uzimate Nju kao izgovor?

Jednom sam to već rekao: Postoji nešto što se zove duhovni ponos. Jer mislimo da smo bolji od drugih. Mi mislimo ako smo duhovni da smo superiorniji od drugih. I da nas svi moraju slušati. (smijeh)
I to je pogreška koju mnogi duhovni ljudi rade.

Mi zapravo ne želimo slušati, ali želimo da nas svi drugi slušaju. I kada nas ljudi ne slušaju, onda nisu dobri, jer mi mislimo da smo u pravu. I zato sebe zovemo duhovnima. Čak iako je milost prisutna, svejedno će biti slijepi, jer i dalje uvijek žele biti slijepi.

(nastavlja se)

Transkript govora Swamija Vishwanande 23.12.2009. (1.dio)

Sri Swami Vishwananda: Jai Gurudev! (publika: Jai Gurudev!)
Bila je brza odluka da napravimo Satsang, jer danas nisam proveo mnogo vremena ovdje s ljudima, tako da me niste mnogo vidjeli. Ovo nam daje priliku da svi budemo zajedno.
To znači riječ Satsang, zar ne? „Okupiti se zajedno“. Ali biti zajedno zbog čega? Vrlo često ljudi se okupe kako bi tračali, zar ne? Ovo je omiljena tema ljudi. Kad god ima nešto o čemu bi se moglo tračati, oni se vole okupiti. Ali ljudi koji su na duhovnom putu također vole zajedno moliti Boga, zar ne?

Tako postoji mnogo razloga zašto se ljudi okupljaju; kako bi ih se čulo, kako bi vodili rasprave, kako bi dijelili iskustva i to nas čini jakima, to osobu čini jakom - zajedničko okupljanje. Naravno osoba može sama provoditi duhovnu praksu na svom duhovnom putu, što je također snažno. Ali kada se okupite, energija je potpuno drugačija. Jer svi imaju jedan cilj i svi vibriraju u istoj frekvenciji. To je mnogo snažnije.

Dakle, to znači riječ satsang. Okupiti se, ujediniti jednu energiju, jedan cilj kojemu svi teže. Ne okupljamo se kako bismo vidjeli kako je netko lijepo odjeven, ne okupljamo se kako bismo pokazali kako imamo lijep glas ili kako netko drugi ima lijep glas. Ne okupljamo se kako bismo se pokazali zanimljivima. Već se okupljamo kako bismo u sebi izgradili temelj, kako bismo izgradili snagu prema bogospoznaji ili samorealizaciji. Ali je tužno vidjeti u današnje vrijeme kako se ljudi okupljaju uglavnom da mogu pričati o drugim ljudima, da tračaju o onome što je druga osoba radila. (smijeh) Ali ono što je netko napravio nije vaša stvar, već te osobe. (smijeh) Gledajte svoja posla; ali to je ono što ljudi u današnje vrijeme ne čine. Oni ne gledaju sebe, već druge, zaboravljajući ono što je Krist rekao: „Nedostatak koji vidiš u drugim ljudima, kada prosuđuješ druge, ustvari prosuđuješ sam sebe“.

Ponovno dolazi Božić – jesmo li se promijenili? Svake godine slavimo Božić, slavimo rođenje Jedinca, Spasitelja, koji se rodio kako bi pomogao čovječanstvu, velikog Učitelja koji je došao dati primjer čovječanstvu. Ali zapitajmo se: Jesmo li se promijenili? Što se promijenilo u našim životima? Netko će reći „Da, promijenio sam život. Postao sam duhovan.“ Riječ kao takvu poznajete jako dobro u vanjskom svijetu. To je dobro, ali biti duhovan nije samo titula. To nije samo naljepnica koju stavimo na sebe „Mi smo duhovni“ ili poziranje prema vani kako bismo pokazali da smo duhovni. Važno je što vam je to učinilo? Što ste promijenili? Svake godine u ovo vrijeme svi pokušavaju raditi dobro, zar ne?

