Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

nedjelja, 18. listopada 2009.

Novi video uradak sa transkriptom govora


Sri Swami Vishwananda: Jai Gurudev! (Publika: Jai Gurudev!) Danas, četvrtog dana Navaratrija slavimo Božicu Kushmandi. Četvrto pojavljivanje Devi je u obliku Kushmande. Majka dobiva ovo ime jer je stvorila svemir s osmjehom na licu. Kada je postojala samo tama i kada nije postojao svemir Ona ga je stvorila s osmjehom. Vjeruje se da je Ona izvor vječne moći. Božica ima osam ruku i zato je poznata također i kao „Ashtabhuja“. Božanstvo u svojim rukama drži Kamandalu (ćup u kojem yogiji drže vodu), urnu, luk, strijelu, lotos, ćup s vinom, disk i motku. U osmoj ruci drži brojanicu za koju se vjeruje da osigurava uspjeh i mudrost. Na sanskrtu riječ „Kushmandam“ označava bundevu. Od svega povrća koje se nudi kao žrtva obožavanja Božice bundeva je povrće s kojim je Božica Kaushmanda najzadovoljnija. Zato se ona zove „Kushmanda“ Obožava se četvrtog dana proslave Navaratrija ritualima koji su opisani u Sashtrama i Puranama. Obožavanjem ovog oblika Devi iskorjenjujemo tugu i bolesti te produžavamo život, ugled i snagu. Majka Božica je zadovoljna i s najmanjom devocijom i onaj tko punog srca obožava Božanstvo sigurno će pridobiti Njezinu naklonost.

Značenje imena „Ku-shm-anda“ jest kako slijedi. „Ku“ znači mala; „ushma“ znači topla; „anda“ znači kozmičko jaje. Dakle, Ona se smatra stvoriteljem svemira. Svemir je bio samo praznina ispunjena tamom, sve dok Ona nije proširila svjetlo u svim smjerovima kao zrakama od sunca. Često se prikazuje s osam ili deset ruku u kojima drži nekoliko vrsta oružja te kako sjedi na lavu.

Ne moram davati mnogo objašnjenja o Božici Kushmandi, četvrtoj inkarnaciji Božice Durge. Kaže se da je Ona moć kojom je stvoren svemir te ovaj svijet. Naravno, slušate od početka Navaratrija da su sve Božice, iako imaju različite oblike, zapravo jedno. Ali razlika je u tome što su sve Božice postojale čak i prije kreacije, a neke su se pojavile i nakon kreacije, ali Božica Kushmanda se pojavila u trenutku stvaranja. Ona se manifestirala kroz kreaciju, u trenutku kada se stvarao Svemir. Sila stvaranja u tom trenutku je bila Kushmanda. Molitva ovoj Božici otklanja sve tuge, bolesti te dariva mnogo snage za život, mir, ugled i radost. Molimo se Božici Kushmandi da svakog od nas obaspe svojim blagoslovom.

Tko god je se prisjeća, tko god je se ne prisjeća, ljudi koji znaju za Nju, ljudi koji ne znaju za Nju, neka Njezina ljubav, Njezina milost bude nad svim ljudima, tako da oni pronađu istinsku sreću i istinsku radost. Sada ću pustiti Chatura da čita Saptashati. Jučer sam vam već objasnio ono o čemu je čitao, zato sada ne moram puno govoriti. Samo da znate da su Sumbha i Nishumba dva demona kralja koja predstavljaju strast i ljutnju te njihove sluge Chanda i Munda te Dhuralocan koji simbolizira nešto uzeto na silu, kao na primjer kada nešto želite i to ne dobijete te onda to zgrabite od nekoga. Zgrabite to, a ta sila se zove Dhuralocan. Druga dva demona Chanda Munda su sluge strasti i želja, ljutnje i mržnje.
Jagadambe Mata ki – Jai!

(hvala Phalguni na prijevodu)

subota, 17. listopada 2009.

Diwali


Diwali ili Dipawali, (na sanskrtu znači red lampi) vrlo je važan festival u Hinduizmu, Budizmu, Sikhizmu i Jainizmu te je i nacionalni praznik u Indiji. Pristaše svih religioznih skupina slave Diwali – festival svjetla. Ljudi pale svijeće koje se sastoje od pamućnog fitilja koje se stavi na male glinene posude ispunjene uljem – te se time proslavlja pobjeda dobra nad zlim unutar svakog pojedinca.