Kad se Božić približava svi žele biti dobri pripremajući se za rođenje Krista. Ali Krist se rađa svaki dan u srcu čovjeka. To moramo uvidjeti. I trebamo sebe promijeniti. Ne bismo trebali očekivati od drugih da nas promijene, već sami sebe trebamo promijeniti. To je ono što uvijek govorim: samodisciplina. Zato upitajmo sebe, svoje vlastito Sebstvo ovo pitanje: „Što se u vama promijenilo?“ Je li se što promijenilo u vama? Ili ste još uvijek ista osoba? Vidjet ćete da se mnogo toga promijenilo, čak iako to niste primjetili. Napredovali ste, narasli ste, srce vam se otvorilo sve više i više. Dakle, ima nade. (smijeh) I to je Krist donio svijetu: Nadu.

Kao što je rečeno: Osoba koja nema nade sve je izgubila. Možete sve izgubiti, ali onog trenutka kada izgubite nadu život postaje beskoristan. Tako se kroz stoljeća ovaj svijet održao, kroz nadu. Zato, ako niste uspjeli u nečemu ove godine, koja je upravo završila, zapravo nije još, postoji nada da ćete uspjeti sljedeće godine. I morate u to vjerovati. Morate imati vjeru. Bez vjere se teško nadati. Ali vjeru u što? Vjeru u Boga koji se nalazi u vama, vjeru u tu kozmičku energiju koja je prisutna unutar vas.

Zato pokušajte to graditi i pokušajte ojačati tu vjeru unutar sebe. Što je ta vjera jača, vi ćete postati jači. Što je vjera slabija u vama i vi ćete biti slabiji.

Imate li kakvih pitanja? Možete pitati. Samo da raspravljamo o nečemu.

Nitko ne želi o ničemu raspravljati? Oh Triambhakeshwari, raspravljaj o nečemu. Rasprava, eh? (Triambhakeshwari: Ne) Ne pitanje.
Triambhakeshwari: Rasprava je dobra. Zapravo, ja sam te htjela pitati želiš li nam reći nešto o Majci Mariji, o Njezinom životu…

Sri Swami Vishwananda: Ne govorim o Majci Mariji. Govorim o raspravi. Trebaš raspravljati. (smijeh) Podigni ruku, raspravljaj (smijeh) Hajde. Reci nam nešto o Majci Mariji.
Triambhakeshwari: Ja?
Sri Swami Vishwananda: Da. (smijeh)
Triambhakeshwari: Pa, ja mislim da je Ona bila suosjećajna, bila je jako čista. Jako je voljela Boga i mislim da je htjela imati Božansko Dijete.

Sri Swami Vishwananda: Ne, nije to htjela. Jednostavno se dogodilo. (smijeh)
Triambhakeshwari: Možda je željela na višoj razini.
Sri Swami Vishwananda: Ne, također nije željela. (smijeh) Pritala? [Swami
Vishwavijayananda] (Swami Vishwavijayananda: Oui?) Gdje si ti? (smijeh) Sjećaš li se? Imao sam ukazanje malog Isusa. Pričao je o svojoj Majci. Zapravo, to je bilo prije nekoliko godina kad sam vidio bebu Isusa. Zapravo, ne kao bebu u koljevci (smiješeći se), već dijete (smijeh). I bio je jako zanesen pričanjem o Majci Mariji. Zapravo, jako mnogo je pričao o Njoj, ali sada se ne mogu svega sjetiti. Pritala ima bilješke, jer sam ja pisao dok je Isus govorio. Izražavao je kakvu radost predstavlja imati Majku.