U Hinduizmu to označava povratak Rame nakon 14 godina egzila koje je proveo u šumi te njegovu pobjedu nad Ravanom. Legenda kaže da se ljudi u Ayodhyi (glavnom gradu njegova kraljevstva) dočekali njegov povratak paljenjem reda (avali) svijeća (dipa) i od tuda potjeće ovo ime; dipawali.

U južnoj Indiji ovaj dan označava pobjedu Krišne nad Narakasurom. S vremenom ova se je riječ preoblikovala u Diwali u Hindusa i Dipawali kod Nepalaca.

U Janaizmu Diwali označava postizanje Nirvane uz pomoć Mahavire 527.g. prije Krista.

Kod Sikha on označava iluminaciju grada Amritsara slaveći povratak Guru Har Govind Ji-ja (1595-1644), šetog po redu gurua u Sikhizmu koji je bio pritvoren sa još 52 hinduistička kralja u Tvrđavi Gwalior od Kralja Jahangira. Nakon što je oslobodio ostale zatočenike otišao je u Harmandir Sahib (Zlatni Hram) koji se nalazi u svetom gradu Amritsaru, gdje je dočekan od sretnih ljudi koji su zapalili svijeće kao doček velikom guruu. Zbog ovoga Sikhisti nazivaju Diwali još kao Bandi Chhorh Divas – „dan oslobođenja zatočenika“.

Na ovaj dan mnogi nose novu odjeću te dijele slatkiše i kolače. Duhovno značenje Diwalija je „svjesnost unutrašnjeg svjetla“.

Središnja misao hinduističke filozofije je pretpostavka da postoji nešto izvan fizičkog a što je čisto, vječno, i beskrajno – a to se naziva Atman. Kao što mi slavimo rođenje fizičkog tijela, Diwali je proslava ovog unutrašnjeg svjetla, posebno znajući da ono svojim sjajem prekriva tamu (tj. otklanja prepreke i raspršuje neznanje). Sa spoznajom Atmana rađa se samilost, ljubav i svjesnost jedinstva svih stvari. Ovo donosi Anandu (unutrašnju radost i mir).

Diwali se proslavlja bučno, kao npr. bacanjem petardi i ostalih pirotehničkih sprava, zatim svijećama, cviječem, dijeljenjem slatkiša te religioznim štovanjem.

Iako priča iza Diwalija varira od religije do religije, sama suština je nepromjenjena – slavljenje unutrašnjeg svjetla (Atman) odnosno prepoznavanjem realnosti unutar svih stvari (Brahman).

Sretan Diwali svima!

petak, 16. listopada 2009.

Shirdi Sai Baba - Mahasamadhi i Dhanteras




Danas u juro održala se yagna posvećena Shirdi Sai Babi. Program je trajao 5-6 sati. Swami je iznenadio svih sa nekoliko priča iz svog djetinjstva. Ispričao je kako mu je Shirdi Sai ušao u život te otpor koji je imao kod kuće kada je počeo skupljati prve slike božanstava. Naravno pričao je dosta o samom Sai Babi te nam je pokušao prenijeti veličinu ovoga sveca. Slike su sa današnje proslave.
Satchidananda Satguru Sainath Maharaj Ki... Jai!

DHANTERAS

Dhanteras je festival koji se slavi dva dana prije Diwalija. Ovaj dan se slavi Majka Lakshmi budući da se vjeruje da Ona posjećuje svaku kuću na taj dan svake godine. Ljudi na taj dan rade Lakshmi puje (ceremonije) te također mole Gospodina Kuberu koji je zadužen za financije. Ovaj dan je iznimno važan za poslovne ljude i trgovce te se na taj dan svake godine završava službeno fiskalna godina te se zatvaraju računi. Radnicima se daje dodatni bonus na plaće. Na taj se dan uređuju kuće i uredi. Posebno se bojaju ulazi tradicionalnim motivima koji se nazivaju rangoli koji označavaju dobrodošlicu Božici bogatstva i prosperiteta. Također se svijeće drže upaljenim cijelu noć. Danas je Swami izveo posebnu Kubera puju koja je trajala nekoliko sati. Slike prikazuju dio atmosfere.
Prem se bolo Lakshmi Mata ki....... JAI!