Izražavao je da je on stvorio Nju, kako bi Ona stvorila Njega. Istu stvar vidite u ljubavi koju je Krishna imao za Yashodu. Mislim da istu ljubav svaka Majka ima za svoje dijete. Naravno, kao i sve Božanske Majke Ona je Jedno sa Božanskom Majkom, Ona je Jedno sa Velikom Shakti. Ali uvijek kad se Avatar ili Učitelj treba inkarnirati, Ona osobno, dio Nje se inkarnira. Jer obično ljudsko biće to ne bi moglo podnijeti, ne bi moglo podnijeti to svjetlo koje je u Njemu. Naravno, svi imaju to svjetlo, ali ovo je dio Većeg Svjetla koje se inkarnira. Treba biti netko posebniji. Zasigurno, ako je imala mnogo života prije, zasigurno je radila velike pokore. Isto kao i Yashoda – kako bi imala Krishnu, iako ga ona nije rodila. Zasigurno je taj aspekt Božanske Majke također radio mnogo pokore, kako bi se sam Krist u njoj rodio. Nema koristi ako vam ja govorim da je bila suosjećajna i da je voljela i takve slične stvari, jer je ona bila i još uvijek jest, kad svi vi to već znate.

Ali što još mogu kazati? Pa, mogu reći puno o njoj. Imao sam je prilike vidjeti (smiješeći se), nekoliko puta, zapravo. I uistinu, kad bi sve Majke bile poput nje, svijet bi se promijenio. Zato što ona svakoga vidi kao svoje dijete. Takva je Univerzalna Majka. Ljudske Majke vide samo posjedovanje, moje dijete je moje, ali unutarnji Majčinski osjećaj vidi sve kao svoju djecu. I tako vidi Univerzalna Majka, znate? Vidi sve kao svoje vlastito. I zato ona brine za sve. Vrlo često ćete vidjeti ikone kako plaču kad se, na primjer nešto loše treba desiti u svijetu. Ali Ona na taj način pokazuje da Njezino srce pati, da trebamo razmisliti o svom životu i promijeniti se. Svi želimo da se svijet promijeni, ali vrlo malo ljudi uistinu želi sebe promijeniti. Kao što uvijek govorim: Ako želite promijeniti svijet, promijenite sebe!

Ista stvar također: Ona pokazuje primjer Ljubavi, dajući nam sve te primjere. Kada Je pogledate, što vidite? Vidite samo suosjećanje. Kada pogledate lice Božanske Majke, čak i kad pogledate lice Kali, čak iako izgleda zastrašujuće izvana, kada prodrete duboko u Njezinu nutrinu, Ona je mekana. Ono što vidimo strašno u Njoj naše su vlastite strašne stvari. Kada dijete gleda Majku, nije mu važno kako Majka izgleda izvana, ali nutrina poznaje, nutrina prepoznaje.
Primjer sa Lili (mala kćer jedne predanice). (smiješeći se) Često je teroriziram. (smijeh) Ali je lijepo vidjeti, lijepo je osjetiti kako je prisutna čežnja za majkom. Prvi put kad sam je uzeo, ona je rekla „Želim ići mami“. (smijeh) Ali, to mi svi zapravo želimo. (smijeh) Ona to sada zna. Sigurno će, kad odraste to zaboraviti, ali duboko unutra, to će uvijek biti prisutno.
Duboko unutra svi mi žudimo za tim. (smiješeći se) Ali vrlo često smo ponosni na sebe. Toliko smo ponosni da tome kažemo „Ne“. Ali Njezina ruka je uvijek otvorena i Ona je uvijek spremna.

Kao što sam govorio za Navaratri „Kada priđete Majci, Ona će vas držati. Ona će se pobrinuti za vas. Vi ne trebate mnogo učiniti, Ona će sve napraviti.“ Ali vaš prvi korak jest da čeznete za Njom, na vama je da joj sjednete u krilo. Ako vi ne napravite prvi korak, Ona vas neće siliti. Ona će vas strpljivo čekati.
Sljedeće pitanje molim?