četvrtak, 15. listopada 2009.

Shirdi Sai Baba - Mahasamadhi

Danas je Mahasamadhi Shirdi Sai Babe. On je bio veliki Indijski guru i jogi. Njegova pojava računa se 28 rujna 1835. Njegov svjesni odlazak iz tijela (mahasamadhi) pada na današnji dan, 15 listopada 1918. On je za života načinio mnoga čuda. Mnogi ga štuju dan danas u cijelom svijetu, posebno u Indiji. Sai Baba znači poštovani otac. Shirdi je selo odakle on potječe. Prakticirao je hinduističke i muslimanske religiozne rituale te je s time pokušao pomiriti ove dvije religije. Često je znao uzviknuti: Allah Malik – Gospod je jedini zaštitnik. Nije gajio ljubav za prolazne stvari te je uvijek boravio u stanju samospoznaje. Shirdi Sai Baba je podučavao moralne norme ljubavi, opraštanja, pomaganja drugih, milosrđa, zadovoljstva, unutrašnjeg mira, predanosti Bogu i guruu. Učenja su mu spajala elemente Hinduizma i Islama te je pokušavao unijeti sklad između ovih dviju religija. Davao je naglasak i važnost predanosti Bogu – bhakti – Njegovoj volji. Govorio je i o važnosti i potrebi vjere i predanosti svom duhovnom učitelju (guruu). Sai Baba nije pisao. Njegova učenja su se prenosila usmenim putem, najčešće se bila kratke upute prije nego veliki govori. Sai bi tražio od svojih učenika novac (dakšinu) te bi je kasnije davao siromašnima. Naglašavao je važnost služenja i pomaganja drugih.
Satchidananda Satguru Sainath Maharaj Ki.... Jai!

srijeda, 14. listopada 2009.

Novi video uradak


Predstavljam snimku trećeg dana Navaratrija. Nastavci slijede ovih dana. Jai Ma!

utorak, 13. listopada 2009.

Novi video iz Bhakti Marga radionice (2)


Drugi dan Navaratrija. Swami Vishwananda objašnjava aspekt Božanske Majke pod imenom Brahmacharini koja je oličenje strpljivosti i ustrajnosti. Swami u ovom govoru potiče sve na poniznost.

ponedjeljak, 12. listopada 2009.

Novi video iz Bhakti Marga radionice



Sa radošću predstavljam novi video uradak iz naše DVD radionice. To je tek prvi u novoj seriji. U ovom prvom dijelu Swami Vishwananda prvog dana Navaratrija priča o Durga Mati. Ona ima na tisuće imena. Sve ove aspekte Božanske Majke svodimo na jedan aspekt shakti (energija, moć). Ona otklanja naše nevolje. Ona je početak i kraj. Ona je energija koja pomaže Bogu u stvaranju, održavanju kreacije te uništenju. Među mnogim njezinim imenima napomenimo samo neke: Kali, Lakshmi, Saraswati, Majka Marija, itd. Jai Ma!

subota, 10. listopada 2009.

Sreća i sigurnost (1)

Prije nekog vremena osjetio sam nadahnuće da napišem nekoliko riječi o ovoj temi koja me je zaintrigirala budući da sam nekako intuitivno shvatio da nekako svi mi težimo istome, a to je sigurnost i sreća ma gdje god se nalazili i što god radili u životu. Čak i himalajski jogi traži sigurnost u nekoj od pečina od vremenskih neprilika, ali i od opasnih životinja, pa možemo reći i od neželjenih posjetitelja prije svega zapadnjaka koji nose mnogo nemira u sebi. Čak i prosjak sa ono malo krpa na sebi s koricom kruha koji nađe mjesto negdje pod mostom na starom madracu može biti puno vezaniji za tu trenutnu sigurnost koju mu pruža to utočište nego neki poslovni čovjek sa velikim mjesečnim primanjima. Pa da dalje ne davim pročitajte i sami. Komentari na ovu temu su poželjni.

Svi na ovom svijetu u principu tražimo dvije stvari: sreću (vječno blaženstvo i radost) i sigurnost (sigurno utočište).