Duhovna suhoća

Duhovnom suhoćom nazivam sve ono što je protivno trećem pravilu (o duhovnoj utjehi), kao što je zamračenost duše, uzburkanost u njoj, pobude na niske i zemaljske stvari, nemir uslijed različitih uzrujavanja i napasti što nas potiče na nepouzdanje, bez nade, bez ljubavi, gdje se sva duša osjeća lijenom, mlakom, žalosnom i kao rastavljenom od Stvoritelja i svoga Gospodina. Kao što se, naime, utjeha protivi suhoći, tako su i misli što se rađaju iz utjehe protivne mislima koje dolaze od suhoće.

U vrijeme duhovne suhoće ne valja mijenjati ništa, već treba ostati čvrsto i ustrajno kod odluka i odredbi koje je tko imao dan prije takve suhoće ili u određenju u kojem je bio u prijašnjoj utjehi. Kao što nas, naime, u vrijeme utjehe vodi i svjetuje dobar duh, tako u vrijeme neutješnosti i suhoće zao; s njegovim pak prišaptajima ne možemo naći put kojim ćemo nešto pravo odlučiti.

Premda za neutješnosti ili suhoće ne smijemo mijenjati prijašnje odluke, ipak je vrlo korisno ako se odlučno okrenemo protiv same suhoće, pa, na primjer, nastojimo više oko molitve, razmišljanja i mnogog ispitivanja te se damo na to da na primjeren način činimo više pokore.

Onaj tko je u suhoći neka razmišlja kako ga Gospodin kuša, prepustivši ga njegovim prirodnim silama da se opire različitom uznemiravanju i napastovanju neprijatelja. A on se može oduprijeti s pomoću Božjom, koja ga nikad ne ostavlja premda je jasno ne osjeća jer mu je Gospodin oduzeo njegovu izvanrednu revnost, veliku ljubav i jaku milost, ostavivši mu ipak dovoljno milosti za vječno spasenje duše.

Tko je u suhoći, neka nastoji uzdržati se u strpljivosti, koja je oprječna napastovanjima što ga salijeću, i neka misli da će uskoro biti utješen, služeći se sredstvima protiv takve suhoće, kako je rečeno u šestom pravilu.

Tri su poglavita razloga s kojih nas obuzima suhoća. Prvi je što smo mlaki, lijeni i nemarni u svojim duhovnim vježbama: i tako se zbog naših vlastitih pogrešaka duhovna utjeha udaljuje od nas. Drugi je da nas Gospodin iskuša što vrijedimo i koliko napredujemo u njegovoj službi i proslavi bez tolikih nagrada, utjeha i velikih milosti. Treći je da steknemo pravu spoznaju i svijest te da na dnu duše osjetimo kako nije u našoj vlasti da steknemo ili održimo veliku pobožnost, žarku ljubav, suze, ni koju drugu duhovnu utjehu, već da je sve to dar i milost Boga, našega Gospodina, i da ne gradimo gnijezda u tuđoj kući, dižući glavu u nekoj oholosti ili u taštoj slavi pripisujući sami sebi onu pobožnost ili druge pojave duhovne utjehe.

Sv. Ignacije Loyola: Duhovne vježbe

Staklenka i kava

Kada vam se čini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24h na dan nije dovoljno, sjetite se staklenke od kiselih krastavaca... i kave.

Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu staklenku od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je pitao studente je li staklenka puna. Složili su se da jest.

Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u staklenku. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor između loptica. Tada je ponovo upitao studente je li staklenka puna. Opet su rekli da jest.

Sljedeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kad ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u staklenci. Pitao je još jednom je li staklenka puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jest.

Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šalice pune kave i ulio ih u staklenku. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali.

Sada, rekao je profesor, kada se smijeh utišao, hoću da shvatite kako ova staklenka predstavlja vaš život. Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vjera, obitelj, djeca, zdravlje i ostalo čemu se jako predajete. To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen i kada bi sve drugo nestalo.

Kamenčići su ostale stvari koje su važne: posao, kuća, i sl.

Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari. Ako napunite staklenku samo pijeskom, nema mjesta za teniske loptice i kamenčiće. Isto vrijedi u životu. Ako potrošite sve vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari.

Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću: Igrajte se s djecom, nađite vremena za odlazak liječniku, izvedite partnera na večeru, ponašajte se kao da vam je ponovo 18 godina. Uvijek će biti vremena da se kuća očisti i naprave popravci. Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak.

Jedna je studentica podigla ruku i upitala što je predstavljala kava. Profesor se nasmijao: „Drago mi je da ste to pitali. Nju dolijevam kako bih vam pokazao da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šalicu kave s prijateljem.“

Interview sa Swamijem Vishwanandom na poljskoj televiziji

Hristos se rodi!

Kao što je zvijezda privukla mudrace i istoka u Jeruzalem, tako božanska milost poziva grešnike iz svjetovne ispraznosti na pokoru, da nađu novorođenog Kralja, i kada ga nađu, da mu se poklone. A gdje će ga naći? U dobrom primjeru onih koji žive kršćanski.

O, Božjega li milosrđa, koje nikada ne zaboravlja smilovati se i koje je uvijek na raspolaganju svakome tko se njemu vraća! Neka se, dakle, raduju oni koji traže tebe, Isuse, i još više oni koji te nađu. Trči i ti, kao mudraci, za zvijezdom koja te vodi k životu. Nećeš se puno mučiti, brzo ćeš stići i naći Željenoga svetih, Radost anđela.

Sveti Anton Padovanski

***

Sretan Božić svima koji slave Isusovo rođenje na današnji dan!

Sveta tri kralja

Sveta tri kralja ili sveti magi su u kršćanskoj tradiciji kraljevi ili mudraci, koji su se, prema evanđelju, došli pokloniti Isusu nakon rođenja. Često se zovu Baltazar, Melkior i Gašpar; u Bibliji se ne navode imena.

Prema Evanđelju po Mateju, došli su "s istoka" u Jeruzalem, da se poklone Isusu. Pratili su zvijezdu repaticu, betlehemsku zvijezdu. U Jeruzalemu, primio ih je kralj Herod, koji ih je želio prevariti, s ciljem da mu kažu, gdje se Isus rodio, tako da ga može ubiti. Kada su pronašli Isusa, darovali su mu tri dara: tamjan (kao Bogu), zlato (kao kralju) i plemenitu mast, smirnu (kao čovjeku). Potom im Bog zapovijedi da se ne vraćaju Herodu i vrate se drugim putem u svoju zemlju. Tri kralja su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je javio rođenje Spasitelja.

U zapadnom kršćanstvu (od 8. stoljeća) su se ustalila imena Baltazar, Melkior i Gašpar; na istoku se koriste različita imena.

Po tradiciji, poslije smrti triju kraljeva njihove su relikvije odnesene u Carigrad, nakon što ih je pronašla sv. Jelena Križarica, a odande su kasnije otišle u Milano i napokon u Köln u najljepšu njemačku katedralu, gdje su i danas. Melkior je zaštitnik putnika i Svjetskog dana mladih, a Baltazar oboljelih od epilepsije. Spomendan se u Katoličkoj crkvi slavi 6. siječnja, kao blagdan Bogojavljenja.