Duhovni ljudi (oni koji svjesno traže vrata za bijeg iz okova ove maye – iluzije) i takozvani svjetovni ili materijalno orijentirani ljudi (oni koji većinom nesvjesno pokušavaju zadovoljiti čežnju duše pretpostavljajući da će ovaj svijet zadovoljiti želje njihovih srdaca) nalaze se na istom, da tako kažem, brodu jer se bore s istim stvarima.

Obično duhovni ljudi (značenje riječi duhovni, po mom skromnom mišljenju, se pogršno interpretira) smatraju sebe vrjednijima od materijalnih ljudi misleći da su na višoj razini jer su na neki način svjesni puta kojim hodaju, ali to je pogrešno. Često puta ne vide zamke svog razmišljanja. Duhovni razvoj ne zavisi o toga koliko si svjestan svoje duhovnosti, već o poniznosti i prihvaćanju svega što ti Bog stavi na put.

Neki ljudi možda ne znaju ništa o duhovnim učenjima i vježbama, ali ako prihvaćaju bogomdane dužnosti, ma kojegod one to bile, obavljajućijih ih s ispravnim stavom te ako slijede temeljna načela moralnog ponašanja, koja su sastavni dio svih svjetskih religija i urođena su svim ljudskim bićima, bez obzira koliko to duboko spavalo u njima, oni se prirodno razvijaju; njihova srca se pročišćavaju i spremaju primiti više božanske ljubavi.

Po svijetu možete naći mnogo jednostavnih seljaka koji su utjelovljenje te prirodne radosti i ljubavi. Oni ne vježbaju jogu i meditaciju, ne pristupaju seminarima za samoizlječenje niti čitaju knjige za samopomoć te New Age psihologiju.

Zašto onda duhovni ljudi koji znaju sva ta učenja napamet i mogu dati savijet za bilo koji problem sami sebi ne mogu pomoći?

Mnogi lebde visoko na duhovnim visinama među oblacima tuđih interpretacija svetih pisama i mudrosti (obično se skrivajući iza njih), ali u isto vrijeme ne mogu vidjeti oblake vlastite oholosti a time i neznanja.

Hodajući sa visoko podugnutim nosevima prema nebu zaobilaze ono što bi u prvom redu trebali činit: raditi na sebi! Često sude onima koji se s njima ne slažu, gledajući druge s visine, posebno one koji nisu “duhovni”.

Prije ili poslje dolaze u slijepu ulicu svog prosuđivanja. Nije moguće izaći iz tog mentalnog labirinta bez duhovnog vodiča, bez učitelja koji će im ukazati na njihova pogrešna dijelovanja i osvijetliti im put koji vodi cjelokupnom duševnom ispunjenju.

(nastavlja se)

petak, 9. listopada 2009.

Moj Guru i moj Prijatelj (5)

Jednom tog istog ljeta, šetao sam naokolo najmanje pola sata tražeći Gurudevu. Naravno, nije bio naokolo. Kako nisam znao na koji način utrošiti vrijeme odlučio sam posjetiti kapelicu. Pred vratima sjedio je gurudeva na stolici te rekao da sjednem pored njega. Tako sam sjeo na podu pored njega. Rekao mi je: „Ne brini, sve će biti dobro, u redu?“ „U redu!“, odgovorio sam. Ali pomislih u sebi: „O Bože, što li će se sada dogoditi sa mnome?“

Nakon kratkog perioda tišine okrenuo je glavu i pozvao ruskog momka po imenu (usput rečeno – nikada se meni nije obratio poimenice!), koji je bio otprilike mojih godina, te mu dao znak da sjedne pored njega. Gurudeva je počeo naočigled obični razgovor sa momkom te sam se i ja htio uključiti u razgovor, ali nekako su me obojica ignorirali. Onda su obojica otišli u kapelicu. Ja sam ostao sjedeći na hladom kamenom podu pred vratima kapelice. Nakon pet minuta momak je izašao sa osmjehom na licu. Pokazao mi je desnu ruku koju je krasio najsjajniji dijamant kojeg sam ikada vidio. Odvratio sam mu osmjeh, ali iznutra sam osjetio duboku bol. Kasnije sam razumio da mi je Gurudeva želio zdrobiti ego time što ga je najprije razotkrio.

Ovaj događaj naočigled može zavarati te ljudi mogu pomisliti da on voli neke više nego druge. Ali shvatio sam da to nije istina. On samo zna točno što njegova djeca trebaju u tom trenutku i to im i daje.