(Izvor: Wikipedija)

*****

Zvijezda koju su tri kralja ili mudraca sa Istoka slijedili nije bila neka zvijezda na nebeskom svodu već zvijezda kristove svijesti koja je stvarno iskustvo jogijskog aspiranta prema putu samospoznaje. Tri mudraca su zapravo bila tri velika jogija koji su putovali sa Istoka, tj. Indije. Oni su u svojem unutrašnjem zajedništvu sa Bogom-Stvoriteljem u dubokoj meditaciji ili samadhiju percipirali silazak velikog Kristolikog bogospoznatog jogija na zemlju. Oni su bili vođeni iznutra da posjete Betlehem i poklone se ovoj velikoj duši čije rođenje je bilo proreknuto u Starom Zavjetu. Oni su, na neki način, Isusovi kumovi tj. sveci zaštitnici. Isus je uzvratio njihov posjet time što se je sa napunjenih dvanest godina uputio na put prema Istoku da bi naučio drevnu znanost samospoznaje od ovih svetaca. Posječivao je hramove, samostane i druga sveta mjesta. Kada je završila njegova obuka sa navršenih trideset godina života prihvatio je zadatak da pomogne napačenom narodu svoje zemlje i izvede ih na put spasenja. Tako se vratio nazad u svoju zemlju i svjesno prihvatio svoj križ te ga hrabro nosio. U knjizi "Put" Swamija Kriyanande, koji je direktan učenik Paramhanse Yoganande, autor navodi citat svog gurua koji je izjavio dok je tumačio evanđelja da su tri mudraca zapravo bili Babaji, Lahiri Mahasaya i Sri Yukteswar. Kako Swami Vishwananda štuje jako Isusa Krista kao i ovu lozu duhovnih učitelja time ova priča o tri mudraca dobiva dublji smisao.

Paramhansa Yogananda (5. siječnja 1893 - 7. ožujka 1952.)

Bhagabati Charan Ghosh (1853-1942) je bio jako ponizan i jednostavan čovjek. Živio je u oskudici i život ga je natjerao da se izbori za svaki rupee (novčana jedinica u Indiji). Zbog neimaštine koje je zahvatila njegova obitelj bio je prisiljen odvajati večinu zarade za školovanje svoje braće. Kako zbog iste situacije nije bio u mogućnosti sebe školovati kada je doslovno molio naokolo za svaki rupee, to iskustvo je u njemu usadilo odluku da ne dopusti svojim bližnjima da ikada tako pate. Polako je napredovao u svom poslu te stekao ugled među svojim radnim kolegama.

Jednom je Abinash, koji bio njegov podređeni, tražio jednotjedni dopust. Budući da je više puta uzimao dopuste, gosp. Ghosh mu je odbio dati dopust. Rad se ne može kontinuirano raditi ako radnici uzimaju dopust kako im god odgovara. Ipak je nakon toga priupitao Abinasha gdje odlazi. "Idem u Benares vidjeti svog Gurua" odgovorio je Abinash. Gosp. Ghosh ga je ukorio: "Znači hoćeš postići poniznost. Reci mi samo što je to religija? Naša zemlja je uništena u ime religije. Moj dragi čovječe, nema ništa u tome. Ne budi fanatik. Ako želiš napredovati u životu, radi. Radi, i zasigurno ćeš profitirati u konačnici."

Gosp. Ghosh nije htio biti grub. Njegov sarkazam je odražavao prikrivenu frustraciju svojim odnosom prema religiji. Ubrzo nakon toga je požalio što se tako ponio. "Naposlijetku svatko sam mora donijeti odluke u životu. Samo onda on može sa sigurnošću reći da li su odluke bile dobre ili loše. U svakom slučaju grubost ne priliči." Razmišljao je nakon toga te je ipak odlučio nadalje popričati sa Abinashom.

Tog je popodneva sreo Abinasha putem prema kući. Pokušavao mu je objasniti svoje razmišljanje ali je Abinash bio tih. Gosp. Ghosh je vidio da je tužan ali isto tako posramljen zbog razlike u položaju u firmi. Podređeni neće nikada proturiječiti nadređenom. Tada gosp. Ghosh nije znao da Abinash za to cijelo vrijeme strastveno moli svog gurua.

Kada su se približili jednom prekrasnom proplanku oboje su primjetili prekrasnu ljepotu prirode te je radost ispunila njihova srca te su oboje imali želju stopiti se sa očaravajućom prirodom.

Gosp. Ghosh je bio umiren i tih. Samo nekoliko koraka od njih pojavila se osoba smirenog pogleda. Abinash je uskliknuo: "On je Lahiri Mahasaya, moj guru!"

Obojica su bili zaprepašteni čuvši blagu pokoru koju je Lahiri Mahasaya uputio: "Bhagabati Babu, previše si tvrd na svog uposlenika." Tim je riječima Lahiri nestao. Iako su pretražili područje nisu ga mogli pronaći. Sa bujicom suza Abinash se bacio na tlo. Gosp. Ghosh je bio začuđen. Nježno je dotaknuo Abinasha i rekao sa riječima punim topline: "Abinash, zasigurno ću ti dati dopust. I ja želim ići u Benares. Hoćeš li me povesti do svog gurua? Onaj tko se pojavi po volji zasigurno je veliko biće - jedno sa Učiteljem Univerzuma! Moja žena i ja ćemo uzeti inicijaciju od njega i tražiti njegovo vodstvo!" Abinash je bio van sebe od radosti.

Gosp. Ghosh i njegova žena, koji su očekivali četvrto dijete Mejdu, uputili su se za Benares slijedeće večeri zajedno sa Abinashom. Slijedećeg su jutra stigli u jednostavnu nastambu Lahirija Mahasaye. Guru je sjedio u lotos položaju u meditaciji. Poklonili su se pred njim.

Lahiri Mahasaya je otvorio oči te usmjerio svoj prodorni pogled i koristeći isti ton glasa ponovio je rečenicu koju je izrekao dva dana prije na proplanku. Gosp. Ghosh je bio izvan sebe od radosti. Objesio je glavu ponizno. Nitko ga prije toga nije tako ukorio.

Nakon kratke stanke, veliki yogi je rekao, "Ali učinio si me sretnim danas. Ne samo da si dao Abinashu dopust da dođe ovdje već si došao i ti sa svojom ženom." Ne treba spomenuti da je gosp. Ghosh bio zatečen čuvši Lahirija Mahasayu kako govori riječi kao da čita njegov um.

Lahiri Mahasaya je pokazao veliki interes u nadolazeće rođenje Mejde. Nakon što je gđu. Ghosh inicirao rekao joj je: "Dijete moje, milošću Boga tvoj sin će biti prorok. Pokazati će čovječanstvu put prema Bogo-spoznaji. Kroz svoj život i učenja, mnogi će ljudi odbaciti iluzije svijeta i pronaći spasenje. Putovali ste ovdje vlakom, zar ne? Zaista velim vam, vidjeli ste kako je lokomotiva povlačila vagone. Na isti će način vaš sin povlačiti duše iz svjetovnih prema duhovnim sferama."

Slične je riječi Lahiri Mahasaya ponovio kada je dijete rođeno. To dijete, kojeg su braća nazivala Mejda, bio je Mukunda Lal Ghosh, mnogo poznatiju u svijetu kao Paramhansa Yogananda (1893-1952), autor duhovnog klasika "Autobiografija jednog jogina".

Na današnji dan 1893. godine rođen je ovaj veliki yogi koje je prenio Zapadu duhovnu baštinu sanathan dharme - vječne religije. Uspio je pomiriti po prvi puta duhovne istine Istoka i Zapada. I ono najvažnije, prenio je Zapadu drevnu yogijsku tehniku kriya yoge koju je primio od svog gurua Yukteswara, koji je bio učenik Lahirija Mahasaye, a ovaj od Mahavatara Babađija. Po prvi puta nakon mnogih stoljeća svijet je mogao primiti svetu tehniku kriya yoge koja je bila pala u zaborav neznanja. Zahvaljujući njemu svijet je dobio novi poticaj da ulazi u duhovne avanture, prije toga nepojmljive običnom čovjeku.