Cijeli sam svoj život tragao za srećom u vanjskom svijetu, ali on mi je pokazao da samo Ljubav koja spava duboko u mome srcu može me učiniti sretnim. Odjetnom mi je sinulo da on već zna za konflikt u mojem umu kada je rekao, „Ne brini“. Shvatio sam da sam ja primio mnogo dragocjeniji dijamant od svog Gurua nego ruski momak – njegovu disciplinu!

Do sada moj Gurudeva nije ništa materijalizirao za mene, iako je uvijek materijalizirao prstenje i ostali nakit za druge ljude. Ali nevidljivi prsten na mojem prstu uvijek me podsjeća na činjenicu da najvrijedniji dijamant ne leži na nečijem prstu već u njegovom srcu: LJUBAV.

Sreo sam Sri Swamija Vishwanandu za vrijeme mojih najtežih trenutaka u životu (studeni 2006) samo jedan dan nakon što je moja baka počinila samoubojstvo i to na isti način kao i moj djed nepunih godinu dana prije. Moji djed i baka su bi bili jako dragi budući da sam proveo veći dio djetinjstva s njima .Ne znam što bi mi se bilo dogodilo na se on nije pojavio u mome životu i da me nije izvuko od jada u kojem sam bio. Moja je dužnost bila, ne samo kao učenika već i kao priajtelja, da stanem uz svog Gurudevu za vrijeme njegovih najtežih trenutaka.

- Prabhu Dyutidharananda
Springen, July, 2009.

četvrtak, 8. listopada 2009.

Moj Guru i moj Prijatelj (4)

Pogledajmo samo Boga... On je Vlasnik svega ali jednu stvar nema: našu ljubav. Zamisli da imaš sve, a da ti nedostaje jedna stvar – kako žudljiva bi bila tvoja težnja da dobiješ to? Na isti način Bog žudi za nama. Ali mi smo zbunjeni mayom; slijepi smo. Jedino nas guru može dovesti Bogu. Kao što Bog žudi za nama, isto tako guru žudi za našom samospoznajom. Ali moramo biti posvećeni i predani inače nećemo doći do najvišeg cilja. I naše predanost i posvećenost se iskušava u prilikama kao što je bio rujan 2008.

Kao što je Gurudeva rekao za Gurupurnimu ove godine (2009): Krist je imao tisuće sljedbenika, ali se smatra da je imao dvanaest učenika. Ali zapravo imao je svega dva učenika: Ivana Apostola i Mariju Magdalenu jer njih dvoje su bili jedini koji su bili s njim kada je patio na križu.

Predanici dolaze i odlaze; učenici su oni koji ostaju ustrajni na duhovnom putu zajedno sa svojim duhovnim učiteljem bez obzira što se događa u svijetu dualnosti. Je to je ono što ustinu i jeste: dualnost. To znači da mi uvijek sudimo stvari sa našim umom. Ali naš um ne vidi stvari kakve one jesu već ih vidi sa svoje točke gledišta. Ali kada slušamo svoja srca možemo dobiti pristup višoj svjesti i vidjeti stvari kakve one uistinu jesu.

Tko smo mi da sudimo? Mnogi od onih koji su otišli učinili su to jer su imali određenu sliku u svojoj glavi kakav bi satguru trebao biti. I kada se njihova očekivanja nisu ostvarila izgubili su povezanost koju su osjećali kada su zakoračili na duhovni put. Ali očekivanja uvijek donose patnju i to je jedna od najvrijednijih stvari koju me je moj Gurudeva podučio.

Želim dati nekoliko primjera. U ljeto 2007 proveo sam u Steffenshofu, tadašnjem ašramu, otprilike dva-tri tjedna. To je bilo po prvi put kada sam sa Gurudevom proveo duže vrijeme. I za vrijeme tog boravka imao sam snažnu čežnju da uvijek budem u njegovoj fizičkoj prisutnosti tako sam uvijek šetao naokolo s namjerom da ga sretnem i budem s njim. Ali svaki put kada sam očekivao da ga vidim bio sam razočaran. On je naočigled uvije nestajao kada sam htio biti s njime. Ali uvijek kada bih odlazio prema nekom mjestu da nešto učinim pojavio bi se te pričao sa mnome. Naučio sam tada da ništa ne očekujem, jer iz očekivanja uvijek nastaje razočaranje budući da ego nikada ne može dobiti dovoljno užitka.

(nastavlja se)

srijeda, 7. listopada 2009.

Jedno osobno iskustvo i doživljaj Navaratrija

Život je igra, igraj ga!

Da zaista, naš Guruji nam stalno prenosi tu poruku. Kroz cijelu godinu slavimo razna božanstva, radimo im puje, abisheke, yagne. To mi pomaže da mi se otvori srce i da spoznam istinu bivanja božanske energije u meni i oko mene.

Tako smo se i za Navaratri igrali, pjevali Majci, zazivali njeno ime, radili joj puje, abishek, yagne. Svaki dan nam se Božanska majka odazivala na naše molitve, kupala nas u svojoj energiji i nagrađivala nas svojom fizičkom prisutnošću.
Bilo je dirljivo svakodnevno gledati Gurujija kako razgovara s Njom, smije se i čeznutljivo gleda u Njen lik.

Osmi dan Navaratrija imali smo priliku sudjelovati štovanju devet aspekata Božanske Majke Durge. Swami je za tu prigodu odabrao devet djevojčica koje su bile obučene kao Božanske Majke. Svaka je držala u ruci svoj simbol koji je aspekt predstavljala. Božanska Majka Kali me se najviše dojmila, sasvim drugačija od ostalih, nimalo nježna, što više zastrašujuća, ali opet... puna ljubavi.

S toliko poniznosti Swami je svakoj štovao stopala ispirući ih vodom, namazao ih nekom mašću, dao svakoj poklon i ponudio prasad. To je bilo toliko stvarno, toliko snažno.

Guruji mi stalno pokazuje kako moram biti ponizna, tako je i ovaj put pokazao svoju potpunu predaju Božanskoj Majci. Svakoj se naklonio i poljubio joj stopala, a na kraju se ispružio po podu ispred njih u znak potpune predaje.

I svi smo mi imali prilike prići, pokloniti se Majci na način kako se već tko osjećao. Moj osobni pristup je bio da je sve to čak i više od igre. U svakoj djevojčici bilo je nešto dublje u njihovim očima, njihov mir i dostojanstvo govorilo mi je da tu ispred mene sjedi neopisivo veća i jača energija do samih djevojčica. Mi smo uistinu imali daršan svih devet aspekata Durge! Svakoj sam poljubila stopala i osjećala sam neopisivu ljubav i sreću.

Deveti dan je bio vrhunac svih događaja! Guruji nam je najavio ples Božanske Majke Kali u kojem će ubiti demona. Kada se pojavio u liku Kali, ostala sam bez daha. Naš Guruji je Božanska Majka. Omotan u crveni sari, raspuštene kose, s krunom na glavi, bio je oličenje ženske energije, ženske ljepote ali ne i nježnosti. Ipak je to bila Kali. Oko vrata mu mala od odrubljenih glava demona, u ruci mač i koplje s tri vrha, ples u ritmu bubnja... Krv se sledila, dah nestao. Demon je ubijen, odrubljena mu glava leži na podu, a Kali i dalje u ritmu bubnja pleše i maše mačem. O Bože moj, što dalje slijedi? Iščekivanje, bojim se gledati taj ples, taj zamah mačem. najednom okret i mačem udara po biljci koja je stajala iza, udara po pladnju na kojm stoje darovi Majke Zemlje. Osjeća se naboj u zraku, strah...

Spazih Pritalu koji je pobjegao sa scene i sakrio se iza trojice za svaki slučaj. Kada sam to vidjela, obuzeo me još jači strah, a Kali i dalje pleše i maše mačem...
Ali, Kali je naša zaštitnica, ona ubija samo demone u nama, da bi nas spasila od njihovih negativnih djelovanja. Ona nas voli i štiti na svoj specifičan, zastrašujuć način. To je naša majka, brižna i puna ljubavi.

O dragi moj Guruji! Hvala ti što si mi omogućio tako divne prizore, dao mi Božansku Majku, da spoznam njenu prisutnost, ljubav i brižnost. Ti si ta Božanska Majka! Ti si moje sve!

Jai Gurudeva!

Kanupriya