(Priča je uzeta iz knjige Mejda, od Sananda Lal Ghosha)

Tri sita

Sokrat je slovio za mudraca. Jednoga ga dana potraži neki čovjek i reče:
- Znaš li što sam sve čuo o tvom prijatelju?
- Trenutak, odgovori Sokrat, prije nego mi ispričaš volio bih da prođeš jedan brzi test: jesi li to što mi imaš reći prosijao kroz tri sita?
- Tri sita?
- Da, odgovori Sokrat. Prije nego ispričaš neke stvari o drugome, dobro je da uzmeš malo vremena i prosiješ ono što želiš reći. To nazivam test od tri sita!
Prvo je sito ISTINE. Jesi li provjerio da li je istinito ono što mi želiš ispričati?
- Ne, pa i nisam. Nisam vidio, samo sam čuo kako pričaju.
- Dobro! Ne znaš, dakle, je li to istina. Probajmo iznova: probajmo prosijati drugačije. Sada ćemo uzeti sito DOBROTE. Ono što mi želiš ispričati o prijatelju, je li nešto dobro?
- Ne, baš suprotno! Čuo sam kako se tvoj prijatelj loše ponio.
- Dakle, nastavi Sokrat, želiš mi ispričati loše stvari o prijatelju, a nisi siguran jesu li istinite. To i nije baš ohrabrujuće! Još uvijek možeš proći test, jer je ostalo još sito KORISTI. Je li korisno da mi ispričaš sve što je moj prijatelj napravio?
- Korisno? Pa i ne, ne vjerujem da bi ti to moglo koristiti.
- Dakle, zaključi Sokrat, ono što si mi htio ispričati nije istina, ni dobro, ni korisno. Pa zašto bi mi pričao? Ne želim ništa znati od onoga što si mi htio ispričati, i tebi će biti bolje da sve to zaboraviš.

Bhakti Marga centar - Split

Dragi svi. Kako sam ja "splitsko dite" i polakao sam rastao sa splitskom grupom godinama tako ću malo i reklamirati splitski centar, gdje mala grupica duhovnih aspiranata već godinama održava centar - tu malenu oazu svjetla usred materijalističko okovanog grada. Uvijek se radujem kada čujem lijepe vijesti ili entuzijazam članova grupe, ali kada grupa ima probleme onda i ja osjećam bol i teškoće koje oni prolaze.
Slika prikazuje glavni oltar sa glavnim božanstvima - Radha Rasbihari - koje je instalirao Swami Vishwananda za vrijeme jednog od posjeta Hrvatskoj. Baš nedavno postavljena je crvena zavjesa koja je donacija jednog štovatelja. Također je postavljen sudoper te odvod vode kako bi se jednostavnije izvodio abishek te opralo posuđe i potrepštine za ceremoniju.
Isto tako, pored mnogih aktivnosti koje se događaju u centru, naveo bih jednu posebnu kojoj mogu pristupiti svi zainteresirani: Om tehnika iscjeljenja ili iscjeljujuća tehnika zvukom Om. Tehnika je veoma jednostavna, vrijeme trajanja je 45 minuta pa naviše. Pomoću ove tehnike može se pomoći i sebi i drugima. Za sve zainteresirane koji gravitiraju splitskom području ili se zateknu u Splitu mogu se obratiti mataji Aradhani na mail: matajiaradhana@gmail.com te će tu dobiti konkretnije informacije. Tehnika se izvodi srijedom u večernjim satima u Tršćanskoj 7, te uvijek kada je pun mjesec.
Slika desno pokazuje dio članova i simpatizera splitskog ogranka Bhakti Marge nakon jedne seanse om iscjeljujuće tehnike. Više o ovoj iscjeljujućoj tehnici te o drugim aktivnostima Bhakti Marge možete pročitati na službenim stranicama: www.bhaktimarga.